Biološki leksikon

• 3' – KRAJ – kraj lanca molekule DNA ili RNA koji sadrži na trećem C – atomu šećera slobodnu OH – skupinu.
• 5' – KRAJ - kraj lanca molekule DNA ili RNA na kojem je slobodan fosfat.
• KACIGA – pet od šest tepala u orhideja koje su okrenute prema gore.
• KALAVAC – suhi plod koji se u zrelom stanju raspada na dva ili više jednosjemenih plodića, na primjer u štitarki.
• KALEMLJENJE – cijepljenje, presađivanje ili transplantacija dijela vegetativnog tijela jedne biljke, plemke, na vegetativno tijelo druge biljke, podloge, pri čemu se na podlozi razvija biljka koja ima osobine plemke.
• KALIPTRA – ili korijenova kapa, trajno parenhimsko tkivo bogato intercelularima, na površini sluzavo, koje u obliku naprstka obavija vegetacijski vršak korijena te ima zaštitnu ulogu.
• KALORIMETAR – sprava kojom se mjeri energetska vrijednost hrane.
• KALUP (kamena jezgra) – fosili koji nastaju tako da se unutrašnjost organizma ispunjava anorganskom tvari, a organska tvar istrune.
• KALUSNO TKIVO – nakupina nediferenciranih stanica biljnog tkiva, nastaje na ranjenoj površini ili se može umjetno proizvesti u kulturi biljnih stanica i tkiva.
• KAMBIJ – prsten bočnog ili lateralnog meristemskog tkiva u drvenastoj stabljici dvosupnica, između ksilema i floema, omogućuje sekundaran rast stabljike u debljinu.
• KANALNA BJELANČEVINA – prijenosna bjelančevina organizirana kao kanal u staničnoj membrani kroz koju se odvija prijenos malih polarnih molekula određenog naboja i iona.
• KANCEROGEN (KARCINOGEN) – tvar koja izaziva nastanak raka (karcinom).
• KANINI – zubi očnjaci.
• KAPACITET OKOLIŠA (K) – označava maksimalnu veličinu populacije što je stanište sa svojim resursima može prihvatiti.
• KAPENSIS – jedno od flornih područja, jug Afrike.
• KAPILARE – najsitniji ogranci krvnih žila s iznimno tankim stijenkama, kroz koje se zbiva izmjena tvari i plinova između krvi i stanica.
• KAPILARNOST – pojava podizanja tekućine u uskim cjevčicama ili kapilarama zbog djelovanja privlačnih sila adhezije i kohezije.
• KAPLAN R. - objavio matematički dokaz abiotičkog nastanka prvih organizama.
• KAPSIDA – vanjska ovojnica virusa izgrađena od proteinskih molekula.
• KAPSULA – sluzavi omotač koji obavija stanice nekih bakterija, a nalazi se periferno od stanične stijenke.
• KAPURA – dio želuca u preživača.
• KARAKTERISTIČNE VRSTE – vrste koje su velikim postotkom stalnosti vezane za određenu životnu zajednicu.
• KARANTENA – odvajanje zaraženih, na određeno vrijem, od zdravih osoba.
• KARBAMINOHEMOGLOBIN – hemoglobin na koji je vezan ugljikov (IV) oksid.
• KARBON – ugljeno doba. Jedno od geoloških razdoblja nazvanih po bogatim naslagama ugljena; započeo je otprilike prije 275 milijuna godina i trajao je 50 milijuna godina. U vrijeme karbona vlažna i  topla klima omogućila je razvoj biljnog svijeta, posebno drvenastih papratnjača od kojih je nastala najveća količina kamenog ugljena.
• KARCINOM – rak, maligni izraštaj površinskih tkiva (npr. koža, sluznice unutrašnjih organa – mjehura, crijeva, žlijezda – dojke, prostate). Ima sposobnost stvaranja metastaza.
• KARDIJA – mjesto ulaska jednjaka u želudac s prstenastim mišićem (sfinkterom).
• KARDIOVASKULARNI SUSTAV – krvožilni sustav.
