Biološki leksikon

- OBJEKTIV – leća mikroskopa koja se nalazi uz
preparat koji se promatra.
- OBLIĆI – životinje nečlankovita tijela
prekrivene kutikulom iz skupine oblenjaka.
- OBRUBNJACI – zadružni i pojedinačno živući
žarnjaci koji su svi, osim hidre, morski organizmi.
- OCAT – vodena otopina octene kiseline (w =
najmanje 6%), koja se dobiva octeno - kiselinskim vrenjem. Upotrebljava se kao
začin ili konzervans.
- OCEANOGRAFIJA – znanost o oceanima i morima.
- OCELE – najjednostavnije oči ili očne pjege
mnogih beskralježnjaka.
- OCTENA KISELINA – organska (karboksilna)
kiselina s dva C – atoma (etanska kiselina).
- OCTENO VRENJE – vrenje kod kojega bakterije
etanol u anaerobnim uvjetima pretvaraju u octenu kiselinu.
- OCVIJEĆE – skup lapova koji zajedno tvore
čašku i latica koje tvore vjenčić.
- OČNA JABUČICA – kuglasto tijelo promjera oko
25 mm. Vanjski dio očne jabučice sastoji se od tri koncentrična sloja tkiva:
bjeloočnice, žilnice i mrežnice.
- OČNA LEĆA – prozirna i bikonkavna tvorevina,
smještena iza šarenice, a ispod staklovine. Lomi svjetlost koja dolazi u oko i
važna je za akomodaciju oka jer joj se zakrivljenost mijenja pomoću okolinih
mišića oka.
- OČNA PJEGA – organel u tijelu euglene koji
služi za primanje svjetlosnih podražaja.
- ODRASLA MATIČNA STANICA – matična stanica
koja postoji u odraslom organizmu i služi kao „zaliha“ za obnovu stanica nekog
tkiva ili organa.
- ODRŽIVI RAZVOJ – rast koji uključuje
odgovornost prema okolišu i prirodi. To je okvir za oblikovanje politike i
strategija stalnog gospodarskog i socijalnog napretka, bez štete za okoliš i
prirodne izvore bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti.
- ODUŠCI – otvori na zatku kukaca i paučnjaka
kroz koje ulazi kisik. Povezani su s uzdušnicama.
- OFTAMOLOGIJA – grana medicine za liječenje i
sprječavanje očnih bolesti.
- OGRANIČAVAJUĆI ČIMBENICI – čimbenici koji su
udaljeniji od ekološkog optimuma ili čak prelaze granice ekološke valencije.
- OKAMENJIVANJE (PETRIFIKACIJA) – proces
zamjene organskih tvari mineralnim tvarima (kalcijevim karbonatom ili
silicijevim dioksidom).
- OKO – osjetilo za vid.
- OKOLIŠ – svi biotički i abiotički činitelji
koji djeluju na organizam.
- OKOŠTAVANJE – stvaranje koštane mase, tj.
postupni prelazak hrskavičnog tkiva u koštano.
- OKOŽDRIJELNI PRSTEN – živci koji produžno
povezuju nadždrijelne (cerebralne) ganglije s prvim sljedećim parom ganglija
(podždrijelnim) u ljestvičastom živčanom sustavu.
- OKSIDACIJA – otpuštanje elektrona, povećanje
oksidacijskog broja i vezanje tvari s kisikom, pri čemu nastaju oksidi.
- OKSIDACIJSKA (OKSIDATIVNA) FOSFORILACIJA –
stvaranje ATP-a iskorištenjem energije oslobođene u redoks reakcijama
transportnog lanca elektrona.
- OKSIGENACIJA – opskrba tkiva kisikom.
- OKSIGENIRANA KRV – krv koja transportira
kisik.
- OKSIHEMOGLOBIN – hemoglobin koji na sebi ima
vezan kisik.
- OKSITOCIN –hormon koji nastaje u stražnjem
režnju hipofize (neurohipofizi). Regulira kontrakcije maternice za vrijeme
porođaja te kontrakcije mliječnih žlijezda tijekom dojenja.
- OKULAR – leća mikroskopa na koju se pri
promatranju preparata prislanja oko.
- OLAKŠANA DIFUZIJA – difuzija uz pomoć
prijenosnih (transportnih) bjelančevina.
- OLIGOELEMENT – kemijski element koji u živoj
tvari dolazi u vrlo niskim koncentracijama.
- OLIGOSAHARID – složeni ugljikohidrat nastao
povezivanjem manjeg broja molekula jednostavnih ugljikohidrata.
- OLIGOSAPROBNE VODE – sadrže malo saprofitnih
bakterija za razlaganje organske tvari.
- OLIGOTROFNA JEZERA – obilježava ih niska
koncentracija hranjivih soli (nutrijenata) i niska organska proizvodnja
(produkcija).
- OMATIDIJE (OKAŠCA) – dijelovi složenih očiju
kod kukaca i rakova.
- OMNIVORA – svejedi.
- ONEČIŠĆENJE – unošenje štetnih tvari
(ksenobiotika, otrova) u okoliš.
- ONEČIŠĆENJE VODA – svaka fizička ili kemijska
promjena obilježja površinskih ili podzemnih voda, koja ima negativan utjecaj
na žive organizme.
- ONKOGENI – geni koji dovode do nekontrolirane
diobe stanica, odnosno do nastanka tumora.
- ONKOGENI VIRUSI – virusi koji mogu uzrokovati
tumorsku aktivnost.
- ONKOLOGIJA – medicinska grana koja proučava
nastajanje i liječenje tumora.
- OOCITA – stanica iz koje mejozom nastaju
ženske gamete.
