- MAJČINSKI UČINAK – nasljeđivanje gena koje nose mitohondriji i kloroplasti, a prenose se samo majčinskom linijom jer samo jaje donosi citoplazmu u zigotu. Potomci imaju samo majčinski citoplazmatski genotip i fenotip.
- MAJMUNI – skupina sisavaca s najrazvijenijim mozgom, očima usmjerenim prema naprijed, pokretljivim prstima na dugačkim rukama i nogama te plosnatim noktima.
- MAKIJA – jedan od razvojnih stadija sukcesije (šikara). Biocenoza u priobalnom mediteranskom pojasu.
- MAKROELEMENTI – kemijski elementi koji su za rast i razvitak organizma potrebni u većim količinama.
- MAKROEVOLUCIJA (ADAPTIVNA RADIJACIJA) – evolucijski procesi iznad razine vrsta koje vode nastajanju viših sistematskih grupa.
- MAKROFAGI – stanice koje nastaju iz monocita, imaju fagocitnu ili citotoksičnu sposobnost.
- MAKROMOLEKULE – velike molekule građene od većeg broja manjih podjedinica.
- MAKROMUTACIJE – mutacije u genu koji kontrolira važne metaboličke procese u organizmu.
- MAKROSPOROGENEZA – proces kojim se matična stanica embrionske vrećice u biljaka dijeli mejozom dajući četiri haploidne stanice od kojih tri propadaju, a jedna se razvija u embrionsku vrećicu.
- MAKROVIJAK – veliki vijak na mikroskopu koji služi za pronalaženje i izoštravanje slike na malom povećanju.
- MALARIJA – bolest koju uzrokuje nametnička praživotinja plazmodij, a u čovjeka ga slinom unosi komarac malaričar.
- MALI (PLUĆNI) KRVOTOK – krvne žile koje prenose vensku krv iz desne klijetke srca plućnim arterijama do pluća i te natrag arterijsku krv u lijevu pretklijetku plućnim venama.
- MALI MOZAK (cerebellum) – u stražnjem dijelu lubanje, ispod velikog mozga. Građen je od vanjske sive i unutarnje bijele tvari. Kontrolira mišićni tonus, osigurava ravnotežu, koordinira mišićne kretnje.
- MALIGNI TUMOR – zloćudni tumor, rak.
- MALOČETINAŠI – skupina kolutićavaca koja ima malo četina.
- MALPIGIJEVE CJEVČICE – duge i tanke cjevčice za ekskreciju dušičnih ostataka, nastale izvratom probavila u paučnjaka, stonoga i kukaca.
- MALTOZA – disaharid građen od dviju molekula glukoze.
- MALJE – sitnije i nježnije dlake sisavaca koje se nalaze uz samu kožu.
- MANDIBULA – donja pokretna vilica.
- MARIKULTURA – uzgoj morskih organizama.
- MASLAČNO VRENJE – vrenje kod kojega bakterije u anaerobnim uvjetima glukozu pretvaraju u maslačnu kiselinu.
- MASNO TKIVO – vezivno tkivo s posebnom ulogom u skladištenju masti (energije).
- MASOVNA IZUMIRANJA – nestanak velikog broja jedinki i vrsta zbog neke elementarne nepogode, klimatskih promjena ili geoloških promjena.
- MAST – ester trovalentnog alkohola glicerola i masnih kiselina među kojima su pretežno zasićene masne kiseline.
- MATERNICA (uterus) – dio ženskog spolnog sustava u kojem se razvija zametak (embrij) i poslije plod tijekom trudnoće.
- MATIČNICA – matriks mitohondrija.
- MATRIKS MITOHONDRIJA – polutekući sadržaj unutar mitohondrija.
- MAXILLA (MAKSILA) – gornja nepokretna vilica.
- MDK – maksimalno dozvoljena koncentracija otrova u namirnicama.
- MEDULLA OBLONGATA – produžena moždina.
- MEDULLA SPINALIS – leđna moždina.
- MEDUZE – slobodnoplivajući oblik žarnjaka u moru.
- MEĐUDOMADAR (MEĐUDOMAĆIN) – životinja koja je posrednik u razvoju nekog parazita.
