Biološki leksikon

• MAJČINSKI UČINAK – nasljeđivanje gena koje nose mitohondriji i kloroplasti, a prenose se samo majčinskom linijom jer samo jaje donosi citoplazmu u zigotu. Potomci imaju samo majčinski citoplazmatski genotip i fenotip.
• MAJMUNI – skupina sisavaca s najrazvijenijim mozgom, očima usmjerenim prema naprijed, pokretljivim prstima na dugačkim rukama i nogama te plosnatim noktima.
• MAKIJA – jedan od razvojnih stadija sukcesije (šikara). Biocenoza u priobalnom mediteranskom pojasu.
• MAKROELEMENTI – kemijski elementi koji su za rast i razvitak organizma potrebni u većim količinama.
• MAKROEVOLUCIJA (ADAPTIVNA RADIJACIJA) – evolucijski procesi iznad razine vrsta koje vode nastajanju viših sistematskih grupa.
• MAKROFAGI – stanice koje nastaju iz monocita, imaju fagocitnu ili citotoksičnu sposobnost.
• MAKROMOLEKULE – velike molekule građene od većeg broja manjih podjedinica.
• MAKROMUTACIJE – mutacije u genu koji kontrolira važne metaboličke procese u organizmu.
• MAKROSPOROGENEZA – proces kojim se matična stanica embrionske vrećice u biljaka dijeli mejozom dajući četiri haploidne stanice od kojih tri propadaju, a jedna se razvija u embrionsku vrećicu.
• MAKROVIJAK – veliki vijak na mikroskopu koji služi za pronalaženje i izoštravanje slike na malom povećanju.
• MALARIJA – bolest koju uzrokuje nametnička praživotinja plazmodij, a u čovjeka ga slinom unosi komarac malaričar.
• MALI (PLUĆNI) KRVOTOK – krvne žile koje prenose vensku krv iz desne klijetke srca plućnim arterijama do pluća i te natrag arterijsku krv u lijevu pretklijetku plućnim venama.
• MALI MOZAK (cerebellum) – u stražnjem dijelu lubanje, ispod velikog mozga. Građen je od vanjske sive i unutarnje bijele tvari. Kontrolira mišićni tonus, osigurava ravnotežu, koordinira mišićne kretnje.
• MALIGNI TUMOR – zloćudni tumor, rak.
• MALOČETINAŠI – skupina kolutićavaca koja ima malo četina.
• MALPIGIJEVE CJEVČICE – duge i tanke cjevčice za ekskreciju dušičnih ostataka, nastale izvratom probavila u paučnjaka, stonoga i kukaca.
• MALTOZA – disaharid građen od dviju molekula glukoze.
• MALJE – sitnije i nježnije dlake sisavaca koje se nalaze uz samu kožu.
• MANDIBULA – donja pokretna vilica.
• MARIKULTURA – uzgoj morskih organizama.
• MASLAČNO VRENJE – vrenje kod kojega bakterije u anaerobnim uvjetima glukozu pretvaraju u maslačnu kiselinu.
• MASNO TKIVO – vezivno tkivo s posebnom ulogom u skladištenju masti (energije).
• MASOVNA IZUMIRANJA – nestanak velikog broja jedinki i vrsta zbog neke elementarne nepogode, klimatskih promjena ili geoloških promjena.
• MAST – ester trovalentnog alkohola glicerola i masnih kiselina među kojima su pretežno zasićene masne kiseline.
• MATERNICA (uterus) – dio ženskog spolnog sustava u kojem se razvija zametak (embrij) i poslije plod tijekom trudnoće.
• MATIČNICA – matriks mitohondrija.
• MATRIKS MITOHONDRIJA – polutekući sadržaj unutar mitohondrija.
• MAXILLA (MAKSILA) – gornja nepokretna vilica.
• MDK – maksimalno dozvoljena koncentracija otrova u namirnicama.
• MEDULLA OBLONGATA – produžena moždina.
• MEDULLA SPINALIS – leđna moždina.
• MEDUZE – slobodnoplivajući oblik žarnjaka u moru.
• MEĐUDOMADAR (MEĐUDOMAĆIN) – životinja koja je posrednik u razvoju nekog parazita.