• KARIJES – propadanje zubnog tkiva uzrokovano kiselinama što ih izlučuju bakterije prisutne u zubnim naslagama.
• KARIOGAMIJA – stapanje dviju jezgara koje nastupa nakon stapanja plazmi.
• KARIOKINEZA – dioba jezgre na kraju telofaze.
• KARIOTIP – fotografija ili crtež mitotskih metafaznih kromosoma poredanih prema veličini i položaju centromera.
• KARNIVORI – drugi naziv za mesojede.
• KARNIVORNE BILJKE (mesojedne) – biljke koje se povremeno hrane sitnim životinjama, najčešće kukcima (kukcojedne ili insektivorne biljke) čijom probavom dobivaju potrebne mineralne tvari (posebno dušik).
• KAROTENI – pigmenti narančaste do svijetlocrvene boje, dolaze u kromoplastima i kloroplastima, ali i raspršeni u kromoplazmi cijanobakterija. Sudjeluju u fotosintezi dopunjujući fotosintetsku aktivnost klorofila, daju boju cvjetovima i plodovima.
• KATABOLIZAM – razgradnja organskih spojeva uz oslobađanje energije.
• KATADROMNE SELICE – ribe koje žive u slatkoj vodi, a radi mriještenja zalaze u more (npr. jegulje).
• KATALAZA – enzim koji katalizira tj. ubrzava kemijsku reakciju razgradnje vodikovog peroksida na vodu i kisik.
• KATALIZA – kemijska reakcija ubrzana utjecajem (bio)katalizatora (enzim).
• KATALIZATORI – materija koja povećava brzinu kemijskih reakcija, a pri tome se ne mijenja.
• KAULOID – stabalce, tvorevina nalik stabljici, ali bez građe prave stabljike. Nalazimo ga u algi složenije građe i mahovina.
• KAVERNA – šupljina nastala u plućima razgradnjom tkiva pod djelovanjem uzročnika tuberkuloze.
• KAVIJAR – ikra nekih vrsta riba koja se koristi u prehrani kao specijalitet. Najpoznatija je ikra ribe jesetre crnobiserne boje.
• KEMIJSKA ENERGIJA – energija pohranjena u kemijskim vezama različitih kemijskih spojeva.
• KEMIJSKA EVOLUCIJA – postanak sve složenijih kemijskih spojeva u prvobitnim oceanima prije 4 milijarde godina.
• KEMOAUTOTROFI – organizmi koji energiju potrebnu za fiksaciju CO2 dobivaju oksidacijom anorganskih spojeva.
• KEMOFOSILI – najstariji oblici fosila kemijskog podrijetla.
• KEMOSINTETSKE BAKTERIJE – autotrofne bakterije koje energiju za sintezu organskih spojeva dobivaju oksidacijom anorganskih tvari.
• KEMOSINTEZA – sinteza organskih spojeva iz anorganskih pomoću kemijske energije dobivene oksidacijom pojedinih anorganskih tvari.
• KEMOTAKSIJA – orijentacija životinja prema kemijskim podražajima.
• KERATIN – strukturalna bjelančevina koja izgrađuje npr. kosu, nokte i perje.
• KEROGEN – netopljive organske tvari koje nastaju u stijenama u obliku kemofosila.
• KIN – SELEKCIJA – tip selekcije gdje je osnovni čimbenik koji utječe na preživljavanje jedinki i populacije osjećaj obiteljske pripadnosti, tj. spremnosti jedinke da žrtvuje sebe za dobrobit zajednice.
• KINETOHOR – pričvrsnica (koju oblikuju specifični proteini) na području centromera; mjesto vezivanja niti diobenog vretena.
• KISELE KIŠE – kiše u kojima su razrijeđene kiseline koje s kišom dospijevaju na tlo.
• KISIK – element, nemetal, plin teži od zraka, slabo topiv u vodi, nužan za gorenje i aerobno stanično disanje; produkt fotosinteze.
• KISTAC – zelena plijesan iz skupine gljivica.