- MEĐUSTANIČNA TVAR – mreža polisaharida i proteina koju proizvode stanice.
- MEGAEVOLUCIJA – evolucija osnovnih i najviših sistematskih grupa živog svijeta.
- MEGAFIL – pravi list papratnjača i sjemenjača.
- MEGAKARIOCITI – stanice čijim raspadanjem nastaju trombociti ili krvne pločice.
- MEGAPROTALIJ – protalij koji klije u megaspori i nosi arhegonije. U golosjemenjača megaprotalij je primarni endosperm.
- MEGASPORA – haploidna spora iz koje se u biljaka razvija ženski gametofit (embrionska vreća s osam haploidnih jezgara, među kojima je jedna jezgra jajne stanice).
- MEGASPOROFIL – list koji nosi megasporangij, plodni list u sjemenjača.
- MEHANIČKO TKIVO (POTPORNO TKIVO) – tkivo kojim biljka učvršćuje svoje tijelo. Čine ga stanice zadebljalih stijenki, može biti građeno od živih stanica (kolenhim) ili od mrtvih stanica (sklerenhim).
- MEHANIZAM POVRATNE SPREGE – niz fizioloških reakcija u organizmu kojima se održava ravnoteža ili homeostaza. Princip na kojem se temelji rad svih žlijezda s unutarnjim izlučivanjem.
- MEJOZA – redukcijska dioba kojom nastaju stanice sa polovičnim brojem genetičkih uputa u odnosu na ishodišnu stanicu. Mejoza je uključena u stvaranje gameta.
- MEKUŠCI – životinje mekana i nekolutićava tijela koje se sastoji od glave, stopala, plaštene šupljine i plašta.
- MELANIN – tamni pigment koji daje boju životinjskoj koži. Štiti od štetnog djelovanja UV zraka. Prisutan i u mrežnici i žilnici oka, kosi (dlakama).
- MELANOCIT – stanice koje sintetiziraju pigment melanin. Nalaze se između bazalnih stanica epiderme kože.
- MELANOCIT STIMULACIJSKI HORMON (MSH) – hormon koji služi za raspodjelu kožnog pigmenta melanina. Luči ga srednji režanj hipofize.
- MELANOM – tumor melanocitnih stanica u koži.
- MELIORACIJA – isušivanje poplavnih terena u svrhu dobivanja plodnog i obradivog tla.
- MEMBRANA TYMPANICA – bubnjić.
- MEMBRANSKI PROTEINI – proteini koji dolaze u sastavu stanične membrane.
- MEMORIJSKE STANICE (STANICE IMUNE MEMORIJE) – stanice imunološkog sustava koje pamte antigene s kojima je organizam bio u kontaktu te nastavljaju sintezu antitijela.
- MENARHA – prva menstruacija.
- MENDEL G. – čeki znanstvenik koji je objasnio mehanizme prenošenja nasljeđa s roditelja na potomstvo.
- MENDELIZAM (klasična genetika ili Mendelova genetika) – područje genetike koji se bavi istraživanjem nasljeđivanja na razini jedinki.
- MENDELOVA POPULACIJA – ograničena zajednica iste vrste sastavljena od organizama sa spolnom reprodukcijom i slobodnim parenjem, gdje svaki član ima jednaku mogućnost parenja s bilo kojim članom u populaciji.
- MENDELOVI ZAKONI – zakoni nasljeđivanja koje je postavio Mendel radeći pokuse s biljkama.
- MENINGITIS – upala moždanih ovojnica.
- MENINGOENCEFALITIS – upala mozga i moždanih ovojnica.
- MENOPAUZA – životno razdoblje žena nakon reprodukcijske faze kada se smanjuje lučenje spolnih hormona, prestaju ovulacije i menstruacijska krvarenja.
- MENORAGIJE – obilna krvarenja tijekom mjesečnice koja traju dulje od sedam dana, uz izbacivanje većih ugrušaka krvi.
- MENSTRUACIJA – mjesečnica. Mjesečno krvarenje koje se periodično pojavljuje zbog ljuštenja stijenke maternice (endometrija) ako nije došlo do oplodnje.
- MENSTRUACIJSKI CIKLUS – ženski spolni ciklus karakteriziran periodičkim promjenama koje se odvijaju u jajnicima i maternici, a započinje u pubertetu.