• MEĐUSTANIČNA TVAR – mreža polisaharida i proteina koju proizvode stanice.
• MEGAEVOLUCIJA – evolucija osnovnih i najviših sistematskih grupa živog svijeta.
• MEGAFIL – pravi list papratnjača i sjemenjača.
• MEGAKARIOCITI – stanice čijim raspadanjem nastaju trombociti ili krvne pločice.
• MEGAPROTALIJ – protalij koji klije u megaspori i nosi arhegonije. U golosjemenjača megaprotalij je primarni endosperm.
• MEGASPORA – haploidna spora iz koje se u biljaka razvija ženski gametofit (embrionska vreća s osam haploidnih jezgara, među kojima je jedna jezgra jajne stanice).
• MEGASPOROFIL – list koji nosi megasporangij, plodni list u sjemenjača.
• MEHANIČKO TKIVO (POTPORNO TKIVO) – tkivo kojim biljka učvršćuje svoje tijelo. Čine ga stanice zadebljalih stijenki, može biti građeno od živih stanica (kolenhim) ili od mrtvih stanica (sklerenhim).
• MEHANIZAM POVRATNE SPREGE – niz fizioloških reakcija u organizmu kojima se održava ravnoteža ili homeostaza. Princip na kojem se temelji rad svih žlijezda s unutarnjim izlučivanjem.
• MEJOZA – redukcijska dioba kojom nastaju stanice sa polovičnim brojem genetičkih uputa u odnosu na ishodišnu stanicu. Mejoza je uključena u stvaranje gameta.
• MEKUŠCI – životinje mekana i nekolutićava tijela koje se sastoji od glave, stopala, plaštene šupljine i plašta.
• MELANIN – tamni pigment koji daje boju životinjskoj koži. Štiti od štetnog djelovanja UV zraka. Prisutan i u mrežnici i žilnici oka, kosi (dlakama).
• MELANOCIT – stanice koje sintetiziraju pigment melanin. Nalaze se između bazalnih stanica epiderme kože.
• MELANOCIT STIMULACIJSKI HORMON (MSH) – hormon koji služi za raspodjelu kožnog pigmenta melanina. Luči ga srednji režanj hipofize.
• MELANOM – tumor melanocitnih stanica u koži.
• MELIORACIJA – isušivanje poplavnih terena u svrhu dobivanja plodnog i obradivog tla.
• MEMBRANA TYMPANICA – bubnjić.
• MEMBRANSKI PROTEINI – proteini koji dolaze u sastavu stanične membrane.
• MEMORIJSKE STANICE (STANICE IMUNE MEMORIJE) – stanice imunološkog sustava koje pamte antigene s kojima je organizam bio u kontaktu te nastavljaju sintezu antitijela.
• MENARHA – prva menstruacija.
• MENDEL G. – čeki znanstvenik koji je objasnio mehanizme prenošenja nasljeđa s roditelja na potomstvo.
• MENDELIZAM (klasična genetika ili Mendelova genetika) – područje genetike koji se bavi istraživanjem nasljeđivanja na razini jedinki.
• MENDELOVA POPULACIJA – ograničena zajednica iste vrste sastavljena od organizama sa spolnom reprodukcijom i slobodnim parenjem, gdje svaki član ima jednaku mogućnost parenja s bilo kojim članom u populaciji.
• MENDELOVI ZAKONI – zakoni nasljeđivanja koje je postavio Mendel radeći pokuse s biljkama.
• MENINGITIS – upala moždanih ovojnica.
• MENINGOENCEFALITIS – upala mozga i moždanih ovojnica.
• MENOPAUZA – životno razdoblje žena nakon reprodukcijske faze kada se smanjuje lučenje spolnih hormona, prestaju ovulacije i menstruacijska krvarenja.
• MENORAGIJE – obilna krvarenja tijekom mjesečnice koja traju dulje od sedam dana, uz izbacivanje većih ugrušaka krvi.
• MENSTRUACIJA – mjesečnica. Mjesečno krvarenje koje se periodično pojavljuje zbog ljuštenja stijenke maternice (endometrija) ako nije došlo do oplodnje.
