Instrukcije iz biologije

STANIČNI METABOLIZAM

Dio svjetlosne energije, u crvenom i plavom djelu spektra, apsorbira se u kloroplastima i pretvara u kemijsku energiju (fotosinteza).

STANIČNI METABOLIZAM – sve kemijske reakcije koje se događaju u stanici.

Pri svakoj kemijskoj reakciji zbiva se pretvorba energije.

AUTOTROFNI ORGANIZMI – mogu iz anorganskih tvari primljenih iz okoliša sintetizirati organske spojeve koristeći:

• svjetlosnom energijom → FOTOAUTOTROFI (biljke)

• kemijskom energijom oslobođenom u različitim kemijskim reakcijama → KEMOAUTOTROFI (prokarioti)

HETEROTROFNI ORGANIZMI – ovisni o organskim spojevima koje su sintetizirali autotrofni organizmi (primarni producenti).

Biljne stanice pretvaraju svjetlosnu energiju u kemijsku energiju pohranjenu u obliku potencijalne energije u molekuli šećera (glukoze).

GLIKOLIZA

Oslobađanje energije iz molekule glukoze započinje procesom glikolize.

Molekula glukoze se oksidira do dvije molekule piruvata uz nastajanje po dvije molekule ATPa i NADH.

Glikoliza se događa u citoplazmi.

Piruvat se dalje razgrađuje u jednom od dva moguća metabolička puta. Prvi je anaeroban (bez sudjelovanja kisika), a drugi aeroban (disanje), u kojem se energija oslobađa uz pomoć kisika.

Instrukcije iz biologije - Građa biljne stanice III

Građa biljne stanice III

MITOHONDRIJI

Semiautonomni organeli koji sadrže vlastitu genetsku informaciju. Obavijeni su dvjema visokospecijaliziranim membranama. Unutrašnja membrana je naborana (kriste).

U mitohondrijima se odvija proces staničnog disanja.

 

Proces staničnog disanja

RIBOSOMI

Makromolekularne nakupine ribonukleinske kiseline i proteina na kojima se aminokiseline povezuju u proteine. Mogu se nalaziti na površini hrapavog endoplazmatskog retikuluma ili slobodno u citoplazmi.

MIKROTJELEŠCA

PEROKSISOMI

Okrugle membranske vezikule obavijene jednostrukom membranom. Imaju važnu ulogu u oksidaciji štetnih u netoksične tvari.

GLIOKSISOMI

Obavijeni su jednostrukom membranom, a nalaze se u sjemenkama koje za pričuvne tvari imaju ulja. U njima se događa pretvorba masnih kiselina u šećere.

VAKUOLA

Vakuola je okružena plazmatskom membranom – tonoplastom.

U vakuoli je stanični sok koji sadrži anorganske ione, organske kiseline, šećere, hidrolitičke enzime i brojne sekundarne metabolite.

 

Instrukcije iz biologije - Građa biljne stanice II

Građa biljne stanice II

GOLGIJEVO TIJELO

Golgijevo tijelo se sastoji od diktiosoma.

Pojedinačni diktiosomi su nakupine 5–10 plosnatih membranskih vrećica –Golgijevih cisterni.

Tu se sintetiziraju polisaharidi stanične stijenke (hemiceluloza i pektini).

PLASTIDI

PROPLASTIDI – plastidi meristemskih stanica koji ne pokazuju fotosintetsku aktivnost. Preteča su različitih tipova plastida (kloroplasta, kromoplasta, leukoplasta).

KLOROPLASTI – fotosintetski aktivni plastidi prisutni u stanicama zelenih dijelova biljke (listu, stabljici, plodu). Okrugla ili ovalna tjelešca promjera 4 – 8 μm. Obavijeni su ovojnicom koju čine dvije membrane.

Unutarašnja membrana odvaja stromu; u kojoj se sintetiziraju škrob i mast; i pohranjuju u obliku škrobnih zrnaca ili kapljica masti. U stromi se nalazi i prstenasta DNA, te ribosomi.

U unutrašnjosti kloroplasta je membranski sustav tilakoida. Pojedinačni tilakoidi nazivaju se stroma – tilakoidima, a višeslojne naslage grana – tilakoidima. Na tilakoidne membrane vezani su pigmenti (klorofil, karoteni i ksantofil).

KROMOPLASTI –  plastidi koji su obojeni žuto, narančasto ili crveno. Daju boju zrelim plodovima, laticama cvijeća i korijenu nekih biljnih vrsta. Mogu nastati iz proplastida ili kloroplasta.

Ne fotosintetiziraju jer nemaju klorofil. Od pigmenata sadrže karotenoide.

LEUKOPLASTI – plastidi koji ne sadrže pigmente, a nalaze se u spremišnim tkivima kao što su sjemenke, gomolji i korijen.

AMILOPLASTI – leukoplasti s velikim škrobnim zrncima

PROTEINOPLASTI – leukoplasti s proteinskim tjelešcima

ELAIOPLASTI – leukoplasti koji sadrže lipide

ETIOPLASTI – plastidi prisutni u stanicama biljaka koje rastu u tami. Izlaganjem svjetlosti u njima se formiraju funkcionalni tilakoidi.

Instrukcije iz biologije - Građa biljne stanice

Građa biljne stanice

Stanice su osnovne građevne jedinice bioloških sustava.

Biljna se stanica sastoji od stanične stijenke i protoplasta.

Protoplast uključuje protoplazmu u koju su uklopljene vakuole, organeli, membranski sustavi, makromolekularne nakupine.

Protoplazma je od stanične stijenke odvojena plazmatskom membranom (plazmalemom), a od vakuole tonoplastnom membranom (tonoplastom).

STANIČNA STIJENKA

Izgrađena je od celuloznih mikrofobrila uronjenih u amorfni polisaharidni matriks kojeg čine hemiceluloza, pektini i male količine strukturnih proteina.

Biljne stanice imaju dva tipa stijenki: primarne (mlade stanice koje rastu) i sekundarne (stanice koje su završile rast).

U sekundarnoj staničnoj stijenci mogu se gomilati tvari kao što su lignin, suberin, različite anorganske mineralne tvari (kalcijev karbonat, silicijev dioksid, kalcijev oksalat), kutin itd.

CITOPLAZMA

Kompleksna masa koja se sastoji najvećim dijelom od vode. U citoplazmi se nalaze različiti organeli i makromolekulske nakupine.

Citosol je citoplazma bez organela. U citosolu se nalazi gusta trodimenzionalna mreža proteinskih niti (citoskelet).

PLAZMATSKA MEMBRANA

Plazmatska membrana sastoji se od dva sloja fosfolipida u koji su uronjeni proteini (model tekućeg mozaika). Proteini djeluju kao specifični receptori, enzimi ili prenositelji, a razlikuju se dva tipa: integralni i periferni.

Plazmatske membrane sadrže i ugljikohidrate koji imaju signalnu ulogu.

Plazmatske membrane su probirno propusne (selektivno permeabilne).

CITOSKELET

Citoskelet (stanični kostur) je trodimenzionalna mreža proteina. Ima važnu ulogu u mitozi, mejozi, citokinezi, održavanju oblika stanice, gibanju organela.

Postoje tri tipa elemenata:

MIKROTUBULI – šuplje cjevčice građene od α - i β – tubulina. Imaju važnu ulogu u diobi stanice (čine prijeprofaznu vrpcu, diobeno vreteno), sudjeluju u stvaranju središnje ploče (fragmoplasta).

MIKROFILAMENTI – sastoje se od dva zavojito uvijena lanca aktina. Uključeni su u strujanje citoplazme i rast peludne mješinice.

INTERMEDIJARNI FILAMENTI – sastoje se od više nitastih proteinskih vlakana. Imaju važnu ulogu u održavanju oblika stanice i određivanju položaja organela (jezgra).

JEZGRA

Jezgra je obavijena jezgrinom ovojnicom koju čine dvije membrane. Unutar ovojnice je nukleoplazma koja je preko pora u jezgrinoj ovojnici povezana sa citoplazmom.

U jezgri se nalazi DNA u kojoj je pohranjena genetska uputa.

ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM

Endoplazmatski retikulum (ER) je sustav membrana koji se u obliku spljoštenih vrećica ili cjevčica proteže kroz citoplazmu. ER može biti gladak ili hrapav.

Na površini hrapavog endoplazmatskog retikuluma nalaze se zavojito raspoređeni ribosomi, gdje se sintetiziraju proteini.

Na površini glatkog endoplazmatskog retikuluma nema ribosoma, ovo je glavno mjesto sinteze lipida.