- MERISTEM – trajno embrionsko biljno tkivo čije se stanice mogu dijeliti tako dugo dok biljka živi, omogućavajući neograničen rast.
- MESOJEDNE BILJKE – autotrofni fotosintetski organizmi koji su razvili prilagodbe za hvatanje i probavu sitnih životinja, najčešće kukaca.
- MESOŽDERI – karnivori. Heterotrofni organizmi koji koriste hranu životinjskog podrijetla.
- METABOLIČKA VODA – voda koja nastaje u tijelu tijekom biokemijskih reakcija.
- METABOLIZAM – proces izmjene tvari i energije koji se zbiva u svakoj živoj stanici.
- METABOLIZAM MASTI – skup svih biokemijskih reakcija u organizmu kojima se iz masti dobiva energija.
- METABOLIZAM PROTEINA – skup svih biokemijskih reakcija u organizmu kojima se iz proteina dobiva energija.
- METABOLIZAM UGLJIKOHIDRATA - skup svih biokemijskih reakcija u organizmu kojima se iz ugljikohidrata dobiva energija.
- METACENTRIČAN KROMOSOM (METACENTRIK) – kromosom koji ima svoj centromer u sredini kromosoma.
- METAFAZA – stadij kada se dvostruki kromosomi smještaju u ekvatorijalnu ravninu stanice pričvršćeni za niti diobenog vretena.
- METAFAZA I - stadij prve mejotske diobe tijekom kojeg se bivalenti nalaze u ekvatorijalnoj ravnini stanice pričvršćeni za niti diobenog vretena.
- METAFAZA II - stadij druge mejotske diobe tijekom kojeg se dvostruki kromosomi nalaze u ekvatorijalnoj ravnini stanice pričvršćeni za niti diobenog vretena.
- METAGENEZA – izmjena spolne i nespolne generacije.
- METALIMNIJ – sloj jezerske vode između epilimnija i hipolinija u kojem dolazi do naglog pada temperature.
- METAMORFNE STIJENE – stijene koje nastaju preobrazbom sedimentnih, magmatskih ili starijih metamorfnih stijena pod djelovanjem promijenjenih fizikalnih i/ili kemijskih uvjeta.
- METANEFRIDIJ – parne cjevčice koje se slijepo otvaraju lijevkom u tjelesnu šupljinu i imaju osmoregulacije i ekskrecije u mnogih beskralježnjaka.
- METANSKE BAKTERIJE – bakterije koje od vodika i ugljikova (IV) oksida stvaraju metan i vodu.
- METAPLAZIJA – reverzibilna promjena u kojoj se nakon oštećenja jedna vrsta stanica zamjenjuje drugim tipom stanica.
- METASTAZA – stanice raka koje se odvajaju od matičnog tumora i putuju tjelesnim tekućinama u druge dijelove tijela u kojima se mogu razviti novi tumori.
- METILJAVOST – bolest uzrokovana metiljima.
- METILJI – životinje plosnatog tijela (plošnjaci), nametničkog načina života.
- METIONIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
- MEZODERM – srednji zametni listić životinjskog zametka od kojega nastaje vezivno i mišićno tkivo te krvožilni sustav.
- MEZOFIL – tkivo lista koje se nalazi između gornje i donje epiderme, a specijalizirano je za fotosintezu.
- MEZOFILNE ŽIVOTINJE – životinje prilagođene životu na umjereno vlažnim staništima.
- MEZOFITI – biljke prilagođene umjerenoj vlažnost zraka i tla (umjereno vlažnim staništima).
- MEZOGLEJA – nestanični želatinozni sloj koji je umetnut između vanjskog i unutrašnjeg sloja u spužava. Sadrži ameboidne stanice i spikule.
- MEZOSOM – nabor stanične membrane s enzimima disanja u prokariotskoj stanici.
- MEZOTROFNA JEZERA – obilježava ih srednja koncentracija hranjivih soli (nutrijenata) i srednja organska proizvodnja.
- MICELIJ – tijelo gljiva, građeno od tankih, dugih hifa.
- MIGRACIJE – masovne selidbe životinja radi traženja prostora za razmnožavanje, hrane i mjesta za preživljavanje nepovoljnih razdoblja, te bijega od napadača.
