Biološki leksikon

• HABITUS – vanjština, oblik, izgled. Sve što opisuje zbir vanjskih svojstava koja obuhvaćaju fenotipski izgled organizma.
• HADŽI J. - zoolog, tvorac plazmodijalne teorije postanka višestaničnih životinja (metazoa).
• HAECKEL E. – biolog, predložio naziv protisti za jednostanične organizme, uveo naziv ekologija.
• HALOFITI – organizmi prilagođeni visokom osmotsko tlaku prouzročenom visokom koncentracijom NaCl.
• HALUCINACIJA – jasna osjetilna opažanja bez vanjskih podražaja.
• HAMMERLING J. - pokusima na jednostaničnoj algi Acetabularia dokazao da jezgra određuje građu i oblik alge.
• HAPLOIDAN BROJ KROMOSOMA – polovičan broj kromosoma koji se npr. nalazi u rasplodnim stanicama, gametama.
• HAPLOIDNA STANICA – stanica s polovičnim brojem kromosoma (npr. spolna stanica čovjeka ima 23 kromosoma).
• HAPTEN – mala neantigena molekula koja postaje antigena kad se kemijski veže za veću molekulu.
• HARDY – WEINBERGOV ZAKON – primjenjuje se kada se želi izračunati učestalost gena i genotipova neke populacije.
• HAUSTORIJ – posebne sisaljke kojima se parazitske i poluparazitske biljke prihvaćaju za tkivo domadara i sišu hranjive tvari.
• HAVERSOVI KANALIĆI – kanalići u kompaktnom koštanom tkivu.
• HCG – ljudski korionski gonadotropni hormon koji sprječava menstruaciju tijekom trudnoće.
• HEKSOZE – jednostavni šećeri ili monosaharidi koji sadrže šest ugljikova atoma u svojoj molekuli (glukoza, fruktoza, galaktoza).
• HELICERE – kliješta na prednjem tijelu (uz usta) kod klještara. Služe za hvatanje plijena i obranu. Kod nekih su povezana s otrovnom žlijezdom kojom usmrćuju plijen.
• HELIOFITI – biljke prilagođene uvjetima jake izravne svjetlosti.
• HEMATOKRIT – volumni udio krvnih stanica i trombocita u krvi.
• HEMATOLOGIJA – znanost o krvi i krvotvornim organima zdravih i bolesnih.
• HEMATOM – veći izljev krvi u tkivo.
• HEMATOPOETSKI REDOVI STANICA – stanice koje čine jedan morfološki, razvojni slijed.
• HEMATOPOEZA – stvaranje krvnih stanica.
• HEMATOTOKSIČNI OTROVI – otrovi koji oštećuju krvne stanice.
• HEMATURIJA – pojava eritrocita u mokraći kod nekih bubrežnih bolesti.
• HEMIPARAZIT – poluparazit. Biljna vrsta koja živi na drugoj biljci, ali sadrži klorofil i može fotosintetizirati ugljikohidrate, a mineralne tvari i vodu crpi iz ksilema domadara.
• HEMIZIGOT – genski lokus ili čitav kromosom prisutan samo u jednoj kopiji u genotipu.
• HEMOCEL – tjelesna šupljina u mekušaca i člankonožaca ispunjena hemolimfom. Predstavlja proširenje optjecajnog sustava.
• HEMOCIJANIN – kemijski spoj sličan hemoglobinu, ali umjesto željeza sadrži bakar. Krvni ili dišni pigment kod mekušaca, služi za vezanje i prijenos kisika.
• HEMODIJALIZATOR – umjetni bubreg.
• HEMOFILIJA – nasljedna bolest koja se očituje u nesposobnosti zgrušavanja krvi. Gen koji je odgovoran za nastanak ove bolesti nalazi se na spolnom (x) kromosomu.
• HEMOGLOBIN – krvni pigment koji daje crvenu boju eritrocitima. Najvažniji je dio crvenih krvnih stanica, eritrocita.
• HEMOLIMFA – tekućina koja se nalazi u hemocelu.
• HEMOLITIČKA ANEMIJA – bolest koja se javlja kada se eritrociti raspadaju brže nego što se stvaraju. Zbog stvaranja veće količine bilirubina javlja se i žutica.
• HEMOLITIČKA BOLEST NOVOROĐENČADI – pojava anemije novorođenčeta zboh pojave Rh antitijela kada je majka Rh-, a fetus Rh+
• HEMOLIZA – raspadanje krvnih stanica, zbiva se pri transfuzijskim reakcijama te pri djelovanju nekih toksina.