• KITOVI – skupina sisavaca prilagođenih životu u moru.
• KLADODIJ – metamorfoza stabljike u organ koji služi fotosintezi i pohranjivanju vode.
• KLAMIDIJE – bakterije koje se mogu razmnožavati samo u živoj domaćinskoj stanici, pa prema tome nalikuju virusima.
• KLAMIDOSPORE – crne spore snijeti.
• KLAS – cvat s uspravnom glavnom osi na kojoj su sjedeći cvjetovi.
• KLASIĆ (strobilus) – dio klasa ili metlice trava koji se sastoji od dvije pljeve i jednog ili više cvjetova, a svaki cvijet obavijaju dvije pljevice, obuvenac i košuljica.
• KLEIDONIČKO JAJE – posjeduje tri ovojnice koje štite embrio: alantois, amnion i horion. Ovakva zaštita je omogućila neovisnost o vodi i tijekom razmnožavanja.
• KLEKOVINA BORA – šuma kleke i bora na gornjoj visinskoj granici.
• KLICA – ili embrio, zametak buduće biljke, nalazi se u sjemenci i njezin je najvažniji dio.
• KLICIN KORIJENAK – dio klice iz kojeg se tijekom klijanja razvija korijen.
• KLICIN PUPOLJAK – dio klice iz kojeg se tijekom klijanja razvija izdanak.
• KLICONOŠA – nosilac zaraznih klica (mikroorganizama).
• KLIJANJE PELUDNE MJEŠINICE – kemotropni rast unutarnje ovojnice peludnog zrna u cjevčicu do mikropile sjemenog zametka, kroz koju se spuštaju generativne jezgre radi oplodnje.
• KLIJEŠTA (HELICERE) – kliještasti privjesci u paučnjaka ispred usta iza kojih je pet pari nogu.
• KLIMAKS – završna točka sukcesije u razvoju biocenoze.
• KLIMAKTERIJ – endokrine, somatske i psihičke promjene koje se pojavljuju na kraju reprodukcijskog razdoblja.
• KLINEFELTEROV SINDROM – sindrom koji nastaje kao posljedica viška X – kromosoma u muškaraca (XXY, XXXY).
• KLIP – cvat koji se sastoji od uspravne i jako zadebljane glavne osi na kojoj se nalaze jednospolni cvjetovi, na primjer u kukuruza.
• KLITORIS (DRAŽICA) – dio ženskog spolnog sustava koji po građi odgovara vršnom dijelu penisa; obiluje osjetilnim stanicama čije podraživanje dovodi do osjeta ugode i orgazma.
• KLOAKA – nečisnica.
• KLOBUK – gornji dio plodišta u gljiva stapčarki, klobučarki, u većine s donje strane ima zrakasto raspoređene lamele s himenijem od bazidija s bazidiosporama.
• KLONIRANJE GENA – tehnika genetičkog inženjerstva kojom se proizvodi veliki broj kopija nekog gena.
• KLONIRANJE ORGANIZAMA – proces kojim nastaju jedinke s identičnom genetičkom uputom.
• KLONIRANJE STANICA – poticanje stanica na diobu. Mitozom nastaju stanice s identičnom genetičkom uputom.
• KLONOVI – jedinke koje sadrže identičan genetički materijal. U prirodi mogu nastati nespolnim razmnožavanjem.
• KLOROFIL A – evolucijski stariji oblik molekule klorofila, tamnozelene ili modrozelene boje.
• KLOROFIL B – evolucijski mlađi oblik molekule klorofila.
• KLOROFILI – pigmenti zelene boje koji služe apsorpciji Sunčeve svjetlosti, četiri su osnovna tipa: a, b, c i d; najrasprostranjeniji su a i b.
• KLOROFLUOROUGLJIKOVODICI (CFC) – relativno malo toksični, stabilni i nezapaljivi spojevi koji se koriste za hlađenje u rashladnim uređajima ili kao potisni plinovi u sprej bocama. Uništavaju ozonski omotač.
