A  B  C  Č  D  E  F  G  H  I  J  K  L  Lj  M  N  O  P  R  S  Š  T

Biološki leksikon

• AB0 SUSTAV – sustav krvnih grupa koji obuhvaća četiri krvne grupe: A, B, AB i 0; definirane su prisutnošću eritrocitnih antigena A i B.
• ABERACIJE (kromosomske anomalije) – mutacije na kromosomu.
• ABIOTIČKA SINTEZA – sinteza organskih spojeva izvan živog organizma u uvjetima koji su vladali u davnoj prošlosti.
• ABIOTIČKI ČIMBENICI – različiti fizikalni i kemijski čimbenici okoliša koji utječu na život nekog organizma (temperatura, voda, svjetlost itd.).
• ABISAL – dubokomorski (oceanski) sloj izvan granice prodora svjetla i pod visokim tlakom (dubina oko 3000 do 6000 m).
• ABORTUS – pobačaj.
• ABUNDANCIJA – brojnost vrste ili populacije na određenom području ili na globalnoj razini.
• ACETIL – KOENZIM A – sastoji se od acetilne skupine vezanu na koenzim A. Početni spoj Krebsova ciklusa. Produkt razgradnje ugljikohidrata, masnih kiselina i aminokiselina.
• ACETILKOLIN – neurohormon koji se luči iz živčanih završetaka nakon živčanog impulsa.
• ACIDO – BAZNA RAVNOTEŽA – odnos stupnja kiselosti i lužnatosti tjelesnih tekućina.
• ACIDOFILNE BILJKE – biljke koje rastu na kiselim tlima (pH 4,5 – 5,5). To su pitomi kesten, vrijes, borovnica, bujad.
• ACIDOZA – stanje sniženih pH vrijednosti tjelesnih tekućina.
• ACTH – adenokortikotropni hormon, hormon iz hipofite
• ADAPTACIJA OKA - sposobnost oka da se prilagodi različitim razinama tame i svjetlosti.
• ADAPTIVNA OBOJENOST – zaštitna obojenost
• ADAPTIVNA RADIJACIJA – (MAKROEVOLUCIJA) – evolucijski procesi iznad razine vrste koji dovode do nastajanja viših sistemskih grupa (rodova, porodica, redova, razreda, koljena).
• ADAPTIVNA VRIJEDNOST – mjera reproduktivnog uspjeha genotipa (fitnes genotipa).
• ADENIN – purinska dušična baza koja sudjeluje u građi nukleotida u DNA i RNA.
• ADENOHIPOFIZA – prednji režanj hipofize (pars distalis) koji izlučuje hormon rasta, gonadotropne hormone, adenokortikotropni hormon i tireotropni hormon.
• ADENOKORTIKOTROPNI HORMON – sintetizira se u prednjem režnju hipofize (adenohipofiza). Stimulira koru nadbubrežne žlijezde na izlučivanje kortikosteroidnih hormona kortizona i aldosterona.
• ADENOZIN – TRIFOSFAT (ATP) – molekula koja se sastoji od adenina, riboze i tri fosfatne skupine. Hidrolizom fosfatnih skupina oslobađa se slobodna energija.
• ADHEZIJA – privlačna sila između molekula različitih tvari koje se dotiču. Povezanost molekula vode s drugim molekulama (npr. uz staničnu stijenku kapilara kod biljaka) omogućuje uzlazni tok vode u biljci.
• ADICIJA (genska mutacija) – ugradnja (insercija) jednog ili nekoliko nukleotidnih parova u postojeći slijed deoksiribonukleotida.
• ADRENALIN – hormon kojeg izlučuje srž nadbubrežne žlijezde. Uzrokuje pojačani intenzitet rada srca, stezanje perifernih krvnih žila, širenje očnih zjenica, širenje bronhiola, pojačani intenzitet i brzinu disanja, stezanje mnogih mišića, povećani broj limfocita u cirkulaciji.
• ADSORPCIJSKA IZMJENA IONA – proces kojim biljke zamjenjuju pojedine ione iz koloidnih čestica tla izlučujući u tlo odgovarajuće ione radi zamjene.
• ADULTNI HEMOGLOBIN – hemoglobin koji nakon rađanja zamjenjuje fetalni hemoglobin. Razlikuje se od fetalnog po sastavu polipeptidnih lanaca globina.
• ADVENTIVNO – slučajno nastalo na neuobičajenome mjestu; tkiva i organi nastali ma neuobičajenom položaju.
• AERENHIM – rahlo raspoređene parenhimske stanice s velikim pravilnim međustaničnim prostorom. Služi kod prozračivanja i lakšem plutanju biljnih organa.
• AEROBAN – označuje prisutnost kisika, odnosi se na organizme, okoliš ili na stanične procese koji zahtijevaju prisustvo kisika
• AEROBNE BAKTERIJE – bakterije koje trebaju kisik za svoje životne procese
• AEROCISTE – mjehurići na vršnim izdancima nekih alga ispunjeni zrakom.
