Biološki leksikon

• LAKTACIJA – stvaranje i izlučivanje mlijeka nakon poroda pod utjecajem hormona.
• LAKTOZA (mliječni šećer) – disaharid građen od jedne molekule glukoze i jedne molekule galaktoze.
• LAMARCK J. - francuski zoolog, tvorac prve potpune teorije evolucije nazvane lamarkizam.
• LAMARKIZAM – evolucijska teorija prema kojoj je glavni činitelj evolucije potreba i nastojanje da se organizmi promijene kako bi se što bolje prilagodili okolišu.
• LAMINARIN – pričuvni polisaharid u heterokontofita, uglavnom građen od ulančanih molekula glukoze, no može sadržavati i manitol.
• LANGERHANSOVI OTOČIĆI – nakupine žljezdanih stanica u gušterači, luče inzulin i glukagon.
• LAP – element čaške cvijeta.
• LASERSKA DOPPLER METODA – suvremena neinvazivna metoda pregleda unutrašnjosti tijela.
• LATERALNI MERISTEMI – bočni meristemi.
• LATICA – element vjenčića cvijeta.
• LATIMERIJA – riba iz skupine resoperki (živi fosil). Raspored kostiju u perajama ima raspored kostiju sličan rasporedu kostiju u udovima kopnenih kralježnjaka.
• LAŽNI FOSILI – tvorevine anorganskog podrijetla koji mogu sličiti živim organizmima, a nastaju prilikom kristalizacije minerala.
• LD 50 (engl. lethal dosis) – oznaka za dozu neke otrovne tvari koja ubija 50% ispitivane populacije u određenom vremenu.
• LEĐNA MOŽDINA (kralježnička moždina) – sastavni dio središnjeg živčanog sustava svih kralježnjaka. Građena je od sive tvari koju čine tijela živčanih stanica i bijele tvari koju čine živčana vlakna. Vanjski dio čini bijela, a unutarnji dio siva tvar.
• LENTICELARNA TRANSPIRACIJA – isparavanje vode kroz trajne otvore na drvenastim dijelovima stabljike, plodovima i gomoljima.
• LENTICELE – pore na oplutjelim tkivima čiji se otvor ne može regulirati.
• LETALITET – smrtnost.
• LETALNA DOZA (LD) – količina otrova koja uzrokuje smrt.
• LETALNE MUTACIJE – mutacije koje obično dovode do smrti organizma.
• LETNI MIŠIĆI – mišići pričvršćeni na greben prsne kosti. Omogućuju pticama letenje.
• LEUCIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• LEUKEMIJA – krvna bolest pretjerane proizvodnje leukocita (limfatička i mijeloična).
• LEUKOCIT – bijela krvna stanica.
• LEUKOCITOZA – pojava viška bijelih krvnih stanica.
• LEUKOCITURIJA – pojava leukocita u mokraći kod nekih bubrežnih bolesti.
• LEUKOPENIJA – pojava smanjenja bijelih krvnih stanica.
• LH (luteinizirajući hormon) – jedan od tri gonadotropna hormona kojega izlučuje prednji režanj hipofize (adenohipofiza).
• LIEBIGOV ZAKON MINIMUMA – prirodna zakonitost prema kojoj rast i razvitak biljke ograničava onaj čimbenik kojeg u okolišu ima najmanje.
• LIGAMENTI (TETIVE) – najmekši i najelastičniji dio kostura, povezuju kosti u zglobovima ili mišiće s kostima.
• LIGAZA – enzim vezivanja koji spaja krajeve jednolančanih prekida DNA – molekule.
• LIHENIZIRANA GLJIVA – gljiva koja u simbiozi s algom čini lišaj.
• LIKVOR (MOŽDANA TEKUĆINA) – tekućina koja okružuje mozak i kralježničku moždinu te ispunjava šupljine tzv. moždane komore. Mehanička i biološka zaštita mozga.
• LIMACIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija puževa.
• LIMFA – prozirna tekućina koja otječe limfnim žilama prema srcu. Sastavom slična krvi, ali bez eritrocita.
• LIMFNI ČVOROVI – nakupine limfnoga tkiva u vezivnoj čahuri razmještene po čitavom tijelu.
• LIMFOCIT – populacija bijelih krvnih stanica.
• LIMFOCITI 0 – vrsta leukocita, „stanice ubojice“ (limfociti K i NK), sudjeluju u specifičnoj i nespecifičnoj staničnoj imunosti.
• LIMFOCITI B – vrsta leukocita, nositelji tzv. humoralne imunosti. Nakon što su bili u kontaktu s nekim antigenom (npr. mikrobom) sazrijevaju u plazma – stanice koje proizvode različite vrste protutijela (antitijela).
• LIMFOCITI T – vrsta leukocita, nositelji tzv. stanične imunosti organizama.
• LIMFOCITOPOEZA – proizvodnja limfocita.
• LIMFOCITOZA – stanje porasta broja limfocita u krvi.
• LIMFOPENIJA – stanje smanjenog broja limfocita u krvi.
• LINNE C. – švedski prirodoslovac, osnivač taksonomije. Zaslužan za uvođenje binarne nomenklature.
• LINJANJE – sezonsko mijenjanje dlake sisavaca.
• LIPAZE – enzimi iz skupine hidrolitičkih enzima koji sudjeluju u razgradnji lipida.
• LIPIDI – organske molekule različite kemijske građe koje nisu topljive u vodi nego u nepolarnim organskim otapalima.
• LIPOCIT – masna stanica.
• LIPOPROTEIN MALE GUSTOĆE (LDL) – čestice različitih masti i bjelančevina, prenosi kolesterol iz jetre u ostale dijelove tijela.
• LIPOPROTEIN VELIKE GUSTOĆE (HDL) – uklanja kolesterol iz krvi, prebacujući ga u mišiće i jetru.
• LIPOPROTEINI – kompleksi lipida i bjelančevina, dolaze i u krvnoj plazmi. Postoji nekoliko vrsta koje razlikujemo po kemijskom sastavu i gustoći (LDL; HDL; VLDL).
• LIPOSOM – lipidne membrane koje se oblikuju spontano.
• LIST – organ biljaka stablašica kojemu su primarne zadaće fotosinteza i transpiracija.
• LIŠAJ – zajednica između hifa gljiva i modrozelenih ili zelenih algi.
• LITORAL – osvijetljeno obalno područje dna jezera ili mora.
• LITOSFERA – čvrsti dio Zemlje.
• LITOTAMNIJSKI VAPNENAC (litavac) – vapnenačka stijena nastala taloženjem crvenih alga. Koristi se kao građevni kamen.
• LIZIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• LIZOSOM – organel s jednostrukom membranom koji sadrži enzime za razgradnju tvari; nastaje pupanjem mjehurića iz Golgijevog aparata.
• LOKOMOTORNA GIBANJA – gibanja kojima se mijenja smještaj organizama i stanica u okolišu, odnosno organela u stanicama pod utjecajem okolišnih čimbenika.
• LOKOMOTORNI SUSTAV – sustav organa za pokretanje (kosti i mišići).
• LOKUS – mjesto na kromosomu gdje se nalazi gen.
• LUES – sifilis, spolno prenosiva bolest.
• LUGOLOVA OTOPINA – vodena otopina kalijevog jodida (0,66%) i joda (0,33%). Služi za dokazivanje škroba s kojim daje ljubičastomodru boju.
• LUKOVICE – preobražena podzemna stabljika, njima se biljka može vegetativno razmnožavati.
• LUTEIN – žuti pigment, daje žutu boju mastima.