četvrtak, 11. studenoga 2010.

Biološki leksikon


  • BABINJE (puerperium) – razdoblje nakon porođaja (4 do 5 tjedana) u kojem se maternica smanjuje i vraća u normalno stanje prije poroda.
  • BACILI – bakterijske stanice štapićastog oblika.
  • BAKTERICIDI – dezinfekcijska sredstva koja usmrćuju mikro-organizme.
  • BAKTERIJE – jednostanični prokariotski organizmi.
  • BAKTERIOFAGI (bakterijski virusi) – posebna skupina virusa koja napada bakterije.
  • BAKTERIOLOGIJA – znanost koja proučava bakterije kao najčešće uzročnike zaraznih bolesti.
  • BAKTERIOZA – zarazna bolest izazvana bakterijama.
  • BARE - plitke stajaćice, kod kojih svjetlo prodire do dna, pa su zbog toga izuzetno produktivne.
  • BAROFILI – organizmi prilagođeni visokom hidrostatskom tlaku (žive na velikim dubinama).
  • BARORECEPTORI – mehanoreceptori koji reagiraju na rastezanje stijenki arterija uzrokovano porastom krvnoga tlaka.
  • BATALJICA – parapodij.
  • BATIJAL – životno područje dubokomorskog dna koje se proteže od 200 do 3000 m dubine.
  • BAZALNA TEMPERATURA – temperatura koju mjerimo ujutro, uvijek u isto vrijeme, prije početka bilo kakve aktivnosti.
  • BAZALNI METABOLIZAM (BM) – osnovni promet tvari i energije u organizmu koju tijelo troši za održavanje temeljnih životnih funkcija.
  • BAZALNO TJELEŠCE – struktura na bazi trepetljike ili biča slična centriolu.
  • BAZIDIJ – spolni organ stapčarki u kojem egzogeno nastaju bazidiospore.
  • BAZIDIOSPORE – egzospore stapčarki (Basidiomycotina).
  • BAZOFILNE BILJKE (vapnenačke) – biljke koje žive na tlima s relativno visokom pH vrijednošću (pH 6,5 – 7,5).
  • BCG – zaštitno cijepljenje djece u kožu protiv tuberkuloze.
  • BENIGNI TUMOR – tzv. dobroćudni tumor.
  • BENTOS – životne zajednice vezane na dno jezera ili mora.
  • BESKOLUTIĆAVCI (Ameria) – beskralješnjaci jednostavnog, nekolutićavog tijela.
  • BETA – BLOKATORI – skupina lijekova koji snizuju krvni tlak smanjenjem snage kontrakcije srca.
  • BETA – MEZOSAPROBNE VODE – jedan od stupnjeva onečišćenja vode (umjereno onečišćene vode).
  • BEZGREBENKE – ptice koje ne lete; nemaju greben s letnim mišićima.
  • BEZKRILCI – skupina kukaca koja ni u jednom stadiju života nema krila niti su ih imali tijekom evolucije.
  • BEZNOŠCI – malobrojni vodozemci bez udova za kretanje; kreću se zmijolikim pokretom tijela.
  • BEZREPCI – najmnogobrojnija skupina vodozemaca kojima otpada rep tijekom ličinačkog razvoja.
  • BIČ – izdanak na staničnoj površini koji može uvjetovati kretanje. Sastavljen je od mikrocjevčica.
  • BIČASTE STANICE – posebna vrsta stanica u tijelu spužve i žarnjaka koje pomažu u procesu razgradnje hrane.
  • BIČAŠI – jednostanični eukariotski organizmi iz skupine alga.
  • BIG BANG – veliki prasak.
  • BIJELA GLISTICA – oblić, nametnik u čovjeka.
  • BIJELA TVAR (medulla) – tvar koja se u velikom i malom mozgu nalazi unutra, a u produženoj moždini i kralježničkoj moždini izvana. Čine je nastavci neurona (aksoni).
  • BIJELE KRVNE STANICE – leukociti.
  • BIJELO TIJELO – višestanična tvorevina koja nastaje u jajniku 10 do 14 dana nakon ovulacije u slučaju kada nije došlo do oplodnje jajne stanice. Bijelo tijelo nastaje propadanjem žutoga tijela.
  • BILATERALNA SIMETIRIJA – dvobočna simetrija.
  • BILIRUBIN – žučna tvar koja nastaje razgradnjom hemoglobina.
  • BILLINGSOVA METODA – prirodna metoda kontracepcije bez korištenja sredstava, temelji se na promjenama konzistencije sluzi u cerviksu.