- OOGAMIJA – oblik oplodnje pri kojem se
stapaju veća i nepokretna ženska gameta (jajna stanica) i manja i pokretna
muška gameta (spermatozoid).
- OOGENEZA – razvitak ženskih spolnih stanica
(jajne stanice).
- OOGONIJ – jednostanični ženski spolni organ u
nekih alga i gljiva u kojem se stvara jedna ili više jajnih stanica.
- OPERKULUM – zaštitni poklopac na kućici
puževa.
- OPERON – skupina aktivnih gena koji imaju
zajedničko djelovanje.
- OPISTOSOMA – stražnji dio tijela kod
kliještara, odijeljen od prednjeg suženjem.
- OPLEMENJIVANJE – namjerno mijenjanje
genetičke upute organizama radi postizanja fenotipskih obilježja korisnih
čovjeku.
- OPLODNJA (FERTILIZACIJA) – proces spajanja
dviju spolnih stanica kojim nastaje zigota.
- OPRAŠIVANJE – prenošenje peluda s prašničkih
na plodne listove (kod golosjemenjača) ili s prašnika na njušku tučka (kod
kritosjemenjača).
- OPTIMUM – uvjeti koji vladaju u nekom
ekosustavu, a koji su za određenu vrstu najpovoljniji.
- OPTOK KRVI – cirkulacija krvi kroz arterijski
i venski žilni sustav te kroz srce kao potisnu crpku.
- ORGAN – skupina različitih tkiva koja se
povezuju u funkcionalnu cjelinu.
- ORGANELI – dijelovi stanice s određenom
funkcijom.
- ORGANIZAM – životna cjelina, biološka jedinka
sposobna za život.
- ORGANOGENEZA – razdoblje kada se razvijaju
organi u zametku.
- ORGANOMOTORNA GIBANJA – promjene položaja
pojedinih organa prouzročene vanjskim čimbenicima.
- ORGANSKE MOLEKULE – sve sadrže ugljik, a mogu
se razvrstati u četiri organske skupine: ugljikohidrate, lipide, bjelančevine
(proteine) i nukleinske kiseline.
- ORGANSKE OTPADNE TVARI – visokomolekulske i
druge organske tvari u otpadnim vodama iz naselja i industrijskih pogona
(tvornice papira, šećerane kožare i dr.).
- ORGANSKI SUSTAV – skup organa koji obavljaju
neku zajedničku zadaću, npr. disanje (nos, dušnik, bronhi, plića itd.).
- ORNITOGAMIJA – oprašivanje biljaka pticama.
- OROGRAFSKI FAKTORI – čimbenici koji se odnose
na reljef Zemljine površine (npr. nadmorska visina, oblik reljefa,
ekspozicija).
- OSEIN – bjelančevina koja izgrađuje kosti i
daje im elastičnost.
- OSFRADIJ – kemijsko osjetilo mekušaca koje
nadzire kvalitetu vode u plaštanoj šupljini.
- OSIKULE – sitne vapnene pločice različitih
oblika kod trpova (bodljikaša) uložene u tjelesnu stijenku (kožu) i čine
unutarnji kostur.
- OSJE – čvrste, pokrovne dlake sisavaca.
- OSKULUM – izlazni otvor na tijelu spužve.
- OSMOLALNOST – koncentracija osmotski aktivnih
tvari u tjelesnim tekućinama.
- OSMOTSKI TLAK – tlak bilo koje otopine (i
citoplazme) na polupropusnu membranu. Proporcionalan je koncentraciji
otopljenih tvari i temperaturi.
- OSMOZA – difuzija molekula vode kroz
polupropusnu ili probirno propusnu membranu.
- OSNIVAČKI UČINAK – naseljavanje malih
populacija na novo stanište.
- OSNOVNO (PARENHIMSKO) TKIVO – tkivo koje
ispunjava prostor između ostalih tkiva u biljci i može biti specijalizirano za
različite zadaće.
- OSRČJE (PERIKARD) – tanka opna koja obavija
srce.
- OSTEOBLASTI – koštane stanice koje stvaraju
koštano tkivo.
- OSTEOCITI – stanice koštanog tkiva.
- OSTEOKLASTI – koštane stanice koje razgrađuju
i resorbiraju koštano tkivo.
- OSTEOPOROZA – stanje smanjene gustoće koštane
mase.
- OŠIT (DIJAFRAGMA) – snažna mišićna opna u
sisavaca koja pomaže tijekom disanja.
- OTOPINA – homogena mješavina dviju ili više
tvari, gdje su tvari otopljene u nekom otapalu.
- OTPOR OKOLIŠA – kombinirano djelovanje
ekoloških abiotičkih i biotičkih čimbenika koje utječe na razvoj populacije
neke vrste.
- OTVORENI KRVOTOK (OTVORENI OPTJECAJNI SUSTAV)
– krvotok u kojem krv iz žila ulazi izravno u šuplje prostore (sinuse ili
zatone) među organima.
- OVARIJ – jajnik (ženski spolni organ).
- OVISNOST – redovita potreba uzimanja droge,
nikotina ili alkohola.
- OVULACIJA – pucanje Graafova mjehurića na
jajniku i izbacivanje zrele jajne stanice u trbušnu šupljinu prema jajovodu.
Ciklički se pojavljuje svakih 12 do 16 dana nakon početka zadnje menstruacije.
- OZON – jedan od oblika elementarnog kisika.
Molekula ozona sastoji se od triju atoma kisika.
- OZONSKA RUPA – područje u Zemljinoj atmosferi
u kojemu je ozonska ovojnica stanjena, a koncentracija ozona smanjena.
- OZONSKI SLOJ – nalazi se na visini između 20
i 50 km i apsorbira 99% UV zračenja.
- OZRAČENJE – izlaganje tijela ionizirajućem
ili mikrovalnom zračenju.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.