četvrtak, 11. studenoga 2010.

Biološki leksikon


  • AB0 SUSTAV – sustav krvnih grupa koji obuhvaća četiri krvne grupe: A, B, AB i 0; definirane su prisutnošću eritrocitnih antigena A i B.
  • ABERACIJE (kromosomske anomalije) – mutacije na kromosomu.
  • ABIOTIČKA SINTEZA – sinteza organskih spojeva izvan živog organizma u uvjetima koji su vladali u davnoj prošlosti.
  • ABIOTIČKI ČIMBENICI – različiti fizikalni i kemijski čimbenici okoliša koji utječu na život nekog organizma (temperatura, voda, svjetlost itd.).
  • ABISAL – dubokomorski (oceanski) sloj izvan granice prodora svjetla i pod visokim tlakom (dubina oko 3000 do 6000 m).
  • ABORTUS – pobačaj.
  • ABUNDANCIJA – brojnost vrste ili populacije na određenom području ili na globalnoj razini.
  • ACETIL – KOENZIM A – sastoji se od acetilne skupine vezanu na koenzim A. Početni spoj Krebsova ciklusa. Produkt razgradnje ugljikohidrata, masnih kiselina i aminokiselina.
  • ACETILKOLIN – neurohormon koji se luči iz živčanih završetaka nakon živčanog impulsa.
  • ACIDO – BAZNA RAVNOTEŽA – odnos stupnja kiselosti i lužnatosti tjelesnih tekućina.
  • ACIDOFILNE BILJKE – biljke koje rastu na kiselim tlima (pH 4,5 – 5,5). To su pitomi kesten, vrijes, borovnica, bujad.
  • ACIDOZA – stanje sniženih pH vrijednosti tjelesnih tekućina.
  • ACTH – adenokortikotropni hormon, hormon iz hipofite
  • ADAPTACIJA OKA - sposobnost oka da se prilagodi različitim razinama tame i svjetlosti.
  • ADAPTIVNA OBOJENOST – zaštitna obojenost
  • ADAPTIVNA RADIJACIJA – (MAKROEVOLUCIJA) – evolucijski procesi iznad razine vrste koji dovode do nastajanja viših sistemskih grupa (rodova, porodica, redova, razreda, koljena).
  • ADAPTIVNA VRIJEDNOST – mjera reproduktivnog uspjeha genotipa (fitnes genotipa).
  • ADENIN – purinska dušična baza koja sudjeluje u građi nukleotida u DNA i RNA.
  • ADENOHIPOFIZA – prednji režanj hipofize (pars distalis) koji izlučuje hormon rasta, gonadotropne hormone, adenokortikotropni hormon i tireotropni hormon.
  • ADENOKORTIKOTROPNI HORMON – sintetizira se u prednjem režnju hipofize (adenohipofiza). Stimulira koru nadbubrežne žlijezde na izlučivanje kortikosteroidnih hormona kortizona i aldosterona.
  • ADENOZIN – TRIFOSFAT (ATP) – molekula koja se sastoji od adenina, riboze i tri fosfatne skupine. Hidrolizom fosfatnih skupina oslobađa se slobodna energija.
  • ADHEZIJA – privlačna sila između molekula različitih tvari koje se dotiču. Povezanost molekula vode s drugim molekulama (npr. uz staničnu stijenku kapilara kod biljaka) omogućuje uzlazni tok vode u biljci.
  • ADICIJA (genska mutacija) – ugradnja (insercija) jednog ili nekoliko nukleotidnih parova u postojeći slijed deoksiribonukleotida.
  • ADRENALIN – hormon kojeg izlučuje srž nadbubrežne žlijezde. Uzrokuje pojačani intenzitet rada srca, stezanje perifernih krvnih žila, širenje očnih zjenica, širenje bronhiola, pojačani intenzitet i brzinu disanja, stezanje mnogih mišića, povećani broj limfocita u cirkulaciji.
  • ADSORPCIJSKA IZMJENA IONA – proces kojim biljke zamjenjuju pojedine ione iz koloidnih čestica tla izlučujući u tlo odgovarajuće ione radi zamjene.
  • ADULTNI HEMOGLOBIN – hemoglobin koji nakon rađanja zamjenjuje fetalni hemoglobin. Razlikuje se od fetalnog po sastavu polipeptidnih lanaca globina.
  • ADVENTIVNO – slučajno nastalo na neuobičajenome mjestu; tkiva i organi nastali ma neuobičajenom položaju.