• AFLATOKSIN – snažni toksini koje luče gljive mješinarke iz rodova Aspergillus i Penicillium
• AGAR – želatinozni polisaharid koji se dobiva iz crvenih alga rodova Gelidium i Gracilaria. Koristi se za izradu hranjivih podloga za uzgoj bakterija i u prehrambenoj industriji.
• AGLUTINACIJA – pojava sljepljivanja krvnih stanica u slučaju primitka krvi neodgovarajuće krvne grupe.
• AGLUTININI – protutijela koja sudjeluju u aglutinaciji.
• AGLUTINOGENI – antigeni na membrani eritrocita koji uzrokuju aglutinaciju.
• AGRANULOCITOZA – bolest smanjenog ili zaustavljenog stvaranja granulocita u koštanoj moždini. Kao posljedica agranulocitoze često se javlja pojačana sklonost bakterijskim ili gljivičnim infekcijama.
• AGROBIOLOGIJA – znanstvena poddisciplina biologije koja primjenjuje biološke zakonitosti u poljodjelstvu, radi povećanja poljoprivrednih prinosa.
• AIDS – kratica za sindrom stečene imunodeficijencije. Smanjenje broja leukocita u krvi, smanjen broj limfocita u limfatičnim organima (limfnim čvorovima i slezeni), smanjen broj zrelih T limfocita, manja količina protutijela (Ig). Uzročnik je virus HIV (Human Immunodeficiency Virus - humani virus nedostatka imnuniteta), koji napada i uništava T4 – limfocite.
• AKARACIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija grinja.
• AKCIJSKI POTENCIJAL – nagla promjena membranskog potencijala stanice zbog ulaska Na⁺ iona u citoplazmu.
• AKLIMATIZACIJA – prilagodba organizma klimi i geografskom podneblju, različitom od onoga gdje je prije živio.
• AKOMODACIJA OKA – prilagođavanje oka na gledanje blizu i daleko.
• AKROCENTRIČAN KROMOSOM (akrocentrik) - kromosom u kojem se centromera nalazi bliže kraju nego sredini kromosoma.
• AKROMEGALIJA – nenormalan rast pojedinih dijelova tijela kao što su šaka, stopalo, pojedini zglobovi; zbog pojačanog lučenja hormona rasta.
• AKROSOM – vršno tjelešce koje se nalazi na vršnom dijelu glave spermija. Sadrži hidrolitičke enzime i omogućuje prodiranje spermija u jajnu stanicu prilikom oplodnje.
• AKROZIN – specifičan enzim koji sadržavaju ljudski spermiji za oslabljivanje zaštitne opne (zona pellucida) oko jajne stanice.
• AKSON - citoplazmatski ogranak živčanih stanica koji proizvodi živčani impuls u suprotnom smjeru od staničnog tijela.
• AKTIN – stezljiva bjelančevina iz koje su sastavljena tanka mišićna vlakanca u mišićnim stanicama; susreću se također i u mnogim drugim stanicama.
• AKTIVNA IMUNOST – imunost koju stvara organizam nakon dodira s antigenom.
• AKTIVNI PRIJENOS – kretanje molekula kroz staničnu membranu koje se vrši uz utrošak energije.
• AKUTAN – bolest koja nastupa naglo, razvija se brzo i ne traje dugo.
• AKVAKULTURA – uzgoj vodenih organizama (npr. riba, školjkaša i rakova) u komercijalne, znanstvene i rekreacijske svrhe.
• ALANIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• ALANTOIS – druga zametna ovojnica koja obavija zametak, prokrvljena kapilarama, a sudjeluje u disanju i hranjenju zametka.
• ALBEDO – omjer energije zračenja koja se odbila od neke površine i upadnog zračenja na istu površinu.
• ALBINIZAM – odsutnost pigmentacije u ljudi, životinja i biljaka normalno pigmentiranih. Organizmi s tim nedostatkom zovu se albino.
• ALBUMINI – bjelančevine u krvnoj plazmi, sudjeluju u održavanju osmotskog tlaka krvne plazme, djeluju kao puferi, tj. održavaju stalnu pH vrijednost krvi, prenose niz tvari.
• ALDOSTERON – hormon kore nadbubrežne žlijezde. Održava stalnu razinu iona natrija, klora i kalija u tijelu.
• ALELI – par gena koji određuju isto svojstvo, a nalaze se na paru homolognih kromosoma.
• ALELOPATIJA - pojava kada neke biljke izlučuju u tlo kemijske tvari koje inhibiraju rast drugih biljaka.
• ALERGEN – tvar koja uzrokuje alergijsku reakciju.
• ALERGIJE – reakcije imunološke preosjetljivosti.
• ALFA – MEZOSAPROBNE VODE – jedan od stupnjeva onečišćenja voda, predstavlja snažno onečišćene vode.
• ALGANATI – soli alganske kiseline.