• KLOROPLASTI – zeleni plastidi, u stablašica sadrže pigmente: klorofil a, klorofil b, karotene i ksantofile, u smeđih alga klorofile a i c, a u crvenih a i d.
• KLJEŠTARI – skupina člankonožaca koju čine praklještari, paučnjaci i morski pauci.
• KNAUS – OGINOVA METODA – prirodna metoda kontracepcije koja se temelji na određivanju ovulacije mjerenjem bazalne temperature.
• KNIDOCITI (žarne stanice) – okrugla ili jajolika stanica žarnjaka u kojoj se stvara žarnica (knida).
• KNJIŽAVCI – dio želudca preživača preko kojeg se hrana vraća u sirište na enzimsku razgradnju. Sadrži nabore poput listova u knjizi.
• KOACERVATNE KAPLJICE – eventualni prijelazni oblici od nežive tvari prema živoj stanici; mikroskopske koloidne kapljice obavijene opnom (protobionti).
• KOAGULACIJA KRVI – stvaranje krvnog ugruška.
• KOCH R. – njemački bakteriolog koji je identificirao bacil koji uzrokuje tuberkulozu.
• KODIRAJUĆI DNA – LANAC – lanac koji se ne prepisuje u molekulu RNA, a prema redoslijedu dušičnih baza „identičan“ je molekuli RNA.
• KODOMINANTNI ALELI – aleli koji dolaze do potpunog fenotipskog izražaja u heterozigota.
• KODON – uzastopni redoslijed od tri ribonukleotida u mRNA koji se tijekom sinteze proteina prevodi u određenu aminokiselinu. Kodoni se čitaju od 5' prema 3' kraju.
• KOENZIM – molekula vezana na enzim, sudjeluje u reakcijama koje katalizira enzim.
• KOEVOLUCIJA – oblik evolucije kod kojeg je prisutan paralelan razvoj adaptacija nekoliko populacija (vrsta), a kao rezultat njihove interakcije i snažnog međusobnog utjecaja; ovakav oblik evolucije čest je u odnosu biljaka i njihovih oprašivača.
• KOHEZIJA – privlačne sile između molekula iste tvari.
• KOITUS – spolni čin.
• KOKI – bakterijske stanice okruglastog oblika.
• KOKON – tvorevina od niti koju neke životinje ispletu oko jajašaca i u njemu se razvija mlada jedinka (npr. gujavica, paučnjaci).
• KOLAGEN – nitasta bjelančevina u koži koja joj daje čvrstoću.
• KOLAPS – nagli nastup opće slabosti.
• KOLENHIM – potporno tkivo od živih stanica sa stijenkama bogatima pektinom. Biljci daje plastičnost. Nalazi se u organima koji rastu.
• KOLEOPTILA – zaštitni ovoj oko pupoljka trava, podrijetlom je od supke.
• KOLEORIZA – zaštitni ovoj oko korijenka trava, podrijetlom je od supke.
• KOLESTEROL – steroid u staničnim membranama životinjskih stanica i stanica čovjeka. Nužan za sintezu steroidnih hormona, u većim količinama pridonosi začepljenju krvnih žila i razvoju bolesti kardiovaskularnog sustava.
• KOLIFORMNE BAKTERIJE – bakterije čije je prirodno stanište probavni sustav ljudi i životinja. Njihova prisutnost u hrani i vodi pokazatelj je fekalnog onečišćenja.
• KOLIKA – trbušna bol.
• KOLITIS – upala debelog crijeva.
• KOLOIDNE ČESTICE TLA – molekule i ioni, u tankom sloju vezani slabim privlačnim silama na čvrste, netopljive čestice tla.
• KOLON – debelo crijevo.
• KOLONIJALNA TEORIJA – teorija po kojoj su višestanični organizmi nastali iz kolonijalnih bičaša.
• KOLONIJE – nakupina jednakih jedinki.
• KOLONOSKOPIJA – metoda optičkog pregleda crijeva kolonoskopom.
• KOLOSTRUM – majčino mlijeko koje nastaje prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži veliku količinu imunoglobulina.