- MIJELINSKA OVOJNICA – lipoproteinska tvar bijele boje koja omata većinu aksona živčanih stanica, formira se iz Schwannovih stanica.
- MIKOLOGIJA – znanost o patogenim gljivicama.
- MIKOPLAZMA – najjednostavniji predstavnik prokariota, karakterizira ga nepostojanje stanične stijenke.
- MIKORIZA – simbiotska zajednica između korijena biljaka i gljiva. Gljive olakšavaju biljci crpljenje vode s mineralnim tvarima, a biljke su gljivama izvor hranjivih tvari.
- MIKOTOKSINI – tvari koje izlučuju organizmi iz skupine gljiva.
- MIKOZA – bolest uzrokovana bljivicama.
- MIKROBI – mikroorganizmi.
- MIKROBIOLOGIJA – grana biologije koja proučava mikroskopski sitne organizme.
- MIKROBIOLOŠKA UŠICA – platinska žica čiji je kraj savijen u ušicu, utaknuta u plastičnu ili metalnu drški. Služi za precjepljivanje bakterijskih kolonija s jedne hranjive podloge na drugu.
- MIKROBIOM – sveukupni sastav bakterijskih vrsta koje žive na određenom staništu.
- MIKROELEMENTI – kemijski elementi koji su za normalan rast i razvitak organizama potrebni u malim količinama.
- MIKROEVOLUCIJA – procesi evolucije u kraćim razdobljima koji teku do razine vrste.
- MIKROFIL – list jednostavne građe u crvotočina.
- MIKROFILAMENT – nakupina bjelančevina u obliku vlakanaca, dio citoskeleta.
- MIKROKLIMA – uvjeti svjetlosti, temperature i vlažnosti zraka na ograničenom području.
- MIKROPILA – otvor na vršnom dijelu sjemenog zametka u sjemenjača.
- MIKROPROTALIJ – protalij koji klija u mikrospori i nosi anteridije.
- MIKROSFERE – proteinske kapljice koje nastaju spontano, obavljaju određene metaboličke procese i koje su mogle prethoditi razvoju prve stanice.
- MIKROSKOP – instrument pomoću kojega se mogu promatrati predmeti nevidljivi ljudskom oku.
- MIKROSKOPSKO POVEĆANJE – omjer veličine slike i predmeta koje pokazuje koliko je puta slika predmeta veća od samog predmeta. Ukupno mikroskopsko povećanje jednako je umnošku povećanja objektiva i okulara.
- MIKROSPORA – haploidna spora iz koje se u biljaka razvija muški gametofit (peludna mješinica s dvije spermalne stanice).
- MIKROSPOROFIL – list koji nosi mikrosporangij, prašnik u sjemenjača.
- MIKROTUBUL – nakupina bjelančevina u obliku cjevčica, dio citoskeleta.
- MIKROVIJAK – mali vijak na mikroskopu koji služi za fino izoštravanje slike na velikom povećanju.
- MIMIKRIJA – pojava kod nekih životinja i biljaka da bi se zaštitile od prirodnih neprijatelja, oblikom tijela i bojom oponašaju druge životinje ili okoliš u kojem se nalaze.
- MINERALIZACIJA – razgradnja organskih spojeva uginulih životinja i biljaka na anorganske tvari. Provode je razlagači ili saprofiti.
- MINERALNA ISHRANA BILJAKA – primanje, provođenje i iskorištavanje anorganskih tvari u biljkama.
- MINUTNI VOLUMEN DISANJA – količina zraka koja svake minute stigne u pluća, prosječno oko 6 L.
- MINUTNI VOLUMEN SRCA – količina krvi koju svaka klijetka istisne u arterije svake minute. U prosjeku iznosi oko 5 L krvi.
- MIOCIT – stanica mišićnoga tkiva.
- MIOFIBRILA – mišićno vlakance građeno od bjelančevina aktina i miozina.
- MIOKARD – srčano mišićno tkivo.
- MIOPIJA – kratkovidnost.
- MIOZIN – bjelančevina koja, uz aktin, izgrađuje mišićna vlakanca (miofibrile), omogućuje kontrakcije mišića.
