Biološki leksikon

• FAD i FADH₂ – oksidirani i reducirani dišni koenzim flavin – adenin dinukleotid.
• FAGOCITI – stanice sa sposobnošću fagocitoze, u njih spadaju neutrofilni leukociti, monociti i tkivni makrofagi.
• FAGOCITOZA (grč. fagein = jesti, gutati, kytos = šupljina) – sposobnost stanica da proždiru i, uz pomoć lizosoma, razgrađuju mikrooganizme i čestice sličnih veličina. Također i način uzimanja hrane kod praživotinja, oblik endocitoze.
• FAKULTATIVNI HETEROTROFI – protoktisti koji povremeno uzimaju gotovu hranu.
• FANEROZOIK – razdoblje u kojem se razvio raznolik biljni i životinjski svijet.
• FARINGITIS  - upala ždrijela (farinksa)
• FARMAKOLOGIJA – znanost o lijekovima.
• FAUNA – skup svih životinjskih vrsta nekog područja.
• FEKALIJE – feces, stolica, izmet.
• FENILALANIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• FENOLOŠKE POJAVE – periodičke sezonske promjene organizama (npr. vrijeme listanja, cvjetanje, padanje lišća, selidbe životinja).
• FENOTIP – genetički izraz kojim se označava zbroj morfoloških i fizioloških svojstava nekog organizma. On je ovisan o nasljednim faktorima ili genima (genotipu), ali i o djelovanju okoliša.
• FEOPLASTI – plastidi u heterokontofita (zlatnožutih, žutosmeđih i smeđih alga te alga kremenjašica), smeđu boju daju im fukoksantin i ksantofili.
• FERMENTACIJA (vrenje) – proces u kojem se anaerobno razgrađuju organski spojevi. Prema konačnim produktima vrenja razlikujemo: alkoholno, mliječno, octeno
• FERTILIZACIJA (oplodnja) – sjedinjenje jajne stanice i spermija.
• FETALNA ERITROBLASTOZA (hemolitička bolest novorođenčadi) – bolest koja se pojavljuje u trudnoći u djece koja su Rh⁺, a imaju Rh^- majku. dolazi do razaranja (hemolize) djetetovih eritrocita.
• FETALNI HEMOGLOBIN – ima veću sposobnost vezanja kisika kod nižih koncentracija kisika od adultnog hemoglobina, a od njega se razlikuje po sastavu polipeptidnih lanaca globina
• FETUS – plod u majčinskoj utrobi starosti od dva mjeseca pa sve do rođenja
• FIBRINOGEN – bjelančevina u krvi, jedan od sudionika u zgrušavanju
• FIKOBILINI – dodatni (akcesorni) pigmenti koji cijanobakterijama i crvenim algama omogućuju iskorištavanje kratkovalnog dijela svjetlosnog spektra i naseljavanje većih dubina. Plavi pigment se naziva fikocijanin, a crveni fikoeritrin.
• FIKOERITRIN – crveni pigment iz skupine fikobilina.
• FIKSACIJA DUŠIKA – proces kojim neki prokarioti prevode atmosferski dušik u amonijeve ili nitratne spojeve iskoristive za biljku.
• FIKSACIJA UGLJIKA – niz reakcija u kojima se ugljikov dioksid iz atmosfere pretvara u ugljikohidrate.
• FIKSIZAM – teorija prema kojoj su živa bića nepromjenjiva jer su stvorena s točno određenom ulogom.
• FILAMENT – prašnička nit, dio prašnika koji nosi prašnicu (anteru).
• FILETIČKA (SUKCESIVNA) EVOLUCIJA – postupno nakupljanje novih svojstava organizama i postupan prijelaz jedne vrste u drugu.
• FILOGENETSKO STABLO – sustav u kojem su skupine organizama pozicionirane prema stupnju srodnosti. Pokazuje evolucijske odnose između raznih vrsta za koje se pretpostavlja da imaju zajedničke pretke.
• FILOGENEZA – biološki razvoj svih vrsta tijekom geološke prošlosti Zemlje.
• FILOGENIJA – znanstveno područje biologije koje se bavi proučavanjem podrijetla organizama na Zemlji i njihovim razvrstavanjem u rodoslovno stablo.
• FILOID – listić, tvorevina nalik listu, ali bez prave građe lista. Nalazimo ih u algi složenije građe i mahovinama.
• FILOKLADIJE – preobraženi, prošireni dijelovi stabljike u obliku lista koji preuzimaju ulogu fotosinteze.
• FITOCENOLOGIJA – znanost o biljnim zajednicama.
• FITOCENOZA – prirodna biljna zajednica u kojoj zajedno žive određene biljke na određenom staništu.
• FITOCID – otrov kojima se uništavaju nepoželjne biljke.
• FITOFAGI – biljojedi.
• FITOHORMONI – biljni hormoni, reguliraju rad pojedinih stanica, tkiva ili organa te rast i razvitak biljke.
• FITOKROMI – pigmenti koji maksimalno apsorbiraju u crvenom i tamnocrvenom dijelu spektra, uključeni su u brojne odgovore biljaka na svjetlost.
• FITOL – dugolančani alkohol vezan za tetrapirolski prsten u molekuli klorofila.
• FITOMIMEZA – životinje koje oponašaju biljke ili njihove dijelove.
• FITOPLANKTON – biljni plankton.
• FITOPLAZME – bakterije koje nalikuju i srodne su mikoplazmama, ali prouzrokuju bolesti biljaka.