• HEMOROID – čvorasto proširenje žila rektuma i anusa
• HEPATOCIT – jetrena stanica.
• HEPATOTOKSIČNI OTROVI – otrovi koji ometaju i/ili sprječavaju normalno funkcioniranje stanica i tkiva jetre.
• HERBICIDI – kemijska sredstva za uništavanje korovnih biljaka.
• HERBIVORI – biljojedi.
• HERMAFRODIT – dvospolac.
• HERNIJA – kila, izbočina na stijenci trbuha
• HETEROCISTE – morfološki i fiziološki drugačije stanice unutar nitastih cijanobakterijskih kolonija. Prve specijalizirane stanice koje su nastale evolucijom (služe asimilaciji atmosferskog dušika).
• HETEROFAZNA IZMJENA GENERACIJA – životni ciklus u kojem se izmjenjuju haploidna (gametofit) i diploidna (sporofit) generacija.
• HETEROMORFNA IZMJENA GENERACIJA – životni ciklus u kojem se izmjenjuju morfološki različiti gametofit (n) i sporofit (2n).
• HETEROSPORIJA – stvaranje dvostrukih spora na sporofitu, megaspora i mikrospora. Heterosporne biljke u današnjoj flori su selaginele, vodene paprati i sve sjemenjače.
• HETEROTERMNE ŽIVOTINJE – ovisno o potrebama mogu imati stalnu ili promjenjivu tjelesnu temperaturu (neki kukci, ptice, šišmiši).
• HETEROTROFI (heterotrofni organizmi) – organizmi koji nemaju sposobnost stvarati vlastite organske spojeve, već ih moraju uzimati hranom. To su sve životinje, većina bakterija, gljive i biljke bez klorofila.
• HETEROTROFNE ORHIDEJE – orhideje koje ni u kojoj fazi svog razvoja nemaju klorofil, pa cijeloga života ovise o simbiozi s gljivama.
• HETEROTROFNI PROTOKTISTI – organizmi jednostavne građe koji žive uzimanjem gotove hrane (sluzavci, trepetljikaši, heterotrofni bičaši, truskavci).
• HETEROZIGOT – diploidna jedinka koja sadrži različite alele u određenom genskom lokusu.
• HI – KVADRAT TEST – jedna od nekoliko statističkih metoda kojom se provjerava odgovaraju li rezultati dobiveni pokusom teorijskom modelu.
• HIBERNACIJA – zimsko metaboličko mirovanje (tzv. zimski san).
• HIBRID (križanac) – jedinka nastala križanjem genski različitih roditelja.
• HIBRIDIZACIJA IN SITU – hibridizacija molekula DNA na mikroskopskom preparatu.
• HIDATODE – žlijezde za izlučivanje vode procesom gutacije kod nekih biljaka. Nalaze se ba rubovima listova, ispod puči vodenica.
• HIDRATACIJA – adsorpcija vode (vezanje vode slabim privlačnim silama) na površinu otopljenih čestica.
• HIDRENHIM – parenhimsko tkivo za pohranu vode (npr. kaktusi).
• HIDROFILNE TVARI – tvari koje privlače molekule vode.
• HIDROFITI – biljke koje žive u vodenim ekosustavima. Neke su posve u vodi, a drugima samo cvjetovi i neki listovi plivaju površinom ili se izdižu iznad nje.
• HIDROFOBNE TVARI – tvari koje odbijaju molekule vode.
• HIDROGAMIJA – oprašivanje cvjetova vodom.
• HIDROLAZE – skupina enzima koji sudjeluju u razgradnji različitih molekula u manje sastavne dijelove uz ugradnju molekule vode.
• HIDROLITIČKI ENZIMI (hidrolaze) – skupina enzima koji sudjeluju u razgradnji različitih molekula u manje sastavne dijelove uz ugradnju molekule vode.
• HIDROLIZA – reakcija tvari s vodom.
• HIDROSFERA – Zemljina vodena ovojnica, vode tekućice i stajaćice, mora i oceani.
• HIDROSKELET – tjelesna tekućina koja pruža uporište za kontrakciju mišićnih slojeva životinja bez čvrstih skeleta.
• HIFE – nitaste tvorevine koje izgrađuju micelij, vegetativno tijelo gljiva.
• HIGROFITI – biljke koje žive u vlažnim šumama i livadama, kao što su neki šaševi i žabnjaci.
• HIJAZMA – mjesto na kojem dolazi do izmjene DNA između kromatida dvaju homolognih kromosoma.
• HIMENIJ – stanični sloj na plodištu gljiva u kojem se stvaraju bazidije ili askusi.