  • BILO (puls) – niz tlačnih valova u arterijama, nastaju kontrakcijama lijeve srčane klijetke.
  • BILJKE – autotrofni fotosintetski eukarioti.
  • BILJKE DUGOG DANA – biljke koje cvjetaju krajem proljeća ili početkom ljeta kada su dugi dani, a razdoblje tame kraće od kritičnog (mnoge trave i žitarice).
  • BILJKE KRATKOG DANA – biljke koje cvjetaju krajem ljeta, u jesen ili zimi kada su dani kratki, a razdoblje tame dulje od kritičnog (krizantema).
  • BILJNA ZAJEDNICA (FITOCENOZA) – obuhvaća sve biljne vrste koje žive na određenom staništu.
  • BILJNI HORMONI (regulatori rasta) – spojevi koji utječu na rast i diferencijaciju biljnih tkiva i organa.
  • BILJNO BOJILO (pigmenti) – tvari koje apsorbiraju svjetlosnu energiju i pretvaraju ju u kemijsku energiju, koja se pohranjuje u kemijskim vezama šećera i drugih organskih molekula koje nastaju u procesu fotosinteze.
  • BINARNA NOMENKLATURA – način imenovanja u kojem se svaka vrsta označuje dvostrukim latinskim nazivom, pri čemu je prva riječ imenica koja označuje rod, a druga pridjev koji pobliže označava vrstu.
  • BIOAKUMULACIJA - povećanje koncentracije toksičnih i drugih tvari u organizmima prema krajevima hranidbenih lanaca.
  • BIOCENOLOGIJA – znanost o biocenozama. Znanost koja se bavi proučavanjem odnosa članova u biocenozi i odnosima biocenoze i uvjeta okoliša.
  • BIOCENOZA (životna zajednica) – organizacijska jedinica koju čine sve biljke i životinje koje žive na nekom prostoru.
  • BIOCIDI – tvari namijenjene uništavanju različitih životnih oblika (npr. herbicidi, insekticidi, fungicidi, antibiotici).
  • BIOGENI ELEMENTI - kemijski elementi koji sudjeluju u biogeokemijskim ciklusima.
  • BIOGEOKEMIJSKI CIKLUSI - različiti elementi kruže izmeu živih bića i njhovog okoliša i pritom ulaze u različite kemijske spojeve. 
  • BIOINDIKATORI – organizam koji svojim (ne) pojavljivanjem na određenom staništu upućuje na određene ekološke prilike (npr. kiselost tla, količina vode, intenzitet svjetla, prisutnost određenih onečišćivača i sl.).
  • BIOKATALIZATOR – enzim.
  • BIOLOGIJA – znanost koja proučava živa bića.
  • BIOLOŠKA EVOLUCIJA – proces postupne promjene organizama tijekom dugoga vremenskog razdoblja i njihova prilagodba okolišu.
  • BIOLOŠKA FIKSACIJA DUŠIKA – određeni organizmi (neke bakterije, modrozelene alge i lišaji) imaju sposobnost prevođenja atmosferskog dušika u nitrate ili amonijak, koji su dostupni biljkama.
  • BIOLOŠKA RAVNOTEŽA – usklađenost, održavanje stalnog stanja ustroja i funkcionalnosti unutar nekog biološkog sustava pod djelovanjem promjenjivih uvjeta izvana.
  • BIOLUMINISCENCIJA – svjetlost koju stvaraju živi organizmi (npr. svjetleći bičaši, rebraši i sl.).
  • BIOMASA – broj jedinki neke vrste ili njihova ukupna masa u suhom ili svježem stanju na nekom prostoru. Biomasa je mjerilo gustoće neke populacije.
  • BIOMI - pojedini dijelovi kopnene vegetacije s karakterističnim biljnim zajednicama.
  • BIORAZNOLIKOST - predstavlja sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekološkog sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava.
  • BIOSFERA – tanki površinski dio Zemlje u kojem su prisutne zajednice svih živih bića i u kojem je moguć njihov opstanak. Obuhvaća litosferu, hidrosferu i troposferu. Čine je svi ekosustavi.
  • BIOTIČKI ČIMBENICI – jedna od skupina ekoloških čimbenika. Uzajamni odnosi jedinki istih vrsta i jedinki različitih vrsta (simbioza, parazitizam, odnos predatora i plijena itd.).
  • BIOTOKSINI – skupina otrova koje stvaraju živi organizmi (npr. fitoplanktonske alge).
  • BIOTOP – (stanište) – prostor na kojem obitava određena vrsta, a obilježava ga niz ekoloških čimbenika (abiotičkih i biotičkih).
