Biološki leksikon

• ICSH (engl. Interstitial Cell Stimulating Hormone, hormon za stimulaciju intersticijskih stanica) – jedan od tri gonadotropna hormona koje izlučuje prednji režanj hipofize. Djeluje na instersticijske stanice sjemenika koje izlučuju spolne hormone.
• IGLICE (SPIKULE) – građevni elementi unutrašnjeg kostura spužve.
• IHTIOFAGI – životinje koje se hrane ribama.
• IKRA – nakupina jajnih stanica koju ženke riba izbacuju u vodu.
• IKRICA – začahurena ličinka trakavice.
• IKTERUS (žutica) – patološko povećanje bilirubina (razgradnog produkta hemoglobina) u krvi. Može imati genetske uzroke ili biti posljedica raspada eritrocita ili oštećenja jetre.
• ILEUM – tanko crijevo.
• IMPLANTACIJA JAJAŠCA – proces „ukopavanja“ jajne stanice u sluznicu maternice, događa se nakon oplodnje u sisavaca.
• IMUNITET – otpornost organizma prema nekoj zaraznoj bolesti.
• IMUNIZACIJA – postupak kojim organizam na umjetan način stiče imunitet.
• IMUNODEFICIJENCIJA – nedostatna imunološka sposobnost organizma.
• IMUNOGEN – antigen koji uzrokuje imunizaciju.
• IMUNOGLOBULINI – proteini koji nalaze u krvnoj plazmi, a čija je uloga da kao antitijela štite organizam od zaraze. Nastaju u plazma – stanicama.
• IMUNOLOGIJA – znanost koja se bavi proučavanjem obrane tijela od stranih tvari (antigena) u cilju prepoznavanja, sprječavanja i liječenja bolesti.
• IMUNOLOŠKA REAKCIJA – imunološki specifični odgovor organizma nakon ulaska antigena, Sastoji se od prepoznavanja antigena i reakcije protiv tog istog antigena stvaranjem antitijela.
• IMUNOLOŠKI (IMUNOSNI) SUSTAV – osigurava tijelu imunitet. Čine ga imunosna tkiva i organi: timus, koštana moždina, slezena, limfni čvorovi, kao i stanice u funkciji obrane tijela od infekcije: fagociti (mikrofagi i makrofagi) i limfociti.
• IMUNOLOŠKO PAMĆENJE – proces pri kojem se u opetovanoj zarazi javlja brža i burnija reakcija protiv tog istog antigena.
• IMUNOMODULATOR – tvar koja regulira imunološki sustav blokirajući jedan dio sustava, a potičući neki drugi dio.
• IMUNOREAKCIJA – rezultat reagiranja stanica i organa koje čine imunosni sustav s antigenima.
• IMUNOST (imunitet) – sposobnost tijela da uništava štetne mikroorganizme te da jače i brže reagira na ponovni kontakt organizma s istim uzročnikom (tzv. imunološko pamćenje).
• IMUNOSTIMULATOR – tvar koja potiče imunološki odgovor ili segment imunološkog odgovora.
• IMUNOSUPRESIV – tvar koja blokira (zaustavlja) cijeli ili dio imunološkog sustava.
• IMUNOTOKSIČNI OTROVI – otrovi koji dovode do slabljenja imunološke reakcije na različite mikrobe (npr. lijekovi, pesticidi).
• IN VITRO – izvan organizma, u umjetnom okruženju. Pojam je obično vezan uz određeni biološki ili kemijski proces svojstven živom sustavu koji se odvija izvan živog sustava.
• IN VITRO FERTILIZACIJA – (izvantjelesna oplodnja), oplodnja jajne stanice u laboratorijskim uvjetima izvan tijela žene.
• IN VIVO – u živom sustavu. Pojam je obično vezan uz određeni proces koji se proučava ili provodi u živom organizmu.
• INBREEDING – sparivanje bliskih srodnika.
• INCEST – brak (spolna veza) između brata i sestre, oca i kćeri, majke i sina.
• INCIZIVI – zubi sjekutići.
• INDIFERENTNE ŽIVOTINJE – aktivne danju i noću
• INDIJSKA LAĐICA – jedini glavonožac koji ima kučicu (živi fosil).
• INDUCIRANE (POTAKNUTE) MUTACIJE – mutacije izazvane fizičkim i kemijskim činiteljima.
• INDUSTRIJSKI MELANIZAM – vrsta prirodne selekcije gdje se povećava broj tamnih organizama (Biston betularia) u industrijskim područjima. Ta pojava rezultata je selekcije koju provode ptice kao predatori. Svijetle oblike ptice lakše uočavaju na tamnoj podlozi.
• INFARKT – umiranje dijela tijela zbog neprokrvljenosti koja može nastati nakon začepljenja krvne žile.
• INFARKT SRČANI – odumiranje dijela srčanog mišića zbog neprokrvljenosti koja može nastupiti ako se smanji ili obustavi protok krvi kroz koronarne arterije. Glavni simptom srčanog infarkta je jaka bol u sredini prsnog koša koja se širi u područje vrata, čeljusti i prvenstveno lijevu ruku.
• INFEKCIJA – zaraza, prodor patogenih organizama u tijelo domaćina.
• INFEKTIVNA DOZA – količina klica koja uzrokuje pojavu zarazne bolesti.
• INFEKTIVNE BOLESTI – zarazne bolesti.
• INFLUENCA – gripa.
• INFUZ – vrsta pripravka u fitoterapiji koja se dobiva stajanjem u vrućoj vodi od 5 – 20 minuta („čaj“).