  • AERENHIM – rahlo raspoređene parenhimske stanice s velikim pravilnim međustaničnim prostorom. Služi kod prozračivanja i lakšem plutanju biljnih organa.
  • AEROBAN – označuje prisutnost kisika, odnosi se na organizme, okoliš ili na stanične procese koji zahtijevaju prisustvo kisika
  • AEROBNE BAKTERIJE – bakterije koje trebaju kisik za svoje životne procese
  • AEROCISTE – mjehurići na vršnim izdancima nekih alga ispunjeni zrakom.
  • AFLATOKSIN – snažni toksini koje luče gljive mješinarke iz rodova Aspergillus i Penicillium
  • AGAR – želatinozni polisaharid koji se dobiva iz crvenih alga rodova Gelidium i Gracilaria. Koristi se za izradu hranjivih podloga za uzgoj bakterija i u prehrambenoj industriji.
  • AGLUTINACIJA – pojava sljepljivanja krvnih stanica u slučaju primitka krvi neodgovarajuće krvne grupe.
  • AGLUTININI – protutijela koja sudjeluju u aglutinaciji.
  • AGLUTINOGENI – antigeni na membrani eritrocita koji uzrokuju aglutinaciju.
  • AGRANULOCITOZA – bolest smanjenog ili zaustavljenog stvaranja granulocita u koštanoj moždini. Kao posljedica agranulocitoze često se javlja pojačana sklonost bakterijskim ili gljivičnim infekcijama.
  • AGROBIOLOGIJA – znanstvena poddisciplina biologije koja primjenjuje biološke zakonitosti u poljodjelstvu, radi povećanja poljoprivrednih prinosa.
  • AIDS – kratica za sindrom stečene imunodeficijencije. Smanjenje broja leukocita u krvi, smanjen broj limfocita u limfatičnim organima (limfnim čvorovima i slezeni), smanjen broj zrelih T limfocita, manja količina protutijela (Ig). Uzročnik je virus HIV (Human Immunodeficiency Virus - humani virus nedostatka imnuniteta), koji napada i uništava T4 – limfocite.
  • AKARACIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija grinja.
  • AKCIJSKI POTENCIJAL – nagla promjena membranskog potencijala stanice zbog ulaska Na+ iona u citoplazmu.
  • AKLIMATIZACIJA – prilagodba organizma klimi i geografskom podneblju, različitom od onoga gdje je prije živio.
  • AKOMODACIJA OKA – prilagođavanje oka na gledanje blizu i daleko.
  • AKROCENTRIČAN KROMOSOM (akrocentrik) - kromosom u kojem se centromera nalazi bliže kraju nego sredini kromosoma.
  • AKROMEGALIJA – nenormalan rast pojedinih dijelova tijela kao što su šaka, stopalo, pojedini zglobovi; zbog pojačanog lučenja hormona rasta.
  • AKROSOM – vršno tjelešce koje se nalazi na vršnom dijelu glave spermija. Sadrži hidrolitičke enzime i omogućuje prodiranje spermija u jajnu stanicu prilikom oplodnje.
  • AKROZIN – specifičan enzim koji sadržavaju ljudski spermiji za oslabljivanje zaštitne opne (zona pellucida) oko jajne stanice.
  • AKSON - citoplazmatski ogranak živčanih stanica koji proizvodi živčani impuls u suprotnom smjeru od staničnog tijela.
  • AKTIN – stezljiva bjelančevina iz koje su sastavljena tanka mišićna vlakanca u mišićnim stanicama; susreću se također i u mnogim drugim stanicama.
  • AKTIVNA IMUNOST – imunost koju stvara organizam nakon dodira s antigenom.
  • AKTIVNI PRIJENOS – kretanje molekula kroz staničnu membranu koje se vrši uz utrošak energije.
  • AKUTAN – bolest koja nastupa naglo, razvija se brzo i ne traje dugo.
  • AKVAKULTURA – uzgoj vodenih organizama (npr. riba, školjkaša i rakova) u komercijalne, znanstvene i rekreacijske svrhe.
  • ALANIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
  • ALANTOIS – druga zametna ovojnica koja obavija zametak, prokrvljena kapilarama, a sudjeluje u disanju i hranjenju zametka.
  • ALBEDO – omjer energije zračenja koja se odbila od neke površine i upadnog zračenja na istu površinu.
