Stanična jezgra je okrugla ili ovalna stanična tvorba veličine 5 – 10 µm. Sadrži nasljednu uputu.
Unutar jezgre uočljiva je i jezgrica (nukleolus). Ostali dio jezgrine tvari je nukleoplazma.
Jezgra je obavijena ovojnicom. Jezgrina ovojnica sastoji se od dvije membrane (vanjske i unutrašnje), između kojih je međumembranski prostor debljine 20 – 40 nm. Svaka membrana je dvosloj lipida s uklopljenim bjelančevinama.
Ovojnica ima brojne pore koje su omeđene bjelančevinastim prstenom, čime je omogućen promet molekula između jezgre i citoplazme.
Sadržaj jezgre zove se KROMATIN (grč. chroma – boja) i dobro se boji karminom.
Kromatin se sastoji od DNA i bjelančevina.
Dokazi da je nasljedna tvar pohranjena u staničnoj jezgri
1831. R. Brown otkrio je staničnu jezgru.
U stanici obično postoji samo jedna jezgra, no u nekih algi i gljiva stanice su višejezgrene (polienergidne).
Energida – tvorevina koja se sastoji od jezgre i pripadajuće citoplazme kojom ta jezgra upravlja.
Pokusi na amebama dokazali su da je jezgra nužna za život i diobu stanice (ako se stanica razreže na dva dijela, samo dio s jezgrom nastavlja život).
J. Hämmerling
Izvodio je pokuse transplantacije (presađivanja) na jednostaničnoj zelenoj algi Acetabularia, koju čini velika stanica (oko 5 cm) koja oblikuje stapku i klobučić.
Na dnu stapke je proširenje u kojem je smještena stanična jezgra.
Različite vrste alge razlikuju se izgledom klobučića.
Na dio alge A. mediterranea s jezgrom nacijepljen je dio alge A. wettsteinii bez jezgre.
Alga obnavlja klobučić koji izgledom odgovara vrsti od koje potječe jezgra.
Pokus pokazuje da jezgra određuje građu i oblik (morfologiju).
Unutar jezgre uočljiva je i jezgrica (nukleolus). Ostali dio jezgrine tvari je nukleoplazma.
Jezgra je obavijena ovojnicom. Jezgrina ovojnica sastoji se od dvije membrane (vanjske i unutrašnje), između kojih je međumembranski prostor debljine 20 – 40 nm. Svaka membrana je dvosloj lipida s uklopljenim bjelančevinama.
Ovojnica ima brojne pore koje su omeđene bjelančevinastim prstenom, čime je omogućen promet molekula između jezgre i citoplazme.
Sadržaj jezgre zove se KROMATIN (grč. chroma – boja) i dobro se boji karminom.
Kromatin se sastoji od DNA i bjelančevina.
 |
| Epitelne stanice usne šupljine |
Dokazi da je nasljedna tvar pohranjena u staničnoj jezgri
1831. R. Brown otkrio je staničnu jezgru.
U stanici obično postoji samo jedna jezgra, no u nekih algi i gljiva stanice su višejezgrene (polienergidne).
Energida – tvorevina koja se sastoji od jezgre i pripadajuće citoplazme kojom ta jezgra upravlja.
Pokusi na amebama dokazali su da je jezgra nužna za život i diobu stanice (ako se stanica razreže na dva dijela, samo dio s jezgrom nastavlja život).
J. Hämmerling
Izvodio je pokuse transplantacije (presađivanja) na jednostaničnoj zelenoj algi Acetabularia, koju čini velika stanica (oko 5 cm) koja oblikuje stapku i klobučić.
Na dnu stapke je proširenje u kojem je smještena stanična jezgra.
Različite vrste alge razlikuju se izgledom klobučića.
 |
| Acetabularia sp. |
Na dio alge A. mediterranea s jezgrom nacijepljen je dio alge A. wettsteinii bez jezgre.
Alga obnavlja klobučić koji izgledom odgovara vrsti od koje potječe jezgra.
Pokus pokazuje da jezgra određuje građu i oblik (morfologiju).
Dokazi da je nasljedna uputa zapisana u DNA
1928. F. Griffith
Izvodio pokuse s bakterijama roda Pneumococcus.
Zarazio je dvije skupine miševa, jednu s pneumokokima S, a drugu s pneumokokima R.
bakterije S – obavijene su sluzavim omotačem, pa na hranidbenoj podlozi stvaraju sjajne glatke kolonije (eng. smooth = gladak).
bakterije R – nemaju omotač i oblikuju hrapave kolonije (eng. rough = hrapav).
Miševi zaraženi bakterijama S uginuli su od upale pluća, a zaraženi bakterijama R ostali su zdravi.
Ako se miševi zaraze mrtvim stanicama S ostaju zdravi.
miševi su ugibali nakon što su primili izmiješane mrtve stanice S i žive R.
Griffith je zaključio da su se neke bakterije tipa R pretvorile u tip S. Pojava se naziva transformacija.
1944. O.T. Avery
Objavio otkriće da je nukleinska kiselina deoksiriboznog tipa osnovna jedinica principa pretvorbe pneumokoka.
Ustanovio je da komadići DNA izlaze iz mrtvih bakterija S. Neki od njih sadrže gen za sintezu sluzava omotača. Kada takav komadić DNA dospije u živu stanicu R, on se ugradi u njezinu DNA, a time stanica R počinje sintetizirati omotač (pretvara se u stanicu S).
Osnovna jedinica nasljeđivanja je gen.
Gen – dio molekule DNA koji sadrži uputu za sintezu nekog proteina ili ribonukleinske kiseline.
J.D. Watson i F. H. Crick
Na temelju fotografija Rosalind Franklin odgonetnuli su prostorni raspored atoma u molekuli DNA (strukturu DNA).
1944. O.T. Avery
Objavio otkriće da je nukleinska kiselina deoksiriboznog tipa osnovna jedinica principa pretvorbe pneumokoka.
Ustanovio je da komadići DNA izlaze iz mrtvih bakterija S. Neki od njih sadrže gen za sintezu sluzava omotača. Kada takav komadić DNA dospije u živu stanicu R, on se ugradi u njezinu DNA, a time stanica R počinje sintetizirati omotač (pretvara se u stanicu S).
Osnovna jedinica nasljeđivanja je gen.
Gen – dio molekule DNA koji sadrži uputu za sintezu nekog proteina ili ribonukleinske kiseline.
J.D. Watson i F. H. Crick
Na temelju fotografija Rosalind Franklin odgonetnuli su prostorni raspored atoma u molekuli DNA (strukturu DNA).
 |
| Slika DNA (dobivena ogibom x-zraka pri prolasku kroz kristale DNA) |
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.