INSTRUKCIJE IZ KEMIJE - PERIODNI SUSTAV ELEMENATA

Otkriće većeg broja kemijskih elemenata dovelo je do pokušaja uređivanja tablica elemenata krajem 18. i početkom 19. st.

Antoine Laurent Lavoisier krajem 18. st. sastavio je tablicu u kojoj je bilo 30 elemenata, koji su bili podijeljeni na metalne i nemetalne tvari.

U prvoj polovici 19. st. počelo se elemente razvrstavati prema atomskim masama. Prvu takvu klasifikaciju napravio je J.W. Döbereiner – zapazio je pravilnost u razlikama relativnih atomskih masa nekih kemijski srodnih elemenata i podijelio ih u trijade.

J. A. R. Newlands – poredao elemente prema rastućim atomskim masama u sedam vodoravnih nizova i primijetio da se kemijska svojstva ponavljaju kod svakog osmog elementa. (Newlandsov zakon oktava).

D. I. Mendeljev – otkriće periodnog zakona

1869. godine objavljuje svoj rad pod naslovom “Ovisnost između svojstava relativne atomske mase i elemenata“, a govorio je da ako se elementi svrstaju po atomskoj masi daju jedan redoslijed u periodama. Predvidio je da će mnogi elementi još biti otkriveni.

Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (1834. - 1907.)

Medeljejev periodni sustav

Suvremeni periodni sustav elemenata

Suvremeni periodni sustav održava građu atoma i elektronsku konfiguraciju. Sastoji se od 7 perioda (vodoravni redovi) i 18 skupina (okomiti stupci).

Unutar periodnog sustava elemente dijelimo na metale, nemetale i polumetale.

Sedam perioda odgovara sedam energetskih razina u elektronskom omotaču.

Svi atomi elemenata iste periode imaju isti broj energetskih nivoa ili ljusaka.

Atomi svih elemenata iste skupine imaju jednaku elektronsku konfiguraciju valentne ljuske. Svojstva elemenata u skupini su slična.

Elementi se u periodnom sustavu mogu s obzirom na elektrone u valentnoj ljusci podijeliti u četiri skupine.

U atomima elemenata 1. i 2. skupine popunjava se vanjska s – podljuska, tako da te elemente možemo nazvati „s“ elementima ili elementima s – bloka.

Atomi elemenata tih skupina lako otpuštaju s – elektrone i postaju jedno ili dvovalentni.

U atomima elemenata od 13. do 18. skupine (6 skupina) elektroni popunjavaju p – podljusku. Ti atomi pripadaju p – bloku.

Elemente s – i p – bloka nazivamo ELEMENTIMA GLAVNIH SKUPINA.

Atomi elemenata sporednih skupina (d – blok) popunjavaju elektronski omotač d – elektronima pretposljednje ljuske nakon što je viši energetski nivo popunjen s – elektronima. To su PRIJELAZNI ELEMENTI.

U f – bloku nalaze se skupine elemenata LANTANOIDA i AKTINOIDA kod kojih se popunjavanje elektronskog omotača završava f – elektronima.

Općenito se može reći da se svi elementi u kojima se elektronski omotač popunjava s-, d-, i f – elektronima ubrajaju u METALE. Na desnoj strani periodnog sustava jesu NEMETALI.

Granicu prema metalima čine METALOIDI: bor, silicij, germanij, arsen, antimon, telur, polonij.

Neke skupine imaju i posebne nazive:

• ALKALIJSKI METALI – elementi 1. skupine, a ime su dobili po tome što s vodom čine jake lužine (alkalije)
• ZEMNOALKALIJSKI METALI – elementi 2. skupine. Također čine jake lužine. ime su dobili po tome što su njihovi spojevi česti sastojci Zemljine kore.
• Elementi 13., 14. i 15. skupine dobili su ime po prvom elementu u skupini i nazivaju se BOROVA, UGLJIKOVA i DUŠIKOVA skupina elemenata.
• HALKOGENI ELEMENTI su elementi 16. skupine. Naziv su dobili zbog toga što ulaze u sastav ruda.
• HALOGENI ELEMENTI su elementi 17. skupine. Zajedničko ime su dobili po tome što s metalima tvore soli.
• PLEMENITI PLINOVI – su elementi 18. skupine. Svi su u plinovitom agregatnom stanju. Pri uobičajenim uvjetima se ne spajaju niti s jednim elementom.