  • ALBINIZAM – odsutnost pigmentacije u ljudi, životinja i biljaka normalno pigmentiranih. Organizmi s tim nedostatkom zovu se albino.
  • ALBUMINI – bjelančevine u krvnoj plazmi, sudjeluju u održavanju osmotskog tlaka krvne plazme, djeluju kao puferi, tj. održavaju stalnu pH vrijednost krvi, prenose niz tvari.
  • ALDOSTERON – hormon kore nadbubrežne žlijezde. Održava stalnu razinu iona natrija, klora i kalija u tijelu.
  • ALELI – par gena koji određuju isto svojstvo, a nalaze se na paru homolognih kromosoma.
  • ALELOPATIJA - pojava kada neke biljke izlučuju u tlo kemijske tvari koje inhibiraju rast drugih biljaka.
  • ALERGEN – tvar koja uzrokuje alergijsku reakciju.
  • ALERGIJE – reakcije imunološke preosjetljivosti.
  • ALFA – MEZOSAPROBNE VODE – jedan od stupnjeva onečišćenja voda, predstavlja snažno onečišćene vode.
  • ALGANATI – soli alganske kiseline.
  • ALGE – autotrofni eukariotski organizmi jednostanične ili jednostavne višestanične građe.
  • ALGICIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija alga.
  • ALKALOZA – stanje povišenih pH vrijednosti tjelesnih tekućina (normalan pH je oko 7,4)
  • ALKAPTONURIJA – nasljedni nedostatak enzima, zbog čega se nakuplja homogenetizinska kiselina u mokraći, koja na zraku potamni.
  • ALKOHOLIZAM – ovisnost o alkoholu.
  • ALKOHOLNO VRENJE – vrenje pri kojem iz glukoze nastaje etanol (alkohol), ugljikov dioksid i dvije molekule ATP-a.
  • ALOHTONE VRSTE – vrste unesene u stanište u kojem nisu dosad obitavale.
  • ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA – divergentna specijacija u kojoj je presudni činitelj prostorna izdvojenost.
  • ALOPOLIPLOIDI - organizmi koji sadrže u somatskim stanicama više od dva genoma različitih vrsta organizama.
  • ALVEOLE – plućni mjehurići u kojima se obavlja izmjena plinova između zraka i krvi.
  • ALZHEIMEROVA BOLEST – progresivna degenerativna bolest živčanog sustava koju karakterizira zaboravljivost i promjena svjesnog ponašanja (demencija).
  • AMENOREJA – izostanak mjesečnice. Ako ne dolazi do pojave prve mjesečnice u pubertetu govori se o primarnoj amenoreji, a ako izostanu mjesečnice kod žena koje su ih imale redovite govori se o sekundarnoj amenoreji.
  • AMEBA – praživotinja iz skupine korjenonožaca.
  • AMEBOIDNE STANICE – stanice između ektoderma i endoderma u kojima nastaju iglice u spužvi.
  • AMENZALIZAM - odnos između različitih vrsta, koji je za jednu negativan, a za drugu neutralan.
  • AMFIPATSKE MOLEKULE – molekule koje na jednom svom kraju privlače vodu, a na drugom odbijaju.
  • AMILAZA – enzim za razgradnju škroba (u slini α amilaza (ptijalin), u dvanaesniku pankreasna amilaza).
  • AMINOKISELINE – organski spojevi koji izgrađuju proteine.
  • AMNEZIJA – smetnja u pamćenju, gubitak pamćenja, zaboravljivost.
  • AMNIOCENTEZA – postupak u kojem se stanice iz plodne vode, u kojoj pliva plod, uzimaju za dijagnozu prije poroda pri sumnji za nasljednu promjenu.
  • AMNION – prva unutarnja zametna ovojnica koja obavija i zaštićuje zametak.
  • AMNIOTA – skupina životinja (gmazovi, ptice, sisavci) kod kojih se pojavljuju tri zaštitne zametne ovojnice – amnion, alantois, seroza.
  • AMONITI – izumrli glavonošci s kućicom koja je podijeljena na nastanjeni dio i zračne komorice.
  • AMPLIFIKACIJA GENA – višestruke kopije sljedova DNA za specifične molekule RNA.
  • ANABOLIZAM – sintetički procesi u kojima se od malih građevnih elemenata izgrađuju ili polimeriziraju veće molekule.
  • ANAEROBAN – označuje odsutnost kisika; odnosi se na organizme, okoliš ili na stanične procese za koje nije potrebna prisutnost kisika.