• KOLUTIĆAVCI – beskralježnjaci kolutićava tijela te gole i sluzave kože.
• KOLUTIĆAVOST (segmentiranost) – pojava ponavljanja kolutića (segmenata) duž uzdužne osi.
• KOLJENCE – čvor ili nodij, jače istaknuti ili zadebljani dio stabljike na kojem se nalazi jedan ili više listova.
• KOLJENO – jedna od najviših kategorija u sistematici (klasifikaciji) živih bića.
• KOMENZALIZAM – odnos između različitih vrsta u kojem jedna vrsta ima koristi, a druga nema ni koristi niti trpi štetu.
• KOMPARATIVNA EMBRIOLOGIJA – poredbeno istraživanje različitih stadija embrionalnog razvoja objašnjava zajedničko podrijetlo kralježnjaka.
• KOMPETICIJA (konkurencija)– oblik međuodnosa između dvije ili više vrsta organizama koji su ograničeni nekim čimbenikom, primjerice plijenom.
• KOMPLEMENTARNE DUŠIČNE BAZE – dušične baze koje se međusobno povezuju vodikovim vezama: adenin i timin, te gvanin i citozin.
• KOMPLEMENTARNI DNA LANCI – dva lanca molekule DNA koji su međusobno povezani ili se mogu povezati vodikovim vezama.
• KOMUŠKA – suhi plod, sastoji se od dva plodna lista i između njih tanke opne na kojem su sjemenke, otvara se s dva zaklopca, imaju ga krstašice.
• KONCENTRACIJSKI GRADIJENT – razlika u koncentracijama otopljenih tvari u otopinama odijeljenim polupropusnom membranom.
• KONCEPTAKULI – udubine na steljci jadranskog bračića u kojima se nalaze rasplodni organi (gametangiji).
• KONDOM – mehaničko sredstvo kontracepcije koje uz to djelomično štiti od prijenosa nekih spolno prenosivih bolesti (prezervativi).
• KONHIOLIN – bjelančevina u ljušturama školjkaša u koju je ugrađen vapnenac.
• KONIDIJE – spore koje nastaju septiranjem vršnih dijelova hife, egzogeno (ražina gljivica i kistaci).
• KONIDIOSPORE – haploidne nespolne spore koje se javljaju u nekim skupinama gljiva i služe nespolnom razmnožavanju.
• KONSTIPACIJA – začepljenost.
• KONTRACEPCIJSKE METODE – postupci kojima se nastoji spriječiti oplodnja ili trudnoća.
• KONTRAINDIKACIJA – štetna nuspojava nekog lijeka ili operativnog zahvata.
• KONTRAKTILNA VAKULA – stežljivi mjehurić.
• KONTUZIJA – prignječenje tkiva s krvnim podljevom.
• KONVERGENCIJA – pojava izrazite morfološke sličnosti filogenetski udaljenih grupa organizama.
• KONVERGENTNA EVOLUCIJA – nastanak sličnih struktura kod nesrodnih organizama (ili onih s dalekim pretkom) koji je prilagodba na slične uvjete okoliša kojem žive; npr. ihtiosauri, morski psi, pingvini i delfini imaju sličan, aerodinamičan oblik tijela i peraje.
• KONZERVIRANJE – proces nastajanja fosila smrzavanjem ili isušivanjem.
• KONZUMENTI (potrošači) – organizmi koji se hrane isključivo organskom tvari, biljkama ili životinjama.
• KONJUGACIJA – paraspolni proces u bakterija tijekom kojeg dio genetičkog materijala jedne stanice prelazi preko citoplazmatskog mostića u drugu stanicu i ugrađuje se rekombinacijom u genetičku uputu stanice primateljice. Prijelaz kopije plazmida preko citoplazmatskog mostića iz jedne u drugu stanicu.
• KOPITARI NEPARNOPRSTAŠI – veliki biljojedi iz skupine sisavaca. Na nogama imaju 1 i 3 prsta obložen rožnatim kopitom (npr. konj, magarac, zebra, nosorog).