 

INSTRUKCIJE IZ BIOLOGIJE - BIOMEMBRANE

Stanična ili plazmatska membrana odvaja stanicu od njezina neživa okoliša ili okolnih stanica. Preko nje stanica izmjenjuje tvari i energiju s okolišem. Debljina joj je oko 8 nm.
Membrana služi kao probirna (selektivna) pregrada, koja u stanicu propušta neke soli, hranjive tvari, vodu i druge molekule, a njezinim se posredovanjem stanični otpaci i druge specifične molekule izbacuju iz stanice.

Krajem 19. stoljeća Overton je zaključio da su membrane građene od lipida. Zaključak je donio na osnovi opažanja da boje topljive u lipidima ulaze brže u stanicu nego boje topljive u vodi (slično se otapa u sličnome).

Biokemičari su utvrdili da su membrane građene od fosfolipida,

Fosfolipidi su molekule čiju osnovu čini molekula glicerola (trovalentni alkohol), na koji su vezane dvije molekule masnih kiselina i fosfatna kiselina.
Molekula fosfolipida je na jednom kraju električki nabijena (privlači molekule vode) – HIDROFILAN kraj molekule.
Lanci masnih kiselina nisu električki nabijeni (kraj molekule koji odbija vodu) – HIDROFOBAN kraj.
AMFIPATSKE MOLEKULE –  molekule koje na jednom svom kraju privlače, a na drugom odbijaju vodu.

Osim lipida, veliki broj različitih vrsta bjelančevina važan su sastojak staničnih membrana.

E. Gorter, F Grendel 1925.
Izveli su pokuse kojima su izolirali membrane crvenih krvnih stanica. Utvrdili su da u biološkim membranama fosfolipidi čine dvosloj.

J. F. Danielli i H. A. Davson – 1936.
Model membrane prema kojem se dvosloj lipida nalazi između dva sloja bjelančevina.

„Model tekućeg mozaika“
S. J. Singer i G. L. Nicolson 1972.
Membranski lipidi čine dvosloj,a bjelančevine su u njega ili uronjene (integralni proteini) ili se nalaze samo na rubu membrane (periferni proteini).

Osim lipida i bjelančevina stanična membrana sadrži i ugljikohidrate. Oni su kovalentno vezani na bjelančevine ili lipide s vanjske strane membrane.

Lipidi su pretežno odgovorni za građu membrane, bjelančevine za njezino djelovanje (funkciju),a ugljikohidrati za označavanje i prepoznavanje stanica.

U membranama su molekule povezane slabim silama (hidrofobna, hidrofilna i električna privlačenja). Lipidi i proteini mogu se bočno pomicati i mijenjati svoje mjesto u membrani (svojstva dvodimenzijske tekućine).

Slika membrane u elektronskom mikroskopu

Filmić za one koji žele znati više...

INSTRUKCIJE IZ KEMIJE - ELEKTRONSKA KONFIGURACIJA

 Bohrov model atoma

Niels Bohr (1885. - 1962.)

Danski fizičar Niels Bohr dokazao je da raspored elektrona u atomu nije slučajan, već da se oni mogu nalaziti oko jezgre samo u točno određenim kvantiziranim putanjima.

Takvo stanje atoma se naziva stacionarno stanje (u kojem atom ne apsorbira niti ne emitira energiju).

Energetske razine ili ljuske u kojima se mogu nalaziti elektroni u atomu označavamo brojevima od 1 do 7 ili slovima K, L, M, N, O, P, Q.

Dovođenjem energije atom prelazi u stanje više energije (pobuđeno stanje).

Elektron prelazi iz stanja najmanje energije (najbliže jezgri) u stanje više energije. Apsorbirana je energija jednaka razlici energije elektrona na višoj i nižoj elektronskoj razini.

Povratkom u stacionarno stanje atom emitira energiju jer se vraća s više energetske razine na nižu.

Najveći broj elektrona u određenoj ljusci je 2n².

Unutar ljuske elektroni se raspoređuju u orbitale koje označavamo slovima s, p, d, f.

Orbitala – dio prostora u kojem je najveća vjerojatnost nalaženja dva elektrona suprotnog spina.