  • ANAEROBNE BAKTERIJE – bakterije koje žive u uvjetima bez kisika i ne podnose njegovu prisutnost.
  • ANAFAZA – stadij mitoze tijekom kojeg sestrinske kromatide istog kromosoma putuju na suprotne polove stanice.
  • ANAFAZA I – stadij prve mejotske diobe, tijekom kojeg homologni kromosomi putuju prema suprotnim polovima stanice.
  • ANAFAZA II – stadij druge mejotske diobe, tijekom kojeg sestrinske kromatide istog kromosoma putuju prema suprotnim polovima stanice.
  • ANAFILAKTIČKI ŠOK – teško alergijsko stanje u kojem drastično padne minutni volumen srca i arterijski tlak. Stanice imunološkog sustava ispuštaju histamin.
  • ANALGETIK – sredstvo protiv bola.
  • ANALOGNI ORGANI – organi u različitih skupina organizama koji su različitog podrijetla, a imaju sličnu funkciju (npr. krilo ptice i krilo kukaca). Takvi organi su prilagodba na slične uvjete života.
  • ANATOMIJA – znanost koja proučava makroskopsku građu tijela svih živih bića.
  • ANDRECEJ – skup svih prašnika u cvijetu.
  • ANDROGENI – muški spolni hormoni koje kora nadbubrežne žlijezde izlučuje i u muškaraca i u žena.
  • ANEMIJA (slabokrvnost) – poremećaj pri kojem dolazi do slabe opskrbe stanica kisikom zbog nedostatka hemoglobina ili eritrocita.
  • ANEMOGAMIJA – oprašivanje cvjetova vjetrom.
  • ANEMOHORIJA – rasprostranjivanje biljaka i životinja uz pomoć vjetra.
  • ANESTETIK – sredstvo koje uzrokuje neosjetljivost.
  • ANEUPLOIDIJA – promjene broja kromosoma koje zahvaćaju samo pojedine kromosome.
  • ANEURIZMA – proširenje stijenke arterije.
  • ANEURIZMA – vrećasto izbočenje arterijske stijenke.
  • ANGINA – grlobolja tj. upala ždrijela i krajnika, često praćena otežanim gutanjem.
  • ANGIOGRAFIJA – metoda rentgenskog snimanja krvnih žila nakon ubrizgavanja kontrastnog sredstva.
  • ANGIOPLASTIKA – metoda za širenje suženih krvnih žila s balonskim kateterom.
  • ANGIOTENZIN – tvar koja povisuje krvni tlak vazokonstrikcijom i povećavanjem volumena krvi; nastaje od angiotenzinogena djelovanjem renina.
  • ANIMALNI VIRUS – virus koji uzrokuje bolesti čovjeka i životinja.
  • ANIZOGAMIJA – oblik oplodnje pri kojem se stapaju pokretne gamete, muška manja i ženska veća.
  • ANOKSIJA – nedostatak kisika u nekom području tijela ili u čitavu organizmu.
  • ANOMALIJA VODE – svojstvo vode da je najgušća na 4°C.
  • ANOREKSIJA – poremećaj prehrane koji nastaje kao posljedica psihičkih problema i manifestira se prestankom uzimanja hrane.
  • ANORGANSKE TVARI – kemijske tvari podrijetlom iz nežive prirode.
  • ANTABUS – sredstvo za liječenje kroničnog alkoholizma.
  • ANTAGONIST – onaj koji ima suprotno djelovanje.
  • ANTERA – peludnica, gornji dio prašnika u kojem nastaju peludna zrna. Obično je građena od dvije polutke (teke), a svaka od njih od dva lokula (mikrosporangija) u kojima mejozom nastaju peludna zrna (mikrospore).
  • ANTERIDIJ – višestanični muški spolni organ (gametangij) u kojem nastaju muške gamete. Prisutan kod mahovina i papratnjača.
  • ANTIBIOGRAM – mikrobiološka metoda kojom se ispituje djelovanje niza različitih antibiotika na izoliranu bakteriju uzročnika bolesti. Metoda kojom se utvrđuje najdjelotvorniji antibiotik za liječenje određene bakterijske bolesti.
  • ANTIBIOTICI – lijekovi za suzbijanje bakterijske infekcije.
  • ANTIBIOZA - štetno djelovanje izlučevina nekih plijesni roda Penicillium na određene bakterije.