• MENSTRUACIJSKI CIKLUS – ženski spolni ciklus karakteriziran periodičkim promjenama koje se odvijaju u jajnicima i maternici, a započinje u pubertetu.
• MERISTEM – trajno embrionsko biljno tkivo čije se stanice mogu dijeliti tako dugo dok biljka živi, omogućavajući neograničen rast.
• MESOJEDNE BILJKE – autotrofni fotosintetski organizmi koji su razvili prilagodbe za hvatanje i probavu sitnih životinja, najčešće kukaca.
• MESOŽDERI – karnivori. Heterotrofni organizmi koji koriste hranu životinjskog podrijetla.
• METABOLIČKA VODA – voda koja nastaje u tijelu tijekom biokemijskih reakcija.
• METABOLIZAM – proces izmjene tvari i energije koji se zbiva u svakoj živoj stanici.
• METABOLIZAM MASTI – skup svih biokemijskih reakcija u organizmu kojima se iz masti dobiva energija.
• METABOLIZAM PROTEINA – skup svih biokemijskih reakcija u organizmu kojima se iz proteina dobiva energija.
• METABOLIZAM UGLJIKOHIDRATA - skup svih biokemijskih reakcija u organizmu kojima se iz ugljikohidrata dobiva energija.
• METACENTRIČAN KROMOSOM (METACENTRIK) – kromosom koji ima svoj centromer u sredini kromosoma.
• METAFAZA – stadij kada se dvostruki kromosomi smještaju u ekvatorijalnu ravninu stanice pričvršćeni za niti diobenog vretena.
• METAFAZA I - stadij prve mejotske diobe tijekom kojeg se bivalenti nalaze u ekvatorijalnoj ravnini stanice pričvršćeni za niti diobenog vretena.
• METAFAZA II - stadij druge mejotske diobe tijekom kojeg se dvostruki kromosomi nalaze u ekvatorijalnoj ravnini stanice pričvršćeni za niti diobenog vretena.
• METAGENEZA – izmjena spolne i nespolne generacije.
• METALIMNIJ – sloj jezerske vode između epilimnija i hipolinija u kojem dolazi do naglog pada temperature.
• METAMORFNE STIJENE – stijene koje nastaju preobrazbom sedimentnih, magmatskih ili starijih metamorfnih stijena pod djelovanjem promijenjenih fizikalnih i/ili kemijskih uvjeta.
• METANEFRIDIJ – parne cjevčice koje se slijepo otvaraju lijevkom u tjelesnu šupljinu i imaju osmoregulacije i ekskrecije u mnogih beskralježnjaka.
• METANSKE BAKTERIJE – bakterije koje od vodika i ugljikova (IV) oksida stvaraju metan i vodu.
• METAPLAZIJA – reverzibilna promjena u kojoj se nakon oštećenja jedna vrsta stanica zamjenjuje drugim tipom stanica.
• METASTAZA – stanice raka koje se odvajaju od matičnog tumora i putuju tjelesnim tekućinama u druge dijelove tijela u kojima se mogu razviti novi tumori.
• METILJAVOST – bolest uzrokovana metiljima.
• METILJI – životinje plosnatog tijela (plošnjaci), nametničkog načina života.
• METIONIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• MEZODERM – srednji zametni listić životinjskog zametka od kojega nastaje vezivno i mišićno tkivo te krvožilni sustav.
• MEZOFIL – tkivo lista koje se nalazi između gornje i donje epiderme, a specijalizirano je za fotosintezu.
• MEZOFILNE ŽIVOTINJE – životinje prilagođene životu na umjereno vlažnim staništima.
• MEZOFITI – biljke prilagođene umjerenoj vlažnost zraka i tla (umjereno vlažnim staništima).
• MEZOGLEJA – nestanični želatinozni sloj koji je umetnut između vanjskog i unutrašnjeg sloja u spužava. Sadrži ameboidne stanice i spikule.
• MEZOSOM – nabor stanične membrane s enzimima disanja u prokariotskoj stanici.
• MEZOTROFNA JEZERA – obilježava ih srednja koncentracija hranjivih soli (nutrijenata) i srednja organska proizvodnja.