  • BIVALENT – struktura koja se sastoji od dva udvostručenja homologna kromosoma spojena sinaptonemskim kompleksom, a nastaje tijekom mejoze u profazi I.
  • BJELANČEVINA (protein) – organska molekula građena od aminokiselina.
  • BJELOOČNICA – bijela ovojnica koja obavija gotovo svu očnu jabučicu. Na prednjoj strani je prozirna rožnica s otvorom na sredini (zjenicom).
  • BLASTOCEL (primarna tjelesna šupljina) – središnja šupljina blastule, nastala je tijekom embrionalnog razvitka.
  • BLASTOCISTA – blastula sisavaca.
  • BLASTODERMA – površinski sloj embrionalnih stanica koji okružuje šupljinu blastule. Nastaje za vrijeme brazdanja zigote, a u kasnijem stadiju embrionalnog razvitka iz njega će se razviti zametni listići: ektoderm, endoderm i mezoderm.
  • BLASTOMERE – embrionalne stanice koje nastaju brazdanjem zigote. Izgrađuju površinski sloj blastule, blastoderm.
  • BLASTOPORUS – otvor formiran na mjestu uvlačenja stanica u blastocel u procesu gastrulacije.
  • BLASTULA – rani oblik zametka mnogih višestaničnih životinja (ježinci, žabe) kojim završava proces brazdanja oplođene jajne stanice (zigote). Blastula ima oblik šuplje kugle, a sastoji se od površinskog sloja stanica (blastoderma) koji okružuje šupljinu ispunjenu tekućinom (blastocel).
  • BM – bazalni metabolizam.
  • BOČATA (BRAKIČNA) VODA – voda saliniteta između slatke i morske; nastaje njihovim miješanjem.
  • BOČNA PRUGA – osjetilo koje ribama pomaže osjetiti strujanje vode uzrokovano drugim organizmima, upozorava ribe na blisku opasnost ili prisutnost plijena.
  • BOČNI (LATERALNI) MERISTEMI – meristemske stanice raspoređene u obliku valjaka u stabljici i korijenu pomoću kojih biljka raste u širinu (sekundarni rast).
  • BOČNI PUPOVI (BULBILI) – vegetativni pupovi u pazušcima listova ili bočnih ogranaka.
  • BODLJIKAŠI – pretežno peterozrakaste morske životinje u kojih je većina vrsta pokrivena bodljikama.
  • BOGINJE – teška zarazna bolest uzrokovana jednim iz skupine animalnih (životinjskih) virusa koji se širi dodirom ili kapljično.
  • BOJANJE PO GRAMU – vrsta bojanja heterotrofnih bezbojnih patogenih bakterija na temelju čega se dijele na gram – pozitivne i gram – negativne bakterije.
  • BOLEST SPAVANJA – bolest uzrokovana triponosomom, a prenosi je ce – ce muha.
  • BOTANIKA – znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem biljnog svijeta.
  • BOTULIZAM – bolest uzrokovana otrovom kojeg stvara mikrob Clostridium botulinum.
  • BOWMANOVA ČAHURA – dio nefrona koji okružuje kapilarno klupko ili glomerul i u kojem se filtrira većina sastojaka krvne plazme.
  • BRADIKARDIJA – usporen rad srca s frekvencijom manjom od 60 otkucaja u minuti.
  • BRAHIDAKTILIJA – nasljedni poremećaj kosti prstiju, koji su abnormalno kratki.
  • BRAZDANJE – mitotičke diobe oplođene jajne stanice (zigote).
  • BRIS – uzimanje uzoraka sluznice ili sluzi iz tijela radi mikrobiološke pretrage.
  • BRONHIOLI – tanke cjevčice, završni dijelovi sustava dušnica (bronha) u plućima. Bronhioli završavaju proširenim plućnim mjehurićima ili alveolama.
  • BRONHITIS – upala sluznice bronha (dušnice) najčešće uzrokovane virusima.
  • BROWN R. – britanski znanstvenik koji je 1831. godine otkrio staničnu jezgru.
  • BUBNJIĆ – tanka vezivna opna koja se nalazi između vanjskog i srednjeg uha, prima zvučne valove i prenosi ih preko slušnih košćica u unutrašnje uho.
  • BUBREG – parni žljezdani organ koji filtrira krv i izlučuje mokraću.
  • BUBRENJE – pojava povećanja mase i volumena tijela zbog upijanja (difuzije) vode ili vodene pare u šupljine zbog kapilarnih sila i gradijenta vode te adsorpcija vode na površinu molekula i iona.
  • BULBILI – rasplodni pupovi koji nastaju u pazušcu ili na rubu lista.