  • ANTIDIURETSKI HORMON (ADH) – hormon hipotalamusa koji se izlučuje preko neurohipofize, a povećava reapsorpciju vode u nefronima bubrega.
  • ANTIGEN – strana tvar ili bjelančevina koja uđe u tijelo, a potom izazove reakciju antitijela.
  • ANTIHELMENTICI – sredstva protiv crijevnih parazita.
  • ANTIHISTAMINICI – lijekovi protiv alergija, imaju suprotno djelovanje od histamina (liječe simptome, ali ne i samu bolest).
  • ANTIKOAGULANS – sredstvo koje sprečava zgrušavanje krvi.
  • ANTIKODON – tri uzastopna nukleotida u molekuli tRNA koji su komplementarni kodonu i osiguravaju vezivanje pravilne tRNA na ribosom tijekom sinteze proteina.
  • ANTIPIRETICI – sredstva koja snizuju povišenu temperaturu.
  • ANTISEPTIK – sredstvo za suzbijanje mikroorganizama na površini tijela (npr. alkohol, jodna tinktura, fenoli i dr.).
  • ANTITIJELO – protein kojeg proizvode limfociti, a koja se veže za specifični antigen.
  • ANTITOKSIN – protuotrov protiv toksina.
  • ANTROPOHORIJA – širenje biljaka i životinja uz pomoć čovjeka.
  • ANTROPOIDEA – pravi majmuni, majmuni Novog svijeta, majmuni Starog svijeta i čovjekoliki majmuni. Posjeduju određene prilagodbe za život na drveću i pored njega. Imaju veći mozak i složeniju moždanu strukturu od ostalih primata.
  • ANTROPOLOGIJA – znanost koja proučava čovjeka, posebno ljudske rase, evoluciju, ponašanje i dr.
  • ANURIJA – prestanak lučenja mokraće.
  • ANUS – čmar; otvor debelog crijeva prema van.
  • AORTA – najveća arterija koja odvodi krv iz lijeve srčane klijetke.
  • APENDICTIS – upala crvuljka.
  • APENDIKS – crvuljak.
  • APERIODIČKI EKOLOŠKI ČIMBENICI - iznenadne snažne pojave na koje živa bića u pravilu nisu prilagođena (vulkanske erupcije, jaki potresi, poplave).
  • APIKALNA DOMINACIJA – pojava u kojoj vršni pup djelomično ili potpuno inhibira rast bočnih pupova.
  • APNEJA – privremeni prestanak disanja (npr. pri ronjenu na dah).
  • APOMIKSIJA – razmnožavanje sjemenkama koje se razvijaju bez oplodnje.
  • APOPTOZA – programirana smrt stanica uzrokovana genskim defektom, radijacijom, ishemijom, infekcijom ili autoimunim bolestima.
  • APOSEMANTIČKA OBOJENOST – opominjuća obojenost tijela životinja kojom se one prilagođavaju okolišu.
  • APOSEMIJA – upozoravajuća obojenost.
  • APSCES – lokalizirana žarišna nakupina gnoja.
  • APSCIZIJA – otpadanje biljnih listova, cvjetova i plodova.
  • APSCIZINSKA KISELINA (ABA) – biljni hormon koji inhibira rast, potiče dormanciju i pomaže biljci da preživi u stresnim uvjetima.
  • APSORPCIJA – upijanje; procesi transporta tvari kroz stijenke različitih organa; u slučaju fotosinteze dio energije svjetlosti koju molekule fotosintetskih pigmenata zadržavaju u svojim kemijskim vezama i pretvaraju ju u kemijsku energiju (ATP).
  • APSTINENCIJA – sustezanje, odricanje.
  • APSTINENCIJSKI SINDROM (kriza) – skup simptoma koji se pojavljuje pri prestanku uzimanja nekog sredstva ovisnosti (droga); strah, tjeskoba, drhtavica, nesanica, povraćanje, grčenje, delirij.
  • ARBORETUM – nasad raznovrsnog drveća i grmlja, a služi u znanstvene i dekorativne svrhe.
  • AREAL – ukupan prostor na kojem je rasprostranjena neka vrsta.
  • ARGININ – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
  • ARHEGONIJ – višestanični ženski spolni organ (gametangij) u kojem nastaje jajna stanica.
  • ARHEJE – jednostanični prokariotski organizmi koji oblikom nalikuju na bakterije iako su s obzirom na srodstvo bliži eukariotima.