• FIZIOLOGIJA – proučava životne pojave i funkcije stanica, tkiva, organa, orkanskih sustava i organizama u cjelini.
• FIZIOLOŠKA MIKROFLORA – bakterijske vrste koje uobičajeno naseljavaju dijelove ljudskog (ili životinjskog) organizma te svojom prisutnošću i fiziološkim procesima proizvode različite pozitivne učinke na ljudsko zdravlje.
• FIZIOLOŠKA OTOPINA – posebna otopina različitih soli i glukoze. Postoje različite fiziološke otopine, ali u osnovi su to izotonične otopine koje imaju sastav sličan sastavu tjelesnih tekućina pojedinog organizma.
• FLEMING A. – britanski mikrobiolog. 1929. god. otkrio penicilin, prvi antibiotik.
• FLOEM – vrsta provodnog tkiva u biljaka koja služi za provođenje asimilata (produkata fotosinteze). Građen je od sitastih cijevi i stanica pratilica.
• FLORA – skup svih biljnih vrsta nekog područja.
• FLORIDEJSKI ŠKROB – pričuvni ugljikohidrat u crvenih alga. Po sastavu je sličan glikogenu u životinja.
• FLORIGEN – hormon cvjetanja. Struktura florigena još nije poznata.
• FLUORESCENCIJA – dio apsorbirane energije svjetlosti ili valnih duljina zračenja koji fotosintetski pigmenti isisavaju jer nije iskorišten u fotofosforilaciji.
• FOLIKUL STIMULIRAJUĆI HORMON (FSH) – hormon iz skupine gonadotropnih hormona koje luči prednji režanj hipofize (adenohipofiza).
• FOSFOLIPIDI – organski spojevi iz grupe lipida koji sadrže fosfatnu skupinu. Građeni su od trovalentnog alkohola glicerola na kojem su esterski vezane dvije masne kiseline, a preko treće –OH skupine vezana je fosfatna kiselina.
• FOSILI – očuvani ostaci ili tragovi organizama koji su živjeli tijekom Zemljine prošlosti.
• FOSILIZACIJA – proces nastajanja fosila.
• FOSILNA GORIVA – organski materijali biljnog i životinjskog podrijetla nastali u Zemljinoj prošlosti, koji služe kao izvori energije.
• FOTOAUTOTROFI – organizmi koji se služe svjetlosnom energijom za sintezu organskih spojeva iz CO₂.
• FOTOBIOLOŠKO PODRUČJE – dio spektra Sunčevog zračenja; odgovara vidljivom dijelu spektra (380 – 760 nm). Osim fotosinteze, valne duljine ovog dijela spektra uzrokuju i fototropizme, fototaksije i fotomorfogeneze.
• FOTOFOSFORILACIJA – proces u kojem u tijeku svjetlosnih reakcija fotosinteze iz ADP i fosfata nastaje ATP.
• FOTOKINEZA – pojava kod nekih životinja, koje svjetlo stimulira na pokretanje bez određenog pravca.
• FOTOLIZA VODE – razgradnja vode pomoću svjetlosti; pri čemu nastaju kisik i reducirani koenzimi koji odlaze u Calvinov ciklus.
• FOTOMORFOGENEZA – promjena oblika kod biljaka koje se događaju pod utjecajem svjetlosti.
• FOTOPERIODIZAM – različiti fiziološki odgovori na duljinu dana (npr. cvjetanje).
• FOTORECEPTORI – osjetne stanice koje su podražljive na svjetlost.
• FOTORESPIRACIJA – metabolički put kojim se smanjuje učinak fotosinteze (troši se kisik, otpušta CO₂ i ne nastaje ATP). Zbiva se za toplih, vedrih i suhih dana kada su puči zatvorene, a koncentracija O₂ u listu viša od koncentracije CO₂.
• FOTOSINTETSKI PARENHIM – gornji dio mezofila lista koji obavlja fotosintezu, čine ga gusto poredane štapićaste stanice bogate kloroplastima.
• FOTOSINTEZA – proces u kojem biljke, alge i neki prokarioti pretvaraju svjetlosnu energiju u kemijsku energiju (ATP i NADPH), koja služi za sintezu ugljikohidrata iz CO₂ i vode.
• FOTOSISTEM – fotosintetska jedinica smještena u tilakoidnoj membrani kloroplasta. Sastoji se od antenskog kompleksa, reakcijskog središta klorofila a i primarnog akceptora elektrona.
• FOTOTAKSIJA - pojava kod nekih životinja, koje svjetlo stimulira na pokretanje uvijek u određenom pravcu u odnosu na svjetlo. Pokretanje može biti od svjetla (negativna fototaksija) ili prema svjetlu (pozitivna fototaksija).
• FOTOTROPIZAM – gibanje biljke rastom, tj. savijanje organa prema ili od izvora svjetlosti (pozitivni ili negativni fototropizam).
• FRAKTURA – prijelom kosti.
• FREONI – sintetizirani spoj koji se rabi kao potisni plin; uništava ozonski sloj.
• FRUKTOZA (voćni šećer) – organski spoj empirijske formule C₆H₁₂O₆. Monosaharid, dolazi u voću, medu i kao sastavni dio nekih složenih šećera (npr. saharoze).
• FSH – folikulostimulacijski hormon (hormon hipofize).
• FUKOKSANTIN – smeđi pigment iz skupine karotenoida.
• FUNGICIDI – pesticidi protiv gljivica.