• KOPITARI PARNOPRSTAŠI (papkari) – biljojedi iz skupine sisavaca. Obično hodaju na dva prsta (npr. svinje, vodenkonji, deve, jeleni, žirafe, antilope, koze, ovce).
• KOPLJAČA – najpoznatiji predstavnik svitkovaca koji najveći dio života provodi djelomice zakopan u pijesku.
• KOPNENE BILJKE (TERESTRIČKE BILJKE) – biljke čija su tkiva i organi prilagođeni životu na kopnu (korijen i potporna tkiva za pričvršćivanje, pokrovno tkivo štiti od isušivanja, oplodnja bez vode).
• KOPRIVNJAČA (urtikarija) – oblik alergijske reakcije koji se javlja kao preosjetljivost na alergen.
• KOPROFAG – heterotrofni organizmi koji se hrane životinjskim izmetom.
• KORA – pokrivno tkivo na površini višegodišnje stabljike i višegodišnjeg korijena drvenastih biljaka.
• KORALJI – žarnjaci sa samo polipnim oblikom.
• KORALJNI GREBEN – grebeni u tropima nastali od kamenih koralja u toplom i plitkom moru.
• KORIJEN – organ biljaka stablašica koji pričvršćuje izdanak za podlogu i opskrbljuje bilju vodom i mineralnim tvarima.
• KORIJENOV TLAK – pojava aktivnog podizanja vode u žilama ksilema.
• KORIJENOVA KAPA – nakupina stanica na vrhu korijena koja zaštićuje vršni meristem.
• KORIJENOVE DLAČICE – posebno oblikovane stanice epiderme korijena, crpe vodu i mineralne tvari iz šupljina među česticama tla.
• KORIJENSKI GOMOLJČIĆI (NODULI) – tvorevine na korijenu viših biljaka nastale infekcijom korijena nitrofikacijskim bakterijama i obrastanjem stanicama korijena.
• KORION – jedna od embrionskih ovojnica.
• KORJENONOŠCI – praživotinje koje se kreću uz pomoć pseudopodija.
• KORMUS – biljno tijelo koje ima razvijene osnovne prehrambene (vegetativne) organe: korijen, stabljiku i list.
• KORONARNI KRVOTOK – krve žile koje opskrbljuju hranjivim tvarima i kisikom samo srce (srčani mišić).
• KORONAROGRAFIJA – snimanje koronarnih srčanih žila kontrastnim sredstvom.
• KORTIKOSTEROIDI (korstikosteroidni hormoni) – hormoni koje izlučuje kora nadbubrežne žlijezde. Najznačajniji kortikosteroidi su glukokortikoidi (kortizon, kortikosteron) koji reguliraju promet ugljikohidrata i mineralkortikoidi (aldosteron) koji reguliraju promet iona u organizmu.
• KORTIZON (kortizol) – glukokortikoidni hormon koji se oslobađa u stresu pospješujući opći metabolizam.
• KOSTUR – potporanj tijela koji mu daje čvrstoću, oblik i omogućuje kretanje, dajući oslonac mišićima.
• KOŠTANA MOŽDINA – nalazi se u središtu kostiju. Crvena koštana moždina u plosnatim i kubičnim kostima je krvotvorna (proizvodi krvne stanice), a žuta u cjevastim kostima je ispunjena masnoćom.
• KOŠTANE STANICE (OSTEROCITI) – stanice ovalnog oblika koje izgrađuju koštano tkivo.
• KOŠTANO TKIVO – vrsta potpornog vezivnog tkiva.
• KOŠTUNJAČE – najpoznatiji i najbrojniji razred riba. Imaju koštani kostur.
• KOTILEDON – supka
• KOZMOPOLIT (kozmopolitske vrste)– vrste rasprostranjene po cijelom svijetu.
• KOŽA – vrsta epitelnog ili pokrovnog tkiva, organ koji pokriva vanjsku površinu tijela čovjeka i životinja.
• KRAJOBRAZ – dio Zemljine površine koji se ističe osobitim izgledom i strukturom životnih zajednica ili krajolik izmijenjen djelovanjem čovjeka.