• MICELIJ – tijelo gljiva, građeno od tankih, dugih hifa.
• MIGRACIJE – masovne selidbe životinja radi traženja prostora za razmnožavanje, hrane i mjesta za preživljavanje nepovoljnih razdoblja, te bijega od napadača.
• MIJELINSKA OVOJNICA – lipoproteinska tvar bijele boje koja omata većinu aksona živčanih stanica, formira se iz Schwannovih stanica.
• MIKOLOGIJA – znanost o patogenim gljivicama.
• MIKOPLAZMA – najjednostavniji predstavnik prokariota, karakterizira ga nepostojanje stanične stijenke.
• MIKORIZA – simbiotska zajednica između korijena biljaka i gljiva. Gljive olakšavaju biljci crpljenje vode s mineralnim tvarima, a biljke su gljivama izvor hranjivih tvari.
• MIKOTOKSINI – tvari koje izlučuju organizmi iz skupine gljiva.
• MIKOZA – bolest uzrokovana bljivicama.
• MIKROBI – mikroorganizmi.
• MIKROBIOLOGIJA – grana biologije koja proučava mikroskopski sitne organizme.
• MIKROBIOLOŠKA UŠICA – platinska žica čiji je kraj savijen u ušicu, utaknuta u plastičnu ili metalnu drški. Služi za precjepljivanje bakterijskih kolonija s jedne hranjive podloge na drugu.
• MIKROBIOM – sveukupni sastav bakterijskih vrsta koje žive na određenom staništu.
• MIKROELEMENTI – kemijski elementi koji su za normalan rast i razvitak organizama potrebni u malim količinama.
• MIKROEVOLUCIJA – procesi evolucije u kraćim razdobljima koji teku do razine vrste.
• MIKROFIL – list jednostavne građe u crvotočina.
• MIKROFILAMENT – nakupina bjelančevina u obliku vlakanaca, dio citoskeleta.
• MIKROKLIMA – uvjeti svjetlosti, temperature i vlažnosti zraka na ograničenom području.
• MIKROPILA – otvor na vršnom dijelu sjemenog zametka u sjemenjača.
• MIKROPROTALIJ – protalij koji klija u mikrospori i nosi anteridije.
• MIKROSFERE – proteinske kapljice koje nastaju spontano, obavljaju određene metaboličke procese i koje su mogle prethoditi razvoju prve stanice.
• MIKROSKOP – instrument pomoću kojega se mogu promatrati predmeti nevidljivi ljudskom oku.
• MIKROSKOPSKO POVEĆANJE – omjer veličine slike i predmeta koje pokazuje koliko je puta slika predmeta veća od samog predmeta. Ukupno mikroskopsko povećanje jednako je umnošku povećanja objektiva i okulara.
• MIKROSPORA – haploidna spora iz koje se u biljaka razvija muški gametofit (peludna mješinica s dvije spermalne stanice).
• MIKROSPOROFIL – list koji nosi mikrosporangij, prašnik u sjemenjača.
• MIKROTUBUL – nakupina bjelančevina u obliku cjevčica, dio citoskeleta.
• MIKROVIJAK – mali vijak na mikroskopu koji služi za fino izoštravanje slike na velikom povećanju.
• MIMIKRIJA – pojava kod nekih životinja i biljaka da bi se zaštitile od prirodnih neprijatelja, oblikom tijela i bojom oponašaju druge životinje ili okoliš u kojem se nalaze.
• MINERALIZACIJA – razgradnja organskih spojeva uginulih životinja i biljaka na anorganske tvari. Provode je razlagači ili saprofiti.
• MINERALNA ISHRANA BILJAKA – primanje, provođenje i iskorištavanje anorganskih tvari u biljkama.
• MINUTNI VOLUMEN DISANJA – količina zraka koja svake minute stigne u pluća, prosječno oko 6 L.
• MINUTNI VOLUMEN SRCA – količina krvi koju svaka klijetka istisne u arterije svake minute. U prosjeku iznosi oko 5 L krvi.
• MIOCIT – stanica mišićnoga tkiva.
• MIOFIBRILA – mišićno vlakance građeno od bjelančevina aktina i miozina.