  • ARHENTERON (pracrijevo) – prostor koji nastaje uvrtanjem (invaginacijom) endoderma u šupljinu gastrule, preteča je crijeva. Nastaje u jednoj od etapa embrionalnog razvoja složenih životinjskih organizama.
  • ARITMIJA SRCA – poremećaji srčanog ritma poput ekstrasistola i bradikardije.
  • ARTERIJE – krvne žile koje odvode krv iz srca.
  • ARTERIOLE – manje krvne žilice koje se nadovezuju na arterije.
  • ARTRITIS – upala i ukočenost zgloba ili zglobova.
  • ARTROZA – degeneracija zglobne hrskavice.
  • ASIMILACIJA – sinteza organskih spojeva iz anorganskih tvari.
  • ASIMILACIJSKI PARENHIM – parenhimsko tkivo zaduženo za fotosintezu.
  • ASIMILACIJSKI ŠKROB – primarni škrob koji nastaje u listovima polimerizacijom glukoze koja je neposredno sintetizirana iz CO2.
  • ASKOGON – mnogojezgreni ženski spolni organ u gljiva mješinarki (Ascomycota).
  • ASKOSPORA – spora gljiva mješinarki. Askospore nastaju mejozom i najčešće ih ima osam po askusu.
  • ASKUS – mješinasti sporangij po kojem su gljive mješinarke dobile ime. U njemu se zbiva kariogamija, mejoza.
  • ASTIGMATIZAM – bolest oka koja nastaje kada je prednja površina rožnice zakrivljena u različitim smjerovima pa slika na mrežnici nije pravilna.
  • ASTMA – povremeni napadi otežanog disanja zbog stezanja mišićnog sloja u bronhiolama kod pojave alergije, udisanja hladnog zraka ili zbog uzbuđenja.
  • ATAVIZAM – ostatak iz prošlosti, pojava osobina davnih predaka.
  • ATEROSKLEROZA – ovapnjenje krvnih žila.
  • ATMOSFERA – plinoviti višeslojni omotač oko Zemlje; samo donji sloj (12 km visine).
  • ATOLI – koraljni otoci pretežito tropskih mora.
  • ATOM – građevna jedinica živoga i neživog svijeta.
  • ATP – adenozin – trifosfat.
  • ATRIJ – srčana pretklijetka.
  • ATRIO – VENTRIKULARNI ČVOR (AV – ČVOR) – sekundarno središte automacije srca koje se nalazi u srcu između pretklijetki i klijetki.
  • ATROFIJA – smanjenje volumena stanica, a time se smanjuje i veličina tog organa.
  • AUKSINI – skupina biljnih hormona koji stimuliraju produžni rast stanica, sekundarni rast biljaka i razvoj plodova.
  • AUTOIMUNE BOLESTI – bolesti koje nastaju kao posljedica djelovanja imunološkog sustava protiv stanica i tkiva vlastitog organizma.
  • AUTONOMNA GIBANJA – nisu prouzročena vanjskim čimbenicima, već procesima u samom organizmu, a to su rast u razvoj; odnosno promjene turgora.
  • AUTONOMNI (VEGETATIVNI) ŽIVČANI SUSTAV – dio živčanog sustava koji nije pod kontrolom naše volje, nadzire rad većine unutarnjih organa, dijelimo ga na simpatikus i parasimpatikus.
  • AUTOPURIFIKACIJA VODA – samoočišćenje voda.
  • AUTORADIOGRAFIJA – pronalaženje položaja i rasporeda neke radioaktivne molekule u stanici. Sastoji se u tome da se stanice dovedu u dodir s fotografskom emulzijom. Izlože joj se  neko vrijeme, a zatim se emulzija razvija (fotografskim postupkom).
  • AUTOSOM – kromosom koji ne određuje spol.
  • AUTOTROFNI ORGANIZMI – organizmi koji za sintezu organskih spojeva iskorištavaju Sunčevu energiju ili energiju dobivenu oksidacijom anorganskih spojeva.
  • AVERY O.T. – zajedno sa suradnicima 1944. Godine utvrđuje i pojašnjava rezultate Griffithovog pokusa dokazavši da je DNA tvar koja uzrokuje pretvorbu (transformaciju) pneumokoka.
  • AVICIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija ptica.
  • AVITAMINOZA – potpuni nedostatak jednog ili više vitamina.
  • AZBESTOZA – bolest prouzročena udisanjem azbestne prašine i vlakana. Česta je posljedica karcinom dišnih putova.



u