Instrukcije iz biologije - VIRUSI

VIRUSI

Na postojanje virusa ukazao je ruski znanstvenik Dmitrij Ivanovski 1892. godine prilikom istraživanja mozaične bolesti duhana. Uočio je da sok listova duhana zaraženih mozaičnom bolešću zadržava sposobnost zaraze i nakon što se filtrira kroz bakterijske filtre. Zaključio je da uzročnici bolesti nisu bakterije nego njihovi otrovi (lat. virus = otrov).

Dmitrij Ivanovski (1864. - 1920.)

Upotrebom elektronskog mikroskopa u 20. stoljeću utvrdilo se da su virusi submikroskopske čestice, veličine 100 do 300 nm.

Mozaična bolest duhana

Virusi su metabolički neaktivne čestice na granici nežive prirode i živog svijeta. Nemaju stanične dijelove, izmjenu tvari i sustav enzima. Ne rastu i razmnožavaju se (samo se umnožavaju). Potpuno ovise o stvorenoj energiji i proteinima stanica domaćina.

Ulaskom u stanicu virusi zaustavljaju normalne stanične procese, a potom ih podređuju svojim potrebama u svrhu nastanka novih virusnih čestica.

Imaju sposobnost kristalizacije (kristali – agregacije virusa).

Parazitiraju u stanicama:

▪ biljaka – FITOFAGI

▪ životinja – ANIMALNI VIRUSI

▪ čovjeka – HUMANI VIRUSI

▪ bakterija – BAKTERIOFAGI

GRAĐA VIRUSA

Virusnu česticu čini:

• nukleinska kiselina (DNA ili RNA) koja sadrži nasljedne upute potrebne za umnožavanje virusa

• kapsida – proteinska ovojnica koja obavija nukleinsku kiselinu. Građena je od kapsomera.

Neki virusi obavijeni su lipidnom ovojnicom koja potječe od stanice u kojoj se umnožavaju.

Zrela virusna čestica koja može izazvati infekciju naziva se virion.

Shema izgleda bakteriofaga

Bakteriofag se sastoji od glave i repa. Glava ima kapsidu i DNA. Rep je u obliku šupljeg štapića s ovojnicom koja se može kontrahirati, te bazalnim dijelom koji ima proširenje s nitima koje služe pričvršćivanju za bakteriju.

Instrukcije iz biologije

RAZDIOBA ŽIVOG SVIJETA

Sva živa bića svrstavaju se u dva nadcarstva i pet carstava:

nadcarstvo: PROKARIOTI (PROCARYOTA)

• carstvo: MONERE (MONERA)

→ obuhvaća prokariotske organizme čije stanice nemaju formiranu jezgru i organele

→ hrane se heterotrofno ili autotrofno (fotosinteza ili kemosinteza)

→ razmnožavaju se isključivo nespolno

▪ BAKTERIJE (BACTERIA)

▪ CIJANOBAKTERIJE (CYANOBACTERIA) ili modrozelene alge

nadcarstvo: EUKARIOTI (EUCARYOTA)

• carstvo: PROTISTI (PROTISTA)

→ jednostavni eukariotski organizmi čije stanice imaju jezgru i organele

→ autotrofni ili heterotrofni

→ razmnožavaju se nespolno ili spolno

▪ ZELENI BIČAŠI (EUGLENOPHYTA)

▪ SVJETLEĆI BIČAŠI (PYRRHOPHYTA)

▪ ZLATNOSMEĐI BIČAŠI (CHRYSOPHYTA)

▪ KREMENJAŠICE (BACILLARIOPHYTA ili DIATOMEAE)

▪ ALGAŠICE (PHYCOMYCETES)

▪ SLUZNJAČE (MYXOMYCETES)

• carstvo: GLJIVE (FUNGI)

→ eukariotski organizmi s pretežno hitinskom stijenkom

→ hrane se isključivo heterotrofno

→ razmnožavanje nespolno i spolno

• carstvo: BILJKE (VEGETABILIA)

→ organizmi s višestaničnim tijelom

→ autotrofna prehrana

→ nespolno i spolno razmnožavanje

→ izmjena generacija

▪ STELJNJAČE (THALLOPHYTA)

→ višestanične alge (Algae) – zelene, smeđe, crvene

▪ STABLAŠICE (CORMOPHYTA)

→ nevaskularne i vaskularne biljke

→ nevaskularne nemaju pravi provodni sustav i prave vegetativne organe–mahovine (Bryophyta)

→ vaskularne biljke imaju provodni sustav s ksilemom (provođenje vode s mineralnim tvarima) i floemom (provođenje asimilata), te korijen, stabljiku i list

          ▪ PAPRATNJAČE (PTERIDOPHYTA)

          ▪ SJEMENJAČE (SPERMATOPHYTA)

• carstvo: ŽIVOTINJE (ANIMALIA)

Instrukcije iz kemije

SIMBOLI

Prvi počeci sustavnog označavanja kemijskih elemenata postojali su već u starih Grka i Kineza.

Napredak u označavanju elemenata učinio je John Dalton uvodeći simbol za svaki atom. Formula spoja bila je sastavljena od onoliko simbola koliko elemenata ima u molekuli.

Dalton 1808.

John Dalton (1766.-1844.) - engleski kemičar, osnivač atomske teorije

Današnji način označavanja elemenata predložio je J.J. Berzelius.

Svaki element označen je simbolom koji se sastoji od jednog ili dva slova. Ona potječu od latinskog imena elementa. Prvo slovo je veliko, a drugo malo.

J.J. Berzelius (1779.-1848.) - švedski kemičar, otkrio je cezij, selenij i torij

Simbol prikazuje vrstu elementa (kvalitativno značenje), ali ima i kvantitativno značenje jer označuje jedan atom tog elementa.

Instrukcije iz kemije

KEMIJSKE