• MIOKARD – srčano mišićno tkivo.
• MIOPIJA – kratkovidnost.
• MIOZIN – bjelančevina koja, uz aktin, izgrađuje mišićna vlakanca (miofibrile), omogućuje kontrakcije mišića.
• MIRACIDIJ – trepetljikavi slobodnoplivajući prvi ličinački stadij dvorodnih metilja.
• MIŠIĆNA ATROFIJA – kržljanje mišića uslijed slabe mišićne aktivnosti ili prestanka upotrebe pojedine skupine mišića.
• MIŠIĆNA HIPERTROFIJA – povećanje mišićne mase uzrokovano povećanom mišićnom aktivnosti.
• MIŠIĆNA KONTRAKCIJA – skraćenje i nabreknuće mišićnih vlakana.
• MIŠIĆNO TKIVO – tkivo izgrađeno od stanica koje se mogu stezati na podražaj zahvaljujući mikroskopskim vlaknima proteinske naravi (miozin i aktin).
• MITARENJE – sezonsko mijenjanje perja u ptica.
• MITOHONDRIJI – organeli eukariota u kojima se zbiva stanično disanje.
• MITOZA – dioba tjelesnih stanica kojom nastaju genetički identične stanice.
• MLIJEČ – sperma mužjaka riba.
• MLIJEČNA CIJEV – žlijezda u biljaka koja se u obliku cijevi proteže kroz neke biljke i izlučuje mliječni sok.
• MLIJEČNA KISELINA – produkt mliječno – kiselinskog vrenja koji se u ljudskim stanicama događa za vrijeme većih fizičkih napora kad stanica ne dobiva dovoljnu količinu kisika.
• MLIJEČNI ŠEĆER – laktoza.
• MLIJEČNO – KISELINSKO VRENJE – vrenje kod kojeg bakterije u anaerobnim uvjetima glukozu pretvaraju u mliječnu kiselinu.
• MNOGOČETINAŠI – skupina kolutićavaca nazvana po četinama koje se nalaze na parapodijima.
• MNOGOSLOJNI EPITEL – epitelno tkivo gdje su epitelne stanice poredane u dva ili više slojeva.
• MNOGOSTANIČNE ŽIVOTINJE (Metazoa) – sastoje se od velikog broja specijaliziranih stanica različitih oblika.
• MOČVARE – skup vodenih (lokve, bare, jezera, tekućice) i kopnenih (poplavne i vlažne livade, trščaci, šume) staništa.
• MOĆ RAZLUČIVANJA (RAZDVAJANJA) MIKROSKOPA – sposobnost mikroskopa da dvije bliske točke prikaže razdvojeno.
• MODEL DVOSTRUKE UZVOJNICE – model prema kojemu je molekula DNA spiralne strukture, sastavljena od dva lanca suprotne orijentacije.
• MODEL ISPREKIDANE RAVNOTEŽE – specijacija koja se dogodila u kratkom vremenskom razdoblju od svega nekoliko tisuća godina.
• MODEL TEKUĆEG MOZAIKA – model prema kojemu su membrane prikazane kao dvodimenzionalni tekući dvosloj fosfolipidnih molekula u koji su uronjene bjelančevine.
• MODIFIKACIJE – promjene osobina organizama koje se ne nasljeđuju, a nastale su djelovanjem nekih vanjskih čimbenika.
• MODROZELENE ALGE (CIJANOBAKTERIJE) – prvi fotosintetski jednostanični organizmi na Zemlji. Organizmi čije stanice nemaju oblikovanu jezgru, sadrže klorofil.
• MOKRAĆA (URIN) – izlučevina bubrega kojom se iz organizma odstranjuju suvišne i štetne tvari topljive u vodi.
• MOKRAĆNA CIJEV (uretra) – završni dio mokraćnog sustava.
• MOKRAĆNI (URINARNI) SUSTAV – sustav organa koji mokraćom izlučuju štetne tvari iz organizma. To su bubreg, mokraćovod, mokraćni mjehur i mokraćna cijev.
• MOKRAĆNI MJEHUR – neparni šuplji organ, a služi sa skupljanje mokraće nastale u bubrezima.