• KRALJEŽNICA – unutarnji potporanj tijela svih kralježnjaka izgrađen od koštanog ili hrskavičnog tkiva.
• KRANIJALNI ŽIVCI – mozgovni živci.
• KRAPINSKI PRAČOVJEK – izumrli čovjekov predak čiji su nalazi pronađeni u poluspilji u Krapini.
• KRATKOVIDNOST – poremećaj vida pri kojem je očna jabučica izdužen, pa se zrake svjetlosti skupljaju u žarište koje je ispred mrežnice, ispravlja se bikonkavnim lećama.
• KREACIONIZAM – objašnjava nastanak svega živoga i neživog djelovanjem božanske sile.
• KREBS H. – njemački biokemičar, protumačio ciklus limunske kiseline.
• KREBSOV CIKLUS (CIKLUS LIMUNSKE KISELINE) – ciklus reakcija koji se u aerobnim uvjetima zbiva u matriksu mitohondrijima. Oslobađa se 2 ATP-a.
• KREMENA ZEMLJA – zemlja nastala od ljušturica uginulih kremenjašica, u obliku debelih naslaga formirala se tijekom tercijara i kvartara.
• KREMENJAŠICE (Diatomeae) – jednostanične alge s čvrstom, dvodijelnom. Pravilno strukturiranom stijenkom, izgrađenom od kremena (SiO₂).
• KRETENIZAM – bolest uzrokovana smanjenim lučenjem hormona štitne žlijezde.
• KRILA – preobraženi prednji udovi prilagođeni za letenje.
• KRILAŠI – skupina kukaca koji imaju 1 ili 2 para krila ili su im nestala tijekom evolucije.
• KRIPTIČNA OBOJENOST – zaštitna obojenost organizama.
• KRIPTORHIZAM – zaostajanje jednog ili rjeđe oba sjemenika u trbušnoj šupljini.
• KRISTE (KRIPTE) – nabori unutarnje membrane mitohondrija.
• KRITIČNO RAZDOBLJE TAME – minimalno razdoblje tame koje zahtijevaju biljke kratkog dana da bi mogle cvjetati.
• KRITOSJEMENJAČE – evolucijski naprednije sjemenjače. Prilagođene su životu na svim područjima na Zemlji.
• KRIZOLAMINARIN – produkt fotosinteze u smeđih alga i zlatnosmeđih bičaša.
• KRIŽANAC (hibrid) – potomak nastao križanjem (hibridizacijom) genetički različita roditelja.
• KRIŽANJE (HIBRIDIZACIJA) – miješanje genskog materijala dvaju roditelja.
• KROMANJONAC – naziv za pripadnike vrste Homo sapiens čiju su ostaci nađeni na području spilje Cro – Magnon.
• KROMATIDE (SESTRINSKE KROMATIDE) – dva dijela udvostručenog kromosoma koji sadrže identične molekule DNA nastale replikacijom.
• KROMATIN – kompleks DNA i bjelančevina (histonskih i nehistonskih bjelančevina).
• KROMATOFORI – razgranjena stanica koja sadrži pigmentna zrnca koja se mogu različito rasporediti po ograncima i tako pridonijeti promjeni obojenosti životinja.
• KROMATSKA ADAPTACIJA – prilagodba sastava i odnosa asimilacijskih pigmenata valnoj duljini svjetla koja dopire do organizma. Ova pojava česta je u cijanobakterija i crvenih alga.
• KROMOPLASTI – plastidi živih boja koje nalazimo u cvjetovima i zrelim plodovima.
• KROMOSOM – transportni oblik molekule DNA koji se oblikuje tijekom diobe stanice namatanjem molekule DNA oko i pomoću različitih proteina. Naziv se često koristi kao sinonim za molekulu DNA.
• KROMOSOMSKE MUTACIJE – promjene u strukturi i broju molekula DNA koje se mogu uočiti proučavanjem kromosoma.