• HIMUS – polutekuća smjesa koja nastaje miješanjem hrane sa želučanim sekretima.
• HIPERGLIKEMIJA – stanje povišene razine glukoze u krvi.
• HIPERMETROPIJA – dalekovidnost.
• HIPERPARATIREODIZAM – metabolički poremećaj zbog prekomjernog lučenja paratireoidnog hormona (parathormona). Dolazi do povećane razine kalcija u krvi, koji remeti tjelesni metabolizam.
• HIPERTENZIJA – stanje povišenog krvnog tlaka koje najčešće prati aterosklerozu, oboljenje krvnih žila.
• HIPERTIREOZA – pretjerana aktivnost štitnjače. Dolazi do prekomjernog lučenja hormona tiroksina koji povećava bazalni metabolizam.
• HIPERTONIČNA OTOPINA – otopina koja sadrži višu koncentraciju otopljene tvari od druge.
• HIPERTROFIJA – povećanje veličine stanica, a time i povećanje organa.
• HIPERVITAMINOZA – višak vitamina u organizmu, poremećaji u organizmu prouzročeni viškom vitamina.
• HIPNOTIK – sredstvo za spavanje.
• HIPOFIZA – žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Nalazi se na bazi mozga, veličine je zrna graška. Građena je od tri režnja: prednji režanj (adenohipofiza), srednji režanj (pars intermedia) i stražnji režanj (neurohipofiza). Izlučuje veliki broj hormona, od kojih neki utječu na izlučivanje hormona ostalih žlijezda s unutarnjim izlučivanjem.
• HIPOGLIKEMIJA – stanje snižene razine šećera u krvi.
• HIPOKALCEMIJA – smanjena koncentracija kalcija u krvi.
• HIPOKSIJA – manjak kisika u nekom području tijela ili u čitavu tijelu.
• HIPOLIMNIJ – donji, uglavnom neosvijetljeni sloj jezera kojeg obilježava stabilna, relativno niska tempertura.
• HIPOPARATIREODIZAM – smanjeno lučenje parathormona. Dolazi do smanjenja razine kalcija u krvi.
• HIPOTALAMUS – sastavni dio međumozga koji ima važnu ulogu u regulaciji različitih vegetativnih funkcija organizma (npr. termoregulaciji).
• HIPOTENZIJA – stanje sniženog krvnog tlaka.
• HIPOTERMIJA – stanje snižene tjelesne temperature.
• HIPOTETIČKI PREDAK SVIH MEKUŠACA – zajednički bilateralno simetričan predak svih mekušaca.
• HIPOTIREOZA – stanje smanjenog lučenja tiroksina.
• HIPOTONIČNA OTOPINA - otopina koja sadrži višu koncentraciju otopljene tvari od druge, hipertonične otopine
• HIPOVITAMINOZA – nedostatak vitamina u organizmu koji može izazvati različite poremećaje (npr. nedostatak vitamina A uzrokuje noćnu sljepoću).
• HIROPTEROGAMIJA – oprašivanje cvjetova šišmišima.
• HIRUDIN – tvar koju luče pijavice kako bi spriječile zgrušavanje krvi (antikoagulans).
• HISTAMIN – biogeni amin, tkivni hormon, produkt stanica imunološkog sustava za vrijeme alergijske reakcije. Histamin izaziva simptome kao što je prekomjerno izlučivanje sluzi, promjene na koži, crvenilo, mrlje, svrbež i otežano disanje.
• HISTIDIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• HISTOGENEZA – jedna od etapa embrionalnog razvitka većine višestaničnih životinja u kojoj se formiraju tkiva.
• HISTOLOGIJA – znanost o biljnim i životinjskim tkivima.
• HISTONI – proteini oko kojih se namata molekula DNA u eukariota.
• HITIN – polimer glukozamina, glavni sastojak oklopa člankonožaca i stijenki hifa većine gljiva.
• HITINSKA KUTIKULA – čvrsti pokrov tijela kukca.
• HITINSKI OKLOP – vanjski pokrov tijela rakova.
• HIV – kratica kojom se označava jedan od najopasnijih virusa: Human immunodeficiency virus (virus ljudske imunodeficijencije).
• HLA – humani leukocitni antigen, sustav za određivanje tkivne podudarnosti prije transplantacije organa među nesrodnim osobama.
• HLADNOKRVNI (POIKILOTERMNI) ORGANIZMI – nemaju sposobnost održavanja stalne tjelesne temperature, te se njihova temperatura mijenja ovisno o temperaturi okoliša (ribe, vodozemci, gmazovi).