• MOKRAĆOVOD (ureter) – tanka cijev koja se od bubrega spušta u mokraćni mjehur.
• MOLARI – zubi kutnjaci.
• MOLEKULARNA GENETIKA – područje genetike koje istražuje nasljeđivanje na razini molekula.
• MONOCITI – vrsta leukocita koja ima ulogu makrofaga.
• MONOFILETIČKO PODRIJETLO – taksonomska skupina organizama koja se razvila od samo jednog pretka.
• MONOGENSKO SVOJSTVO – fenotipska značajka određena jednim genom.
• MONOHIBRID – potomak križanja između homozigotnih roditelja koji se razlikuju u jednom paru alela.
• MONOHIBRIDNO KRIŽANJE – križanje tijekom kojeg se analizira nasljeđivanje jednog gena.
• MONOMERI – građevne jedinice velikih organskih molekula tj. manje organske molekule koje se međusobno povezuju u veće.
• MONOPLOID – haploid; stanica tkivo ili organizam s jednim setom kromosoma.
• MONOSOMIK – gubitak kromosoma u diploidu (2n – 1).
• MORBIDITET – broj oboljelih stanovnika u nekom području, u određenom razdoblju.
• MORBILI – ospice.
• MORFOGENEZA – razvojni proces oblikovanja strukture nekog organa.
• MORFOLOGIJA – znanost o građi živih organizama i njihovih sastavnih dijelova.
• MORTALITET (pomor) – smrtnost stanovništva, broj umrlih na nekom području u određenom razdoblju.
• MORULA – kuglasta nakupina stanica nastala brazdanjem.
• MOŠNJA (scrotum) – kožna vrećica u kojoj se nalaze testisi.
• MOZGOVNI (MOŽDANI) ŽIVCI – 12 pari živaca koji izlaze iz središnjeg živčanog sustava na bazi velikog mozga.
• MR – elektromagnetska rezolucija.
• MREŽASTI ŽIVČANI SUSTAV – živčani sustav žarnjaka kod kojeg su brojne živčane stanice međusobno povezane živčanim vlaknima tako da tvore mrežu.
• MREŽNICA (retina) – sloj osjetilnih živčanih stanica u oku na kojima nastaje slika. Sadrži fotoreceptore (štapiće i čunjiće).
• MRIJEŠTENJE – proces odlaganja i oplodnje jaja u vodi (kod riba i žaba).
• mRNA (engl. messenger RNA, glasnička RNA) – jednolančana molekula RNA koja nastaje prepisivanjem s DNA i koja prenosi informaciju kodiranoga gena na ribosom gdje se zbiva biosinteza bjelančevina.
• mtDNA – mitohondrijska kružna molekula DNA.
• MUKOZA – sluz koju luče mukozne stanice. Oblaže želučanu stijenku i služi kao obrana od razgradnje stijenke želuca pepsinom i kloridnom kiselinom.
• MULTIPLA SKLEROZA (MS) – degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava koja se sporo razvija i pri kojoj dolazi do demijelinizacije u mozgu i kralježničkoj moždini.
• MULTIPLI ALELI – 3 i više alela koji kontroliraju isto svojstvo na razini populacije.
• MUMPS – zaušnjaci.
• MUREIN – složeni organski spoj (peptidoglikan) koji gradi staničnu stijenku prokariota.
• MUŠKI SPOLNI ORGANI – sastoje se od unutarnjih organa (sjemenika, dosjemenika ili pasjemenika, sjemenovoda i pomoćne spolne žlijezde prostate) i vanjskih organa (spolnog uda i mošnje).
• MUTACIJA – iznenadna, trajna, nasljedna promjena genetičke upute.
• MUTAGEN – kemijski ili fizikalni agens iz okoliša koji uzrokuje mutaciju.
• MUTANTNI TIP – organizam ili stanica s mutacijom; fenotipski odmak od divljeg tipa.
• MUTIRANJE – promjena glasa u dječaka u pubertetu, a pod utjecajem hormona testosterona.
• MUTUALIZAM – zajednički život dvaju organizama različitih vrsta u kojemu svaki od njih ima neku korist.