• KRONIČNE BOLESTI – bolesti koje se razvijaju sporo i dugo traju, često bez jače izraženih simptoma, npr. kronični bronhitis.
• KROSINGOVER (CROSSING – OVER) – proces izmjene između homolognih kromosoma tijekom mejoze, koji može prouzročiti novu kombinaciju osobina. Nastaje prekidom i ponovnim spajanjem nesestrinskih kromatida, u mejozi I. vidljiv je kao hijazma.
• KROŠNJA – gornji razgranati dio drveća koji se sastoji od grana različitog reda.
• KRŠ – krajobraz nastao na vapnenačkim, sedrenim i dolomitnim stijenama, u kojem voda oblikuje specifičan geomorfološki tip reljefa ispresijecanog pukotinama, spiljama, jamama i kanjonima.
• KRUŽENJE TVARI – kretanje kemijskih elemenata kroz ekosustav u procesima izgradnje i razgradnje živih organizama i u geološkim procesima.
• KRV – tekuće vezivno tkivo.
• KRVNA PLAZMA – tekući dio krvi koji nastaje nakon taloženja krvnih tjelešaca, pripada izvanstaničnim tekućinama; bistra, žućkasta koloidna vodena otopina mineralnih soli, hranjivih tvari i krvnih bjelančevina.
• KRVNE SKUPINE – podjela krvi prema bjelančevinama (antigenima) koji se nalaze na membranama eritrocita (AB0 sustav krvnih skupina).
• KRVNE ŽILE – arterije, vene, kapilare.
• KRVNI SERUM – krvna plazma bez fibrinogena.
• KRVNI TLAK – tlak krvi na stijenke arterija, gornji ili sistolički i donji ili dijastolički tlak.
• KRVOTVORNI ORGANI (HEMATOPOETSKI) – organi specijalizirani za stvaranje pojedinih oblika krvnih stanica.
• KSANTOFILI – žuto obojeni spojevi koji sudjeluju u fotosintezi (kao antenske molekule hvataju fotone svjetlosti i njihovu energiju predaju klorofilu), daju boju cvjetovima i plodovima.
• KSENOBIOTIK – toksikant (otrov) stran, nepotreban i štetan za organizam.
• KSENOTRANSPLANTACIJA – presađivanje životinjskih organa na pacijente s nefunkcionalnim organima.
• KSEROFITI – biljke koje su se prilagodile sušnim uvjetima malim, dlakavim kožnatim listovima.
• KSILEM – biljno tkivo koje provodi vodu s mineralnim tvarima (traheje i traheide).
• KTENIDIJE – škrge u plaštanoj šupljini glavonožaca češljastog izgleda.
• KUGA – teška zarazna bolest uzrokovana bakterijama.
• KUKCI – skupina člankonožaca u kojih su kolutići srasli u tri osnovna dijela – glavu, prsa i zadak.
• KUKULJICA – stadij između ličinke i odraslog oblika u potpunoj preobrazbi kukaca.
• KULTIVARI – niža sistematska jedinica od forme, uključuje neke vrste nastale na umjetan način (stvorio ij je čovjek), a rabe se u prehrani ljudi.
• KULTURA STANICA (TKIVA) – rast i dioba biljnih i životinjskih stanica u hranidbenoj podlozi.
• KUPFFEROVE STANICE – histiomonociti (fagociti) u jetri.
• KUTIKULA – vodonepropusni neživi sloj na epidermi svih dijelova biljke koji graniče s atmosferom, služi kao dodatna zaštita od isušivanja, sastoji se od hidrofobnih molekula (kutin, suberin, vosak).
• KUTIKULARNA TRANSPIRACIJA – isparavanje vode kroz površinu biljke (kutikulu).
• KVASCI – jednostanični eukariotski organizmi sa svojstvima gljiva, razmnožavaju se pupanjem, provode alkoholno vrenje, fakultativni su anaerobi.
• KWASHIORKOR (kvašiorkor) – dječja bolest uzrokovana nedostatnom prehranom naročito pomanjkanjem životinjskih bjelančevina u hrani trudnice i dojilje.