• INHIBICIJA – kočenje.
• INKOMPATIBILNOST – nepodudarnost.
• INKRETI – hormoni.
• INKRUSTACIJA – proces fosilizacije pri kojemu se na površini organizama istaloži mineralna tvar i tako sačuva vanjski oblik organizma.
• INKUBACIJA – razdoblje od inficiranja do pojave simptoma bolesti.
• INSEKTICIDI – kemijska sredstva protiv kukaca nametnika i štetnika.
• INSERCIJA (genska mutacija) – ugradnja (adicija, umetanje) jednog ili nekoliko nukleotidnih parova u postojeći slijed deoksiribonukleotida.
• INSOLACIJA – izlaganje Sunčevu svjetlu.
• INSPIRACIJSKO SREDIŠTE – u produženoj moždini, gdje se osnovni ritam disanja, a ostvaruje se slanjem spontano nastalih električnih impulsa do ošita i ostalih inspiracijskih mišića.
• INSUFICIJENCIJA – nedovoljni rad nekog organa.
• INTEGRALNA BJELANČEVINA – bjelančevina uronjena u dvosloj fosfolipida koji izgrađuje staničnu membranu.
• INTEGUMENT – ovoj oko nucela (megasporangija) sjemenjača. Zajedno čine sjemeni zametak. Nakon oplodnje integument se razvija u sjemenu lupinu.
• INTERAKCIJA – međudjelovanje.
• INTERFAZA – dio staničnog ciklusa u kojem se udvostručuje (replicira) molekula DNA i stanica se priprema za diobu.
• INTERFERONI – bjelančevinaste tvari koje stvara imuni sustav. Sprječavaju razmnožavanje virusa u organizmu.
• INTERMEDIJARNO KRIŽANJE – križanje jedinki bez dominacije za neko svojstvo.
• INTERSPECIJSKI ODNOSI – brojni raznovrsni i složeni odnosi između jedini (ili populacija) različitih vrsta.
• INTERSTICIJSKA FAUNA – skup životinjskih vrsta koje žive u malim prostorima među česticama pijeska i šljunka.
• INTERSTICIJSKE STANICE (Leydigove stanice) – specijalizirane stanice sjemenika koje leže između sjemenih kanalića. Luče spolne hormone (imaju endokrinu ulogu).
• INTINA – unutarnja ovojnica peludnog zrnca, nakon oprašivanja stvara peludnu mješinicu.
• INTOKSIKACIJA – otrovanje.
• INTRACELULARNA (UNUTARSTANIČNA) PROBAVA – probava hranjivih tvari u probavnim vakuolama praživotinja.
• INTRASPECIJSKI ODNOSI – odnosi između jedinki iste vrste, koji se najčešće odvijaju unutar populacije, poput traženja partnera, izgradnje gnijezda, podizanja mladih.
• INTRODUKCIJA – unošenje novih biljnih i životinjskih vrsta u prirodu na područja na kojima one ne žive.
• INVAZIVNA VRSTA – vrsta koja svojim brzim širenjem ugrožava autohtonu floru i faunu. Najčešće je stranog podrijetla.
• INVERZIJA (kromosomska mutacija) – obrnuta orijentacija dijela kromosoma.
• INZULIN – hormon kojeg luči gušterača, pomaže pri transportu glukoze iz krvi u stanice. Rezultat djelovanja inzulina je sniženje razine glukoze u krvi. Smanjeno izlučivanje inzulina ili potpuni prestanak izlučivanja zbog oštećenja gušterače uzrokuje šećernu bolest (dijabetes).
• IONSKI KANAL – prolazna mjesta za ione u staničnim membranama (npr. Na⁺ kanali)
• ISHEMIJA – manjak krvi u nekom području, uzrokuje i manjak u dotoku kisika (hipoksiju ili anoksiju).
• ISPREKIDANA RAVNOTEŽA – model evolucijskih promjena prema kojoj vrste evoluiraju skokovito nakon eona stagnacije.
• IVANOVSKI D.J. – ruski znanstvenik, istražujući mozaičnu bolest duhana prvi upozorio na postojanje virusa.
• IZDANAK – stabljika s listovima kopnenih biljaka.
• IZMJENA KATIONA – proces u kojem vodikovi ioni zamjenjuju pozitivno nabijene mineralne tvari vezane na čestice tla omogućujući njihovo primanje u biljku.
• IZOGAMIJA – oblik oplodnje pri kojem se stapaju pokretne i međusobno jednake muške i ženske gamete.
• IZOLACIJSKI MEHANIZMI – različiti mehanizmi koji onemogućavaju razmnožavanje jedinki iste vrste. Glavni su činitelj specijacije.
• IZOLEUCIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• IZOMORFNA IZMJENA GENERACIJA – životni ciklus u kojem se izmjenjuju morfološki jednaki gametofit (n) i sporofit (2n).
• IZOSPORE – međusobno jednake nespolne rasplodne stanice (spore). Nalaze se kod paprati i preslica.
• IZOTONIČNE OTOPINE – otopine koje sadržavaju jednaku koncentraciju otopljene tvari.
• IZRAVNO NATJECANJE – pojava kad pojedine jedinke štite određene resurse od drugih jedinki.
• IZUMRLE VRSTE – vrste koje više nemaju živih predstavnika na Zemlji.
• IZVANSTANIČNA PROBAVA HRANE – probava hrane koja se vrši u probavnom kanalu gdje se luče probavni enzimi.
• IZVORNE (AUTOHOTNE) VRSTE – vrste koje prirodno obitavaju u određenom ekološkom sustavu nekog područja.