• HOANOCITI – bičaste stanice koje okružuju spongocel kod spužva.
• HOLOPARAZIT – potpuni parazit, biljna vrsta koja živi parazitski na drugoj biljci. Kako ne sadrži klorofil, ne može stvarati organske spojeve fotosintezom. Sve hranjive tvari crpi od domadara.
• HOLTER – prenosivi elektrokardiograf za mjerenje aktivnosti srca tijekom 24 sata.
• HOMEOSTAZA – održavanje stalnih, nepromijenjenih optimalnih životnih uvjeta u tijelu.
• HOMEOTERMNI ORGANIZMI (endotermni) – organizmi koji su u stanju održavati stalnu tjelesnu temperaturu neovisno o vanjskim ili unutarnjim čimbenicima.
• HOMINIDI – porodica u koju ubrajamo današnje orangutane, afričke čovjekolike majmune i ljude, a od fosilnih oblika fosilne australopiteke i sve ostatke današnjeg čovjeka.
• Homo sapiens – razuman čovjek, latinski naziv za čovjeka kao biološke vrste.
• HOMOLOGNA REKOMBINACIJA – rekombinacija između homolognih dijelova molekula DNA odnosno kromosoma.
• HOMOLOGNE MOLEKULE DNA (homologni kromosomi) – molekule DNA s istim ili vrlo sličnim redoslijedom deoksiribonukleotida.
• HOMOLOGNI KROMOSOMI – po izgledu srodan par kromosoma.
• HOMOLOGNI ORGANI – organi koji imaju različitu funkciju u različitih vrsta organizama, a razvijaju se pod utjecajem istih ili sličnih skupina gena. Ukazuju na evolucijsku srodnost različitih vrsta organizama.
• HOMOPLAZMA – stanje kada organeli (plastidi ili mitohondriji) u svim stanicama jedinke sadrže identične genetičke upute.
• HOMOZIGOT – diploidna jedinka koja sadrži identične alele u određenom genskom lokusu.
• HONDROBLASTI – stanice hrskavičnog tkiva koje ga izgrađuju.
• HONDROKLASTI – stanice hrskavičnog tkiva koje ga stalno razgrađuju.
• HOOKE R. - engleski znanstvenik, otkrio stanice u biljnom tkivu pluta i nazvao ih stanicama.
• HORMON RASTA (somatotropni hormon, STH) – hormon kojega luči prednji režanj hipofize (adenohipofiza). Djeluje na sve stanice tijela i stimulira u njima anabiotičke reakcije (reakcije sinteze), a samim time i rast organizma.
• HORMON STIMULACIJE FOLIKULA (FSH) - hormon iz skupine gonadotropnih hormona koje luči prednji režanj hipofize (adenohipofiza).
• HORMONI – produkti žlijezda s unutarnjim izlučivanjem ili pojedinih endokrinih tkiva i stanica, izlučuju se u krv. Po sastavu su bjelančevine ili steroidi, a služe za usklađivanje tjelesnih funkcija.
• HOSPITALIZACIJA – smještaj i liječenje bolesnika u bolnici.
• HPV – humani papiloma virus, uzročnik raka grlića maternice.
• HRANIDBENA MREŽA – povezani i isprepleteni hranidbeni lanci jednog ekološkog sustava.
• HRANIDBENA PIRAMIDA – grafički prikaz rasporeda brojnosti, biomase i količine energije u nizu hranidbenog lanca.
• HRANIDBENI LANAC – niz organizama kojima energija pohranjena u biljkama prolazi kroz ekološki sustav.
• HRANIDBENI MJEHURIĆ – organel za razgradnju hrane u heterotrofnih protoktista nalik životinjama.
• HRAPAVI ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM – zrnati endoplazmatski retikulum
• HRIZOLAMINARIN – pričuvni polisaharid u heterokontofita, često se javlja zajedno s laminarinom.
• HRSKAVICA – vrsta potpornog vezivnog tkiva. Dolazi u zglobovima i na mjestima gdje se kosti međusobno povezuju. Nalazi se i u vanjskom uhu, vrhu nosa, grkljanu i dušniku.
• HRSKAVIČNJAČE – razred riba kojima hrskavičav kostur ostaje do kraja života (morski psi, raže, cjeloglavke).
• HUMIFIKACIJA – proces stvaranja humusa.
• HUMORALNA (SERUMSKA) IMUNOST – prirođena i stečena imunost koju čine antitijela u krvnoj plazmi (serumu), podrijetlom od majke ili stvorena vlastitom imunološkom reakcijom.
• HUMUS – usitnjeni i djelomično razgrađeni ostaci uginulih organizama.