• ALGE – autotrofni eukariotski organizmi jednostanične ili jednostavne višestanične građe.
• ALGICIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija alga.
• ALKALOZA – stanje povišenih pH vrijednosti tjelesnih tekućina (normalan pH je oko 7,4)
• ALKAPTONURIJA – nasljedni nedostatak enzima, zbog čega se nakuplja homogenetizinska kiselina u mokraći, koja na zraku potamni.
• ALKOHOLIZAM – ovisnost o alkoholu.
• ALKOHOLNO VRENJE – vrenje pri kojem iz glukoze nastaje etanol (alkohol), ugljikov dioksid i dvije molekule ATP-a.
• ALOHTONE VRSTE – vrste unesene u stanište u kojem nisu dosad obitavale.
• ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA – divergentna specijacija u kojoj je presudni činitelj prostorna izdvojenost.
• ALOPOLIPLOIDI - organizmi koji sadrže u somatskim stanicama više od dva genoma različitih vrsta organizama.
• ALVEOLE – plućni mjehurići u kojima se obavlja izmjena plinova između zraka i krvi.
• ALZHEIMEROVA BOLEST – progresivna degenerativna bolest živčanog sustava koju karakterizira zaboravljivost i promjena svjesnog ponašanja (demencija).
• AMENOREJA – izostanak mjesečnice. Ako ne dolazi do pojave prve mjesečnice u pubertetu govori se o primarnoj amenoreji, a ako izostanu mjesečnice kod žena koje su ih imale redovite govori se o sekundarnoj amenoreji.
• AMEBA – praživotinja iz skupine korjenonožaca.
• AMEBOIDNE STANICE – stanice između ektoderma i endoderma u kojima nastaju iglice u spužvi.
• AMENZALIZAM - odnos između različitih vrsta, koji je za jednu negativan, a za drugu neutralan.
• AMFIPATSKE MOLEKULE – molekule koje na jednom svom kraju privlače vodu, a na drugom odbijaju.
• AMILAZA – enzim za razgradnju škroba (u slini α amilaza (ptijalin), u dvanaesniku pankreasna amilaza).
• AMINOKISELINE – organski spojevi koji izgrađuju proteine.
• AMNEZIJA – smetnja u pamćenju, gubitak pamćenja, zaboravljivost.
• AMNIOCENTEZA – postupak u kojem se stanice iz plodne vode, u kojoj pliva plod, uzimaju za dijagnozu prije poroda pri sumnji za nasljednu promjenu.
• AMNION – prva unutarnja zametna ovojnica koja obavija i zaštićuje zametak.
• AMNIOTA – skupina životinja (gmazovi, ptice, sisavci) kod kojih se pojavljuju tri zaštitne zametne ovojnice – amnion, alantois, seroza.
• AMONITI – izumrli glavonošci s kućicom koja je podijeljena na nastanjeni dio i zračne komorice.
• AMPLIFIKACIJA GENA – višestruke kopije sljedova DNA za specifične molekule RNA.
• ANABOLIZAM – sintetički procesi u kojima se od malih građevnih elemenata izgrađuju ili polimeriziraju veće molekule.
• ANAEROBAN – označuje odsutnost kisika; odnosi se na organizme, okoliš ili na stanične procese za koje nije potrebna prisutnost kisika.
• ANAEROBNE BAKTERIJE – bakterije koje žive u uvjetima bez kisika i ne podnose njegovu prisutnost.
• ANAFAZA – stadij mitoze tijekom kojeg sestrinske kromatide istog kromosoma putuju na suprotne polove stanice.
• ANAFAZA I – stadij prve mejotske diobe, tijekom kojeg homologni kromosomi putuju prema suprotnim polovima stanice.
• ANAFAZA II – stadij druge mejotske diobe, tijekom kojeg sestrinske kromatide istog kromosoma putuju prema suprotnim polovima stanice.
• ANAFILAKTIČKI ŠOK – teško alergijsko stanje u kojem drastično padne minutni volumen srca i arterijski tlak. Stanice imunološkog sustava ispuštaju histamin.
• ANALGETIK – sredstvo protiv bola.
• ANALOGNI ORGANI – organi u različitih skupina organizama koji su različitog podrijetla, a imaju sličnu funkciju (npr. krilo ptice i krilo kukaca). Takvi organi su prilagodba na slične uvjete života.
• ANATOMIJA – znanost koja proučava makroskopsku građu tijela svih živih bića.
• ANDRECEJ – skup svih prašnika u cvijetu.
• ANDROGENI – muški spolni hormoni koje kora nadbubrežne žlijezde izlučuje i u muškaraca i u žena.
• ANEMIJA (slabokrvnost) – poremećaj pri kojem dolazi do slabe opskrbe stanica kisikom zbog nedostatka hemoglobina ili eritrocita.
• ANEMOGAMIJA – oprašivanje cvjetova vjetrom.
• ANEMOHORIJA – rasprostranjivanje biljaka i životinja uz pomoć vjetra.
• ANESTETIK – sredstvo koje uzrokuje neosjetljivost.
• ANEUPLOIDIJA – promjene broja kromosoma koje zahvaćaju samo pojedine kromosome.
• ANEURIZMA – proširenje stijenke arterije.
• ANEURIZMA – vrećasto izbočenje arterijske stijenke.
• ANGINA – grlobolja tj. upala ždrijela i krajnika, često praćena otežanim gutanjem.
• ANGIOGRAFIJA – metoda rentgenskog snimanja krvnih žila nakon ubrizgavanja kontrastnog sredstva.
• ANGIOPLASTIKA – metoda za širenje suženih krvnih žila s balonskim kateterom.
• ANGIOTENZIN – tvar koja povisuje krvni tlak vazokonstrikcijom i povećavanjem volumena krvi; nastaje od angiotenzinogena djelovanjem renina.
• ANIMALNI VIRUS – virus koji uzrokuje bolesti čovjeka i životinja.
• ANIZOGAMIJA – oblik oplodnje pri kojem se stapaju pokretne gamete, muška manja i ženska veća.
• ANOKSIJA – nedostatak kisika u nekom području tijela ili u čitavu organizmu.
• ANOMALIJA VODE – svojstvo vode da je najgušća na 4°C.
• ANOREKSIJA – poremećaj prehrane koji nastaje kao posljedica psihičkih problema i manifestira se prestankom uzimanja hrane.
• ANORGANSKE TVARI – kemijske tvari podrijetlom iz nežive prirode.
• ANTABUS – sredstvo za liječenje kroničnog alkoholizma.
• ANTAGONIST – onaj koji ima suprotno djelovanje.
• ANTERA – peludnica, gornji dio prašnika u kojem nastaju peludna zrna. Obično je građena od dvije polutke (teke), a svaka od njih od dva lokula (mikrosporangija) u kojima mejozom nastaju peludna zrna (mikrospore).
• ANTERIDIJ – višestanični muški spolni organ (gametangij) u kojem nastaju muške gamete. Prisutan kod mahovina i papratnjača.
• ANTIBIOGRAM – mikrobiološka metoda kojom se ispituje djelovanje niza različitih antibiotika na izoliranu bakteriju uzročnika bolesti. Metoda kojom se utvrđuje najdjelotvorniji antibiotik za liječenje određene bakterijske bolesti.
• ANTIBIOTICI – lijekovi za suzbijanje bakterijske infekcije.
• ANTIBIOZA - štetno djelovanje izlučevina nekih plijesni roda Penicillium na određene bakterije.
• ANTIDIURETSKI HORMON (ADH) – hormon hipotalamusa koji se izlučuje preko neurohipofize, a povećava reapsorpciju vode u nefronima bubrega.
• ANTIGEN – strana tvar ili bjelančevina koja uđe u tijelo, a potom izazove reakciju antitijela.
• ANTIHELMENTICI – sredstva protiv crijevnih parazita.
• ANTIHISTAMINICI – lijekovi protiv alergija, imaju suprotno djelovanje od histamina (liječe simptome, ali ne i samu bolest).
• ANTIKOAGULANS – sredstvo koje sprečava zgrušavanje krvi.
• ANTIKODON – tri uzastopna nukleotida u molekuli tRNA koji su komplementarni kodonu i osiguravaju vezivanje pravilne tRNA na ribosom tijekom sinteze proteina.
• ANTIPIRETICI – sredstva koja snizuju povišenu temperaturu.
• ANTISEPTIK – sredstvo za suzbijanje mikroorganizama na površini tijela (npr. alkohol, jodna tinktura, fenoli i dr.).
• ANTITIJELO – protein kojeg proizvode limfociti, a koja se veže za specifični antigen.
• ANTITOKSIN – protuotrov protiv toksina.
• ANTROPOHORIJA – širenje biljaka i životinja uz pomoć čovjeka.
• ANTROPOIDEA – pravi majmuni, majmuni Novog svijeta, majmuni Starog svijeta i čovjekoliki majmuni. Posjeduju određene prilagodbe za život na drveću i pored njega. Imaju veći mozak i složeniju moždanu strukturu od ostalih primata.
• ANTROPOLOGIJA – znanost koja proučava čovjeka, posebno ljudske rase, evoluciju, ponašanje i dr.
• ANURIJA – prestanak lučenja mokraće.
• ANUS – čmar; otvor debelog crijeva prema van.
• AORTA – najveća arterija koja odvodi krv iz lijeve srčane klijetke.
• APENDICTIS – upala crvuljka.
• APENDIKS – crvuljak.
• APERIODIČKI EKOLOŠKI ČIMBENICI - iznenadne snažne pojave na koje živa bića u pravilu nisu prilagođena (vulkanske erupcije, jaki potresi, poplave).
• APIKALNA DOMINACIJA – pojava u kojoj vršni pup djelomično ili potpuno inhibira rast bočnih pupova.
• APNEJA – privremeni prestanak disanja (npr. pri ronjenu na dah).
• APOMIKSIJA – razmnožavanje sjemenkama koje se razvijaju bez oplodnje.
• APOPTOZA – programirana smrt stanica uzrokovana genskim defektom, radijacijom, ishemijom, infekcijom ili autoimunim bolestima.
• APOSEMANTIČKA OBOJENOST – opominjuća obojenost tijela životinja kojom se one prilagođavaju okolišu.
• APOSEMIJA – upozoravajuća obojenost.
• APSCES – lokalizirana žarišna nakupina gnoja.
• APSCIZIJA – otpadanje biljnih listova, cvjetova i plodova.
• APSCIZINSKA KISELINA (ABA) – biljni hormon koji inhibira rast, potiče dormanciju i pomaže biljci da preživi u stresnim uvjetima.
• APSORPCIJA – upijanje; procesi transporta tvari kroz stijenke različitih organa; u slučaju fotosinteze dio energije svjetlosti koju molekule fotosintetskih pigmenata zadržavaju u svojim kemijskim vezama i pretvaraju ju u kemijsku energiju (ATP).
• APSTINENCIJA – sustezanje, odricanje.
• APSTINENCIJSKI SINDROM (kriza) – skup simptoma koji se pojavljuje pri prestanku uzimanja nekog sredstva ovisnosti (droga); strah, tjeskoba, drhtavica, nesanica, povraćanje, grčenje, delirij.
• ARBORETUM – nasad raznovrsnog drveća i grmlja, a služi u znanstvene i dekorativne svrhe.
• AREAL – ukupan prostor na kojem je rasprostranjena neka vrsta.
• ARGININ – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• ARHEGONIJ – višestanični ženski spolni organ (gametangij) u kojem nastaje jajna stanica.
• ARHEJE – jednostanični prokariotski organizmi koji oblikom nalikuju na bakterije iako su s obzirom na srodstvo bliži eukariotima.
• ARHENTERON (pracrijevo) – prostor koji nastaje uvrtanjem (invaginacijom) endoderma u šupljinu gastrule, preteča je crijeva. Nastaje u jednoj od etapa embrionalnog razvoja složenih životinjskih organizama.
• ARITMIJA SRCA – poremećaji srčanog ritma poput ekstrasistola i bradikardije.
• ARTERIJE – krvne žile koje odvode krv iz srca.
• ARTERIOLE – manje krvne žilice koje se nadovezuju na arterije.
• ARTRITIS – upala i ukočenost zgloba ili zglobova.
• ARTROZA – degeneracija zglobne hrskavice.
• ASIMILACIJA – sinteza organskih spojeva iz anorganskih tvari.
• ASIMILACIJSKI PARENHIM – parenhimsko tkivo zaduženo za fotosintezu.
• ASIMILACIJSKI ŠKROB – primarni škrob koji nastaje u listovima polimerizacijom glukoze koja je neposredno sintetizirana iz CO₂.
• ASKOGON – mnogojezgreni ženski spolni organ u gljiva mješinarki (Ascomycota).
• ASKOSPORA – spora gljiva mješinarki. Askospore nastaju mejozom i najčešće ih ima osam po askusu.
• ASKUS – mješinasti sporangij po kojem su gljive mješinarke dobile ime. U njemu se zbiva kariogamija, mejoza.
• ASTIGMATIZAM – bolest oka koja nastaje kada je prednja površina rožnice zakrivljena u različitim smjerovima pa slika na mrežnici nije pravilna.
• ASTMA – povremeni napadi otežanog disanja zbog stezanja mišićnog sloja u bronhiolama kod pojave alergije, udisanja hladnog zraka ili zbog uzbuđenja.
• ATAVIZAM – ostatak iz prošlosti, pojava osobina davnih predaka.
• ATEROSKLEROZA – ovapnjenje krvnih žila.
• ATMOSFERA – plinoviti višeslojni omotač oko Zemlje; samo donji sloj (12 km visine).
• ATOLI – koraljni otoci pretežito tropskih mora.
• ATOM – građevna jedinica živoga i neživog svijeta.
• ATP – adenozin – trifosfat.
• ATRIJ – srčana pretklijetka.
• ATRIO – VENTRIKULARNI ČVOR (AV – ČVOR) – sekundarno središte automacije srca koje se nalazi u srcu između pretklijetki i klijetki.
• ATROFIJA – smanjenje volumena stanica, a time se smanjuje i veličina tog organa.
• AUKSINI – skupina biljnih hormona koji stimuliraju produžni rast stanica, sekundarni rast biljaka i razvoj plodova.
• AUTOIMUNE BOLESTI – bolesti koje nastaju kao posljedica djelovanja imunološkog sustava protiv stanica i tkiva vlastitog organizma.
• AUTONOMNA GIBANJA – nisu prouzročena vanjskim čimbenicima, već procesima u samom organizmu, a to su rast u razvoj; odnosno promjene turgora.
• AUTONOMNI (VEGETATIVNI) ŽIVČANI SUSTAV – dio živčanog sustava koji nije pod kontrolom naše volje, nadzire rad većine unutarnjih organa, dijelimo ga na simpatikus i parasimpatikus.
• AUTOPURIFIKACIJA VODA – samoočišćenje voda.
• AUTORADIOGRAFIJA – pronalaženje položaja i rasporeda neke radioaktivne molekule u stanici. Sastoji se u tome da se stanice dovedu u dodir s fotografskom emulzijom. Izlože joj se  neko vrijeme, a zatim se emulzija razvija (fotografskim postupkom).
• AUTOSOM – kromosom koji ne određuje spol.
• AUTOTROFNI ORGANIZMI – organizmi koji za sintezu organskih spojeva iskorištavaju Sunčevu energiju ili energiju dobivenu oksidacijom anorganskih spojeva.
• AVERY O.T. – zajedno sa suradnicima 1944. Godine utvrđuje i pojašnjava rezultate Griffithovog pokusa dokazavši da je DNA tvar koja uzrokuje pretvorbu (transformaciju) pneumokoka.
• AVICIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija ptica.
• AVITAMINOZA – potpuni nedostatak jednog ili više vitamina.
• AZBESTOZA – bolest prouzročena udisanjem azbestne prašine i vlakana. Česta je posljedica karcinom dišnih putova.

Biološki leksikon

• BABINJE (puerperium) – razdoblje nakon porođaja (4 do 5 tjedana) u kojem se maternica smanjuje i vraća u normalno stanje prije poroda.
• BACILI – bakterijske stanice štapićastog oblika.
• BAKTERICIDI – dezinfekcijska sredstva koja usmrćuju mikro-organizme.
• BAKTERIJE – jednostanični prokariotski organizmi.
• BAKTERIOFAGI (bakterijski virusi) – posebna skupina virusa koja napada bakterije.
• BAKTERIOLOGIJA – znanost koja proučava bakterije kao najčešće uzročnike zaraznih bolesti.
• BAKTERIOZA – zarazna bolest izazvana bakterijama.
• BARE - plitke stajaćice, kod kojih svjetlo prodire do dna, pa su zbog toga izuzetno produktivne.
• BAROFILI – organizmi prilagođeni visokom hidrostatskom tlaku (žive na velikim dubinama).
• BARORECEPTORI – mehanoreceptori koji reagiraju na rastezanje stijenki arterija uzrokovano porastom krvnoga tlaka.
• BATALJICA – parapodij.
• BATIJAL – životno područje dubokomorskog dna koje se proteže od 200 do 3000 m dubine.
• BAZALNA TEMPERATURA – temperatura koju mjerimo ujutro, uvijek u isto vrijeme, prije početka bilo kakve aktivnosti.
• BAZALNI METABOLIZAM (BM) – osnovni promet tvari i energije u organizmu koju tijelo troši za održavanje temeljnih životnih funkcija.
• BAZALNO TJELEŠCE – struktura na bazi trepetljike ili biča slična centriolu.
• BAZIDIJ – spolni organ stapčarki u kojem egzogeno nastaju bazidiospore.
• BAZIDIOSPORE – egzospore stapčarki (Basidiomycotina).
• BAZOFILNE BILJKE (vapnenačke) – biljke koje žive na tlima s relativno visokom pH vrijednošću (pH 6,5 – 7,5).
• BCG – zaštitno cijepljenje djece u kožu protiv tuberkuloze.
• BENIGNI TUMOR – tzv. dobroćudni tumor.
• BENTOS – životne zajednice vezane na dno jezera ili mora.
• BESKOLUTIĆAVCI (Ameria) – beskralješnjaci jednostavnog, nekolutićavog tijela.
• BETA – BLOKATORI – skupina lijekova koji snizuju krvni tlak smanjenjem snage kontrakcije srca.
• BETA – MEZOSAPROBNE VODE – jedan od stupnjeva onečišćenja vode (umjereno onečišćene vode).
• BEZGREBENKE – ptice koje ne lete; nemaju greben s letnim mišićima.
• BEZKRILCI – skupina kukaca koja ni u jednom stadiju života nema krila niti su ih imali tijekom evolucije.
• BEZNOŠCI – malobrojni vodozemci bez udova za kretanje; kreću se zmijolikim pokretom tijela.
• BEZREPCI – najmnogobrojnija skupina vodozemaca kojima otpada rep tijekom ličinačkog razvoja.
• BIČ – izdanak na staničnoj površini koji može uvjetovati kretanje. Sastavljen je od mikrocjevčica.
• BIČASTE STANICE – posebna vrsta stanica u tijelu spužve i žarnjaka koje pomažu u procesu razgradnje hrane.
• BIČAŠI – jednostanični eukariotski organizmi iz skupine alga.
• BIG BANG – veliki prasak.
• BIJELA GLISTICA – oblić, nametnik u čovjeka.
• BIJELA TVAR (medulla) – tvar koja se u velikom i malom mozgu nalazi unutra, a u produženoj moždini i kralježničkoj moždini izvana. Čine je nastavci neurona (aksoni).
• BIJELE KRVNE STANICE – leukociti.
• BIJELO TIJELO – višestanična tvorevina koja nastaje u jajniku 10 do 14 dana nakon ovulacije u slučaju kada nije došlo do oplodnje jajne stanice. Bijelo tijelo nastaje propadanjem žutoga tijela.
• BILATERALNA SIMETIRIJA – dvobočna simetrija.
• BILIRUBIN – žučna tvar koja nastaje razgradnjom hemoglobina.
• BILLINGSOVA METODA – prirodna metoda kontracepcije bez korištenja sredstava, temelji se na promjenama konzistencije sluzi u cerviksu.
• BILO (puls) – niz tlačnih valova u arterijama, nastaju kontrakcijama lijeve srčane klijetke.
• BILJKE – autotrofni fotosintetski eukarioti.
• BILJKE DUGOG DANA – biljke koje cvjetaju krajem proljeća ili početkom ljeta kada su dugi dani, a razdoblje tame kraće od kritičnog (mnoge trave i žitarice).
• BILJKE KRATKOG DANA – biljke koje cvjetaju krajem ljeta, u jesen ili zimi kada su dani kratki, a razdoblje tame dulje od kritičnog (krizantema).
• BILJNA ZAJEDNICA (FITOCENOZA) – obuhvaća sve biljne vrste koje žive na određenom staništu.
• BILJNI HORMONI (regulatori rasta) – spojevi koji utječu na rast i diferencijaciju biljnih tkiva i organa.
• BILJNO BOJILO (pigmenti) – tvari koje apsorbiraju svjetlosnu energiju i pretvaraju ju u kemijsku energiju, koja se pohranjuje u kemijskim vezama šećera i drugih organskih molekula koje nastaju u procesu fotosinteze.
• BINARNA NOMENKLATURA – način imenovanja u kojem se svaka vrsta označuje dvostrukim latinskim nazivom, pri čemu je prva riječ imenica koja označuje rod, a druga pridjev koji pobliže označava vrstu.
• BIOAKUMULACIJA - povećanje koncentracije toksičnih i drugih tvari u organizmima prema krajevima hranidbenih lanaca.
• BIOCENOLOGIJA – znanost o biocenozama. Znanost koja se bavi proučavanjem odnosa članova u biocenozi i odnosima biocenoze i uvjeta okoliša.
• BIOCENOZA (životna zajednica) – organizacijska jedinica koju čine sve biljke i životinje koje žive na nekom prostoru.
• BIOCIDI – tvari namijenjene uništavanju različitih životnih oblika (npr. herbicidi, insekticidi, fungicidi, antibiotici).
• BIOGENI ELEMENTI - kemijski elementi koji sudjeluju u biogeokemijskim ciklusima.
• BIOGEOKEMIJSKI CIKLUSI - različiti elementi kruže izmeu živih bića i njhovog okoliša i pritom ulaze u različite kemijske spojeve. 
• BIOINDIKATORI – organizam koji svojim (ne) pojavljivanjem na određenom staništu upućuje na određene ekološke prilike (npr. kiselost tla, količina vode, intenzitet svjetla, prisutnost određenih onečišćivača i sl.).
• BIOKATALIZATOR – enzim.
• BIOLOGIJA – znanost koja proučava živa bića.
• BIOLOŠKA EVOLUCIJA – proces postupne promjene organizama tijekom dugoga vremenskog razdoblja i njihova prilagodba okolišu.
• BIOLOŠKA FIKSACIJA DUŠIKA – određeni organizmi (neke bakterije, modrozelene alge i lišaji) imaju sposobnost prevođenja atmosferskog dušika u nitrate ili amonijak, koji su dostupni biljkama.
• BIOLOŠKA RAVNOTEŽA – usklađenost, održavanje stalnog stanja ustroja i funkcionalnosti unutar nekog biološkog sustava pod djelovanjem promjenjivih uvjeta izvana.
• BIOLUMINISCENCIJA – svjetlost koju stvaraju živi organizmi (npr. svjetleći bičaši, rebraši i sl.).
• BIOMASA – broj jedinki neke vrste ili njihova ukupna masa u suhom ili svježem stanju na nekom prostoru. Biomasa je mjerilo gustoće neke populacije.
• BIOMI - pojedini dijelovi kopnene vegetacije s karakterističnim biljnim zajednicama.
• BIORAZNOLIKOST - predstavlja sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekološkog sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava.
• BIOSFERA – tanki površinski dio Zemlje u kojem su prisutne zajednice svih živih bića i u kojem je moguć njihov opstanak. Obuhvaća litosferu, hidrosferu i troposferu. Čine je svi ekosustavi.
• BIOTIČKI ČIMBENICI – jedna od skupina ekoloških čimbenika. Uzajamni odnosi jedinki istih vrsta i jedinki različitih vrsta (simbioza, parazitizam, odnos predatora i plijena itd.).
• BIOTOKSINI – skupina otrova koje stvaraju živi organizmi (npr. fitoplanktonske alge).
• BIOTOP – (stanište) – prostor na kojem obitava određena vrsta, a obilježava ga niz ekoloških čimbenika (abiotičkih i biotičkih).
• BIVALENT – struktura koja se sastoji od dva udvostručenja homologna kromosoma spojena sinaptonemskim kompleksom, a nastaje tijekom mejoze u profazi I.
• BJELANČEVINA (protein) – organska molekula građena od aminokiselina.
• BJELOOČNICA – bijela ovojnica koja obavija gotovo svu očnu jabučicu. Na prednjoj strani je prozirna rožnica s otvorom na sredini (zjenicom).
• BLASTOCEL (primarna tjelesna šupljina) – središnja šupljina blastule, nastala je tijekom embrionalnog razvitka.
• BLASTOCISTA – blastula sisavaca.
• BLASTODERMA – površinski sloj embrionalnih stanica koji okružuje šupljinu blastule. Nastaje za vrijeme brazdanja zigote, a u kasnijem stadiju embrionalnog razvitka iz njega će se razviti zametni listići: ektoderm, endoderm i mezoderm.
• BLASTOMERE – embrionalne stanice koje nastaju brazdanjem zigote. Izgrađuju površinski sloj blastule, blastoderm.
• BLASTOPORUS – otvor formiran na mjestu uvlačenja stanica u blastocel u procesu gastrulacije.
• BLASTULA – rani oblik zametka mnogih višestaničnih životinja (ježinci, žabe) kojim završava proces brazdanja oplođene jajne stanice (zigote). Blastula ima oblik šuplje kugle, a sastoji se od površinskog sloja stanica (blastoderma) koji okružuje šupljinu ispunjenu tekućinom (blastocel).
• BM – bazalni metabolizam.
• BOČATA (BRAKIČNA) VODA – voda saliniteta između slatke i morske; nastaje njihovim miješanjem.
• BOČNA PRUGA – osjetilo koje ribama pomaže osjetiti strujanje vode uzrokovano drugim organizmima, upozorava ribe na blisku opasnost ili prisutnost plijena.
• BOČNI (LATERALNI) MERISTEMI – meristemske stanice raspoređene u obliku valjaka u stabljici i korijenu pomoću kojih biljka raste u širinu (sekundarni rast).
• BOČNI PUPOVI (BULBILI) – vegetativni pupovi u pazušcima listova ili bočnih ogranaka.
• BODLJIKAŠI – pretežno peterozrakaste morske životinje u kojih je većina vrsta pokrivena bodljikama.
• BOGINJE – teška zarazna bolest uzrokovana jednim iz skupine animalnih (životinjskih) virusa koji se širi dodirom ili kapljično.
• BOJANJE PO GRAMU – vrsta bojanja heterotrofnih bezbojnih patogenih bakterija na temelju čega se dijele na gram – pozitivne i gram – negativne bakterije.
• BOLEST SPAVANJA – bolest uzrokovana triponosomom, a prenosi je ce – ce muha.
• BOTANIKA – znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem biljnog svijeta.
• BOTULIZAM – bolest uzrokovana otrovom kojeg stvara mikrob Clostridium botulinum.
• BOWMANOVA ČAHURA – dio nefrona koji okružuje kapilarno klupko ili glomerul i u kojem se filtrira većina sastojaka krvne plazme.
• BRADIKARDIJA – usporen rad srca s frekvencijom manjom od 60 otkucaja u minuti.
• BRAHIDAKTILIJA – nasljedni poremećaj kosti prstiju, koji su abnormalno kratki.
• BRAZDANJE – mitotičke diobe oplođene jajne stanice (zigote).
• BRIS – uzimanje uzoraka sluznice ili sluzi iz tijela radi mikrobiološke pretrage.
• BRONHIOLI – tanke cjevčice, završni dijelovi sustava dušnica (bronha) u plućima. Bronhioli završavaju proširenim plućnim mjehurićima ili alveolama.
• BRONHITIS – upala sluznice bronha (dušnice) najčešće uzrokovane virusima.
• BROWN R. – britanski znanstvenik koji je 1831. godine otkrio staničnu jezgru.
• BUBNJIĆ – tanka vezivna opna koja se nalazi između vanjskog i srednjeg uha, prima zvučne valove i prenosi ih preko slušnih košćica u unutrašnje uho.
• BUBREG – parni žljezdani organ koji filtrira krv i izlučuje mokraću.
• BUBRENJE – pojava povećanja mase i volumena tijela zbog upijanja (difuzije) vode ili vodene pare u šupljine zbog kapilarnih sila i gradijenta vode te adsorpcija vode na površinu molekula i iona.
• BULBILI – rasplodni pupovi koji nastaju u pazušcu ili na rubu lista.