- MIRACIDIJ – trepetljikavi slobodnoplivajući prvi ličinački stadij dvorodnih metilja.
- MIŠIĆNA ATROFIJA – kržljanje mišića uslijed slabe mišićne aktivnosti ili prestanka upotrebe pojedine skupine mišića.
- MIŠIĆNA HIPERTROFIJA – povećanje mišićne mase uzrokovano povećanom mišićnom aktivnosti.
- MIŠIĆNA KONTRAKCIJA – skraćenje i nabreknuće mišićnih vlakana.
- MIŠIĆNO TKIVO – tkivo izgrađeno od stanica koje se mogu stezati na podražaj zahvaljujući mikroskopskim vlaknima proteinske naravi (miozin i aktin).
- MITARENJE – sezonsko mijenjanje perja u ptica.
- MITOHONDRIJI – organeli eukariota u kojima se zbiva stanično disanje.
- MITOZA – dioba tjelesnih stanica kojom nastaju genetički identične stanice.
- MLIJEČ – sperma mužjaka riba.
- MLIJEČNA CIJEV – žlijezda u biljaka koja se u obliku cijevi proteže kroz neke biljke i izlučuje mliječni sok.
- MLIJEČNA KISELINA – produkt mliječno – kiselinskog vrenja koji se u ljudskim stanicama događa za vrijeme većih fizičkih napora kad stanica ne dobiva dovoljnu količinu kisika.
- MLIJEČNI ŠEĆER – laktoza.
- MLIJEČNO – KISELINSKO VRENJE – vrenje kod kojeg bakterije u anaerobnim uvjetima glukozu pretvaraju u mliječnu kiselinu.
- MNOGOČETINAŠI – skupina kolutićavaca nazvana po četinama koje se nalaze na parapodijima.
- MNOGOSLOJNI EPITEL – epitelno tkivo gdje su epitelne stanice poredane u dva ili više slojeva.
- MNOGOSTANIČNE ŽIVOTINJE (Metazoa) – sastoje se od velikog broja specijaliziranih stanica različitih oblika.
- MOČVARE – skup vodenih (lokve, bare, jezera, tekućice) i kopnenih (poplavne i vlažne livade, trščaci, šume) staništa.
- MOĆ RAZLUČIVANJA (RAZDVAJANJA) MIKROSKOPA – sposobnost mikroskopa da dvije bliske točke prikaže razdvojeno.
- MODEL DVOSTRUKE UZVOJNICE – model prema kojemu je molekula DNA spiralne strukture, sastavljena od dva lanca suprotne orijentacije.
- MODEL ISPREKIDANE RAVNOTEŽE – specijacija koja se dogodila u kratkom vremenskom razdoblju od svega nekoliko tisuća godina.
- MODEL TEKUĆEG MOZAIKA – model prema kojemu su membrane prikazane kao dvodimenzionalni tekući dvosloj fosfolipidnih molekula u koji su uronjene bjelančevine.
- MODIFIKACIJE – promjene osobina organizama koje se ne nasljeđuju, a nastale su djelovanjem nekih vanjskih čimbenika.
- MODROZELENE ALGE (CIJANOBAKTERIJE) – prvi fotosintetski jednostanični organizmi na Zemlji. Organizmi čije stanice nemaju oblikovanu jezgru, sadrže klorofil.
- MOKRAĆA (URIN) – izlučevina bubrega kojom se iz organizma odstranjuju suvišne i štetne tvari topljive u vodi.
- MOKRAĆNA CIJEV (uretra) – završni dio mokraćnog sustava.
- MOKRAĆNI (URINARNI) SUSTAV – sustav organa koji mokraćom izlučuju štetne tvari iz organizma. To su bubreg, mokraćovod, mokraćni mjehur i mokraćna cijev.
- MOKRAĆNI MJEHUR – neparni šuplji organ, a služi sa skupljanje mokraće nastale u bubrezima.
- MOKRAĆOVOD (ureter) – tanka cijev koja se od bubrega spušta u mokraćni mjehur.
- MOLARI – zubi kutnjaci.
- MOLEKULARNA GENETIKA – područje genetike koje istražuje nasljeđivanje na razini molekula.
- MONOCITI – vrsta leukocita koja ima ulogu makrofaga.
- MONOFILETIČKO PODRIJETLO – taksonomska skupina organizama koja se razvila od samo jednog pretka.
- MONOGENSKO SVOJSTVO – fenotipska značajka određena jednim genom.
- MONOHIBRID – potomak križanja između homozigotnih roditelja koji se razlikuju u jednom paru alela.
- MONOHIBRIDNO KRIŽANJE – križanje tijekom kojeg se analizira nasljeđivanje jednog gena.
- MONOMERI – građevne jedinice velikih organskih molekula tj. manje organske molekule koje se međusobno povezuju u veće.
- MONOPLOID – haploid; stanica tkivo ili organizam s jednim setom kromosoma.
- MONOSOMIK – gubitak kromosoma u diploidu (2n – 1).
- MORBIDITET – broj oboljelih stanovnika u nekom području, u određenom razdoblju.
- MORBILI – ospice.
- MORFOGENEZA – razvojni proces oblikovanja strukture nekog organa.
- MORFOLOGIJA – znanost o građi živih organizama i njihovih sastavnih dijelova.
- MORTALITET (pomor) – smrtnost stanovništva, broj umrlih na nekom području u određenom razdoblju.
- MORULA – kuglasta nakupina stanica nastala brazdanjem.
- MOŠNJA (scrotum) – kožna vrećica u kojoj se nalaze testisi.
- MOZGOVNI (MOŽDANI) ŽIVCI – 12 pari živaca koji izlaze iz središnjeg živčanog sustava na bazi velikog mozga.
- MR – elektromagnetska rezolucija.
- MREŽASTI ŽIVČANI SUSTAV – živčani sustav žarnjaka kod kojeg su brojne živčane stanice međusobno povezane živčanim vlaknima tako da tvore mrežu.
- MREŽNICA (retina) – sloj osjetilnih živčanih stanica u oku na kojima nastaje slika. Sadrži fotoreceptore (štapiće i čunjiće).
- MRIJEŠTENJE – proces odlaganja i oplodnje jaja u vodi (kod riba i žaba).
- mRNA (engl. messenger RNA, glasnička RNA) – jednolančana molekula RNA koja nastaje prepisivanjem s DNA i koja prenosi informaciju kodiranoga gena na ribosom gdje se zbiva biosinteza bjelančevina.
- mtDNA – mitohondrijska kružna molekula DNA.
- MUKOZA – sluz koju luče mukozne stanice. Oblaže želučanu stijenku i služi kao obrana od razgradnje stijenke želuca pepsinom i kloridnom kiselinom.
- MULTIPLA SKLEROZA (MS) – degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava koja se sporo razvija i pri kojoj dolazi do demijelinizacije u mozgu i kralježničkoj moždini.
- MULTIPLI ALELI – 3 i više alela koji kontroliraju isto svojstvo na razini populacije.
- MUMPS – zaušnjaci.
- MUREIN – složeni organski spoj (peptidoglikan) koji gradi staničnu stijenku prokariota.
- MUŠKI SPOLNI ORGANI – sastoje se od unutarnjih organa (sjemenika, dosjemenika ili pasjemenika, sjemenovoda i pomoćne spolne žlijezde prostate) i vanjskih organa (spolnog uda i mošnje).
- MUTACIJA – iznenadna, trajna, nasljedna promjena genetičke upute.
- MUTAGEN – kemijski ili fizikalni agens iz okoliša koji uzrokuje mutaciju.
- MUTANTNI TIP – organizam ili stanica s mutacijom; fenotipski odmak od divljeg tipa.
- MUTIRANJE – promjena glasa u dječaka u pubertetu, a pod utjecajem hormona testosterona.
- MUTUALIZAM – zajednički život dvaju organizama različitih vrsta u kojemu svaki od njih ima neku korist.
Pomoć u učenju i savladavanju gradiva iz kemije i biologije (osnovna i srednja škola, fakulteti, pripreme za državnu maturu) . . . pomoć u savladavanju ostalih predmeta osnovne škole (matematika, fizika, zemljopis i slično) . . .
e-mail: kemibio@gmail.com Skype: kemibio
ponedjeljak, 11. listopada 2010.
Biološki leksikon
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.