U svakoj orbitali mogu se nalaziti po dva elektrona suprotnog spina:

s orbitala popunjena sa 2 elektrona suprotnog spina

Spin elektrona je svojstvo elektrona, a tumači se kao vrtnja elektrona oko vlastite osi.

Elektroni su u pojedinom nivou razvrstani u jednu s- orbitalu, tri p- orbitale, pet d- orbitala i sedam f- orbitala.

Elektronska konfiguracija atoma označava raspored elektrona po ljuskama i orbitalama.

    

Primjer:

Elektronska konfiguracija vodika

Orbitale se popunjavaju redom od niže prema višoj energiji.

Istovrsne orbitale se uvijek popunjavaju tako da najveći mogući broj elektrona bude nesparen, jer je tada energija atoma najmanja (Hundovo pravilo).

Redoslijed popunjavanja orbitala (pravilo dijagonala)

Konfiguracija s osam elektrona u vanjskoj ljusci je vrlo stabilna. To je oktetna konfiguracija ili konfiguracija plemenitog plina.
Vanjsku ljusku nazivamo valentnom ljuskom, a elektrone u valentnoj ljusci valentni elektroni.

Redoslijed popunjavanja orbitala:

Elektronska konfiguracija ugljika, dušika, neona i natrija

INSTRUKCIJE IZ KEMIJE - ATOMSKA MASA

Unificirana atomska jedinica mase jednaka je jednoj dvanaestini mase atoma izotopa ugljika 12.

u= 1,660531 x 10^-27 kg = 1,660531 x 10^-24 g

  

Relativna atomska masa je broj koji pokazuje koliko puta je masa nekog atoma veća od unificirane atomske jedinice mase.

  

Ar = m_a / u

Ar - relativna atomska masa

m_a - masa atoma

Zadaci:

1. Atomskim brojem nazivamo:

a)     broj protona u jezgri

b)     broj atoma u molekuli

c)      jedinicu za promjer atoma

d)     broj elektrona u vanjskoj ljusci

e)     broj elektrona u jezgri

2. Popunite praznine u tablici:

3. Popunite praznine u tablici:

TVARI

Kemija je znanost o tvarima i njihovim promjenama.

HOMOGENE SMJESE (grč. homoios – jednak, grč. genos – rod) su smjese kojima se prostim okom, povećalom ili mikroskopom ne mogu vidjeti njihovi sastojci. Primjer: ocat, otopine šećera ili soli u vodi, zrak, more, legure.

HETEROGENE SMJESE (grč. heteros – drugi, različiti, grč. genos – rod) su smjese u kojima se prostim okom, povećalom ili mikroskopom mogu vidjeti njihovi sastojci, imaju promjenjiv sastav i svojstva. Primjer: zemlja, onečišćena voda, gusti sokovi, smjesa strugotina bakra i željeza.

ČISTE TVARI su uvijek homogene, a mogu biti građene od istovrsnih ili raznovrsnih atoma.

• ELEMENTARNE TVARI – građene su od istovrsnih atoma (kisik, sumpor).
• KEMIJSKI SPOJEVI – građeni su od raznovrsnih atoma

Agregatna stanja tvari

   

Tvari se u prirodi nalaze u tri agregatna stanja:čvrstom (s), tekućem (l) i plinovitom stanju (g).

  

ČVRSTO

Zbog male međusobne udaljenosti čestica čvrstih tvari privlačne sile su vrlo jake. Tvari imaju stalan oblik i volumen, a čestice titraju oko središnjeg položaja ne napuštajući geometrijsku strukturu.

TEKUĆE

Između čestica tekućih tvari udaljenost je veća, pa su privlačne sile slabije. Čestice se relativno slobodno gibaju i lako mijenjaju svoj položaj, te poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze.

Sublimacija joda

PLINOVITO

Udaljenost između čestica plinovitih tvari je velika, zbog toga su privlačne sile zanemarive.

Položaj čestica brzo se mijenja u svim smjerovima u prostoru. Volumen ovisi o tlaku i temperaturi.

Promjenom uvjeta u kojima se tvar nalazi mijenja se i agregatno stanje.

UGROŽENE VRSTE JADRANA

Zakonom su zaštićene vrste:

• Puževi

Mitra zonata - prugasta mitra

Tonna galea - puž bačvaš

Charonia tritonis - tritonova truba

•  Školjkaš

Pinna nobilis - plemenita periska

• Sve morske kornjače 

Caretta caretta - glavata želva

Dermochelys coriacea - sedmopruga usminjača

Chelonia mydas - golema želva

•  Svi morski sisavci

Tursiops truncatus - dobri dupin

Monachus monachus - sredozemna medvjedica

 

GRAĐA STANICE

Stanica je osnovna strukturna i funkcionalna jedinica svih poznatih organizama.

Stanična teorija koju su prvi predložili Matthias Jakob Schleiden i Theodor Schwann 1839. govori da su svi organizmi izgrađeni od jedne ili više stanica. Stanice mogu nastati samo iz postojećih stanica.

Prokariotska stanica 

Prokariotska stanica (protocit) je jednostavne građe te ima staničnu stijenku i membranu, ali nema staničnu jezgru (nemaju oblikovanu jezgrinu ovojnicu) i organele, osim ribosoma koji su manji od eukariotskih. U citoplazmi prokariotskih stanica nalazi se jedna slobodna, prstenasta (iznimno linearna), zatvorena DNK koja se zove nukleoid.

Prokariotske stanice evolucijski su starije od eukariotskih stanica (eucita).

Tri glavne skupine prokariota su: mikoplazme, bakterije i cijanobakterije ili modrozelene alge.

Eukariotska stanica

Eukariotska stanica je stanica kod kojih je nasljedni materijal smješten u jezgri obavijenoj posebnom jezgrinom membranom. U eukariotskoj stanici razvile su se i brojne stanične organele kojih nema kod prokariotskih organizama, među kojima su: endoplazmatiski retikulum, Golgijev aparat, lizosomi, mitohondriji i plastidi.

Među eucitima razlikuju se biljne i životinjske stanice. Biljne stanice imaju čvrstu celuloznu stijenku, sadrži plastide i vakuolu.

• Citoplazma – osnovna supstancija stanice bez membrana (tj. organela) 
• Plazmatska membrana - polupropusni lipidni dvosloj izgrađen od bjelančevina i lipida koji odvaja unutarstanični dio od vanstaničnog okruženja
• Citoskelet - mreža tankih bjelančevinastih niti i cjevčica koje se protežu kroz cijelu stanicu. Daje oblik stanicama, omogućuje gibanje stanica i citokinezu, gibanje staničnih dijelova, staničnu diobu, endocitozu, usidrenost staničnih organela i citoplazmatskih enzima na određenom mjestu čime se održava optimalan prostorni raspored u samoj stanici te rast same stanice
• Endoplazmatski retikulum – sustav membrana koji se pruža kroz cijelu stanicu (sinteza lipida, sinteza membranskih dijelova, eksport proteina) 
• Golgijev aparat - sastoji se od 3 - 8 membranskih vrećica pritisnutih jedna na drugu, diktiosoma
• Lizosomi - proizvode se u Golgijevom tijelu, sadrže enzime
• Mitohondriji – stanični organeli sa vlastitom DNA (stanično disanje, pretvorba energije)
• Stanična jezgra - nosi staničnu genetsku uputu koja određuje razvoj organizma. Okružena je jezgrinom ovojnicom, a jezgrine pore propuštaju određene tvari iz jezgre i u jezgru
• Ribosomi - sastoje se od bjelančevina i RNA, a služe prevođenju genetske upute koja dolazi u obliku glasničke RNA (mRNA) u polipeptidni lanac (npr. bjelančevinu)
• Endoplazmatski retikulum – sustav membrana koji se pruža kroz cijelu stanicu (sinteza lipida, sinteza membranskih dijelova, eksport proteina)

GRAĐA ATOMA

ATOM je najsitnija čestica elementa koja može kemijski reagirati, a izgrađen je od atomske jezgre i elektronskog omotača i nema naboj.

ATOMSKA JEZGRA izgrađena je od pozitivno nabijenih protona i nenabijenih neutrona.

ELEKTRONSKI OMOTAČ izgrađuju negativno nabijeni elektroni.

PROTON je subatomska čestica mase m = 1,673 x 10^-27 kg, naboja Q = + 1,6 x 10^-19 C. Nabojni broj protona je 1+.

NEUTRON je neutralna subatomska čestica mase m = 1,675 x 10^-27 kg.

ELEKTRONI su čestice čiji je naboj Q = - 1,6 x 10^-19 C. Nabojni broj je 1-, a masa zanemarivo mala.

Broj protona u atomskoj jezgri jednak je broju elektrona u elektronskom omotaču.

Atom je definiran ATOMSKIM (protonskim, rednim) i MASENIM (nukleonskim) brojem.

ATOMSKI BROJ (Z) je broj protona sadržanih u atomskoj jezgri, odnosno broj elektrona neutralnog atoma. Vrsta atoma određena je atomskim brojem.

MASENI BROJ (A) jednak je zbroju protona i neutrona u atomskoj jezgri.

Broj protona u atomskoj jezgri određuje vrstu atoma, a elektroni određuju kemijska svojstva elementa.

IZOTOPI su atomi istog elementa koji imaju isti broj protona i elektrona, a različit broj neutrona (isti atomski broj, a različit maseni).

Z = N(p⁺) = N(e^-)  

Z – atomski broj
N(p+) – broj protona
N(e-) – broj elektrona

 

A = N(p⁺) + N(n)

A – maseni broj
N(n) – broj neutrona

Držim instrukcije iz kemije i biologije učenicima osnovnih i srednjih škola (gimnazije i strukovne), te nudim pomoć u pripremama za državnu maturu.

Ako se nalazite u Zagrebu i trebate pomoć:

e-mail: kemibio@gmail.com

mob +385 97 796 7365
http://instrukcijeizkemije.webs.com/

Biološki leksikon

• ICSH (engl. Interstitial Cell Stimulating Hormone, hormon za stimulaciju intersticijskih stanica) – jedan od tri gonadotropna hormona koje izlučuje prednji režanj hipofize. Djeluje na instersticijske stanice sjemenika koje izlučuju spolne hormone.
• IGLICE (SPIKULE) – građevni elementi unutrašnjeg kostura spužve.
• IHTIOFAGI – životinje koje se hrane ribama.
• IKRA – nakupina jajnih stanica koju ženke riba izbacuju u vodu.
• IKRICA – začahurena ličinka trakavice.
• IKTERUS (žutica) – patološko povećanje bilirubina (razgradnog produkta hemoglobina) u krvi. Može imati genetske uzroke ili biti posljedica raspada eritrocita ili oštećenja jetre.
• ILEUM – tanko crijevo.
• IMPLANTACIJA JAJAŠCA – proces „ukopavanja“ jajne stanice u sluznicu maternice, događa se nakon oplodnje u sisavaca.
• IMUNITET – otpornost organizma prema nekoj zaraznoj bolesti.
• IMUNIZACIJA – postupak kojim organizam na umjetan način stiče imunitet.
• IMUNODEFICIJENCIJA – nedostatna imunološka sposobnost organizma.
• IMUNOGEN – antigen koji uzrokuje imunizaciju.
• IMUNOGLOBULINI – proteini koji nalaze u krvnoj plazmi, a čija je uloga da kao antitijela štite organizam od zaraze. Nastaju u plazma – stanicama.
• IMUNOLOGIJA – znanost koja se bavi proučavanjem obrane tijela od stranih tvari (antigena) u cilju prepoznavanja, sprječavanja i liječenja bolesti.
• IMUNOLOŠKA REAKCIJA – imunološki specifični odgovor organizma nakon ulaska antigena, Sastoji se od prepoznavanja antigena i reakcije protiv tog istog antigena stvaranjem antitijela.
• IMUNOLOŠKI (IMUNOSNI) SUSTAV – osigurava tijelu imunitet. Čine ga imunosna tkiva i organi: timus, koštana moždina, slezena, limfni čvorovi, kao i stanice u funkciji obrane tijela od infekcije: fagociti (mikrofagi i makrofagi) i limfociti.
• IMUNOLOŠKO PAMĆENJE – proces pri kojem se u opetovanoj zarazi javlja brža i burnija reakcija protiv tog istog antigena.
• IMUNOMODULATOR – tvar koja regulira imunološki sustav blokirajući jedan dio sustava, a potičući neki drugi dio.
• IMUNOREAKCIJA – rezultat reagiranja stanica i organa koje čine imunosni sustav s antigenima.
• IMUNOST (imunitet) – sposobnost tijela da uništava štetne mikroorganizme te da jače i brže reagira na ponovni kontakt organizma s istim uzročnikom (tzv. imunološko pamćenje).
• IMUNOSTIMULATOR – tvar koja potiče imunološki odgovor ili segment imunološkog odgovora.
• IMUNOSUPRESIV – tvar koja blokira (zaustavlja) cijeli ili dio imunološkog sustava.
• IMUNOTOKSIČNI OTROVI – otrovi koji dovode do slabljenja imunološke reakcije na različite mikrobe (npr. lijekovi, pesticidi).
• IN VITRO – izvan organizma, u umjetnom okruženju. Pojam je obično vezan uz određeni biološki ili kemijski proces svojstven živom sustavu koji se odvija izvan živog sustava.
• IN VITRO FERTILIZACIJA – (izvantjelesna oplodnja), oplodnja jajne stanice u laboratorijskim uvjetima izvan tijela žene.
• IN VIVO – u živom sustavu. Pojam je obično vezan uz određeni proces koji se proučava ili provodi u živom organizmu.
• INBREEDING – sparivanje bliskih srodnika.
• INCEST – brak (spolna veza) između brata i sestre, oca i kćeri, majke i sina.
• INCIZIVI – zubi sjekutići.
• INDIFERENTNE ŽIVOTINJE – aktivne danju i noću
• INDIJSKA LAĐICA – jedini glavonožac koji ima kučicu (živi fosil).
• INDUCIRANE (POTAKNUTE) MUTACIJE – mutacije izazvane fizičkim i kemijskim činiteljima.
• INDUSTRIJSKI MELANIZAM – vrsta prirodne selekcije gdje se povećava broj tamnih organizama (Biston betularia) u industrijskim područjima. Ta pojava rezultata je selekcije koju provode ptice kao predatori. Svijetle oblike ptice lakše uočavaju na tamnoj podlozi.
• INFARKT – umiranje dijela tijela zbog neprokrvljenosti koja može nastati nakon začepljenja krvne žile.
• INFARKT SRČANI – odumiranje dijela srčanog mišića zbog neprokrvljenosti koja može nastupiti ako se smanji ili obustavi protok krvi kroz koronarne arterije. Glavni simptom srčanog infarkta je jaka bol u sredini prsnog koša koja se širi u područje vrata, čeljusti i prvenstveno lijevu ruku.
• INFEKCIJA – zaraza, prodor patogenih organizama u tijelo domaćina.
• INFEKTIVNA DOZA – količina klica koja uzrokuje pojavu zarazne bolesti.
• INFEKTIVNE BOLESTI – zarazne bolesti.
• INFLUENCA – gripa.
• INFUZ – vrsta pripravka u fitoterapiji koja se dobiva stajanjem u vrućoj vodi od 5 – 20 minuta („čaj“).
• INHIBICIJA – kočenje.
• INKOMPATIBILNOST – nepodudarnost.
• INKRETI – hormoni.
• INKRUSTACIJA – proces fosilizacije pri kojemu se na površini organizama istaloži mineralna tvar i tako sačuva vanjski oblik organizma.
• INKUBACIJA – razdoblje od inficiranja do pojave simptoma bolesti.
• INSEKTICIDI – kemijska sredstva protiv kukaca nametnika i štetnika.
• INSERCIJA (genska mutacija) – ugradnja (adicija, umetanje) jednog ili nekoliko nukleotidnih parova u postojeći slijed deoksiribonukleotida.
• INSOLACIJA – izlaganje Sunčevu svjetlu.
• INSPIRACIJSKO SREDIŠTE – u produženoj moždini, gdje se osnovni ritam disanja, a ostvaruje se slanjem spontano nastalih električnih impulsa do ošita i ostalih inspiracijskih mišića.
• INSUFICIJENCIJA – nedovoljni rad nekog organa.
• INTEGRALNA BJELANČEVINA – bjelančevina uronjena u dvosloj fosfolipida koji izgrađuje staničnu membranu.
• INTEGUMENT – ovoj oko nucela (megasporangija) sjemenjača. Zajedno čine sjemeni zametak. Nakon oplodnje integument se razvija u sjemenu lupinu.
• INTERAKCIJA – međudjelovanje.
• INTERFAZA – dio staničnog ciklusa u kojem se udvostručuje (replicira) molekula DNA i stanica se priprema za diobu.
• INTERFERONI – bjelančevinaste tvari koje stvara imuni sustav. Sprječavaju razmnožavanje virusa u organizmu.
• INTERMEDIJARNO KRIŽANJE – križanje jedinki bez dominacije za neko svojstvo.
• INTERSPECIJSKI ODNOSI – brojni raznovrsni i složeni odnosi između jedini (ili populacija) različitih vrsta.
• INTERSTICIJSKA FAUNA – skup životinjskih vrsta koje žive u malim prostorima među česticama pijeska i šljunka.
• INTERSTICIJSKE STANICE (Leydigove stanice) – specijalizirane stanice sjemenika koje leže između sjemenih kanalića. Luče spolne hormone (imaju endokrinu ulogu).
• INTINA – unutarnja ovojnica peludnog zrnca, nakon oprašivanja stvara peludnu mješinicu.
• INTOKSIKACIJA – otrovanje.
• INTRACELULARNA (UNUTARSTANIČNA) PROBAVA – probava hranjivih tvari u probavnim vakuolama praživotinja.
• INTRASPECIJSKI ODNOSI – odnosi između jedinki iste vrste, koji se najčešće odvijaju unutar populacije, poput traženja partnera, izgradnje gnijezda, podizanja mladih.
• INTRODUKCIJA – unošenje novih biljnih i životinjskih vrsta u prirodu na područja na kojima one ne žive.
• INVAZIVNA VRSTA – vrsta koja svojim brzim širenjem ugrožava autohtonu floru i faunu. Najčešće je stranog podrijetla.
• INVERZIJA (kromosomska mutacija) – obrnuta orijentacija dijela kromosoma.
• INZULIN – hormon kojeg luči gušterača, pomaže pri transportu glukoze iz krvi u stanice. Rezultat djelovanja inzulina je sniženje razine glukoze u krvi. Smanjeno izlučivanje inzulina ili potpuni prestanak izlučivanja zbog oštećenja gušterače uzrokuje šećernu bolest (dijabetes).
• IONSKI KANAL – prolazna mjesta za ione u staničnim membranama (npr. Na⁺ kanali)
• ISHEMIJA – manjak krvi u nekom području, uzrokuje i manjak u dotoku kisika (hipoksiju ili anoksiju).
• ISPREKIDANA RAVNOTEŽA – model evolucijskih promjena prema kojoj vrste evoluiraju skokovito nakon eona stagnacije.
• IVANOVSKI D.J. – ruski znanstvenik, istražujući mozaičnu bolest duhana prvi upozorio na postojanje virusa.
• IZDANAK – stabljika s listovima kopnenih biljaka.
• IZMJENA KATIONA – proces u kojem vodikovi ioni zamjenjuju pozitivno nabijene mineralne tvari vezane na čestice tla omogućujući njihovo primanje u biljku.
• IZOGAMIJA – oblik oplodnje pri kojem se stapaju pokretne i međusobno jednake muške i ženske gamete.
• IZOLACIJSKI MEHANIZMI – različiti mehanizmi koji onemogućavaju razmnožavanje jedinki iste vrste. Glavni su činitelj specijacije.
• IZOLEUCIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• IZOMORFNA IZMJENA GENERACIJA – životni ciklus u kojem se izmjenjuju morfološki jednaki gametofit (n) i sporofit (2n).
• IZOSPORE – međusobno jednake nespolne rasplodne stanice (spore). Nalaze se kod paprati i preslica.
• IZOTONIČNE OTOPINE – otopine koje sadržavaju jednaku koncentraciju otopljene tvari.
• IZRAVNO NATJECANJE – pojava kad pojedine jedinke štite određene resurse od drugih jedinki.
• IZUMRLE VRSTE – vrste koje više nemaju živih predstavnika na Zemlji.
• IZVANSTANIČNA PROBAVA HRANE – probava hrane koja se vrši u probavnom kanalu gdje se luče probavni enzimi.
• IZVORNE (AUTOHOTNE) VRSTE – vrste koje prirodno obitavaju u određenom ekološkom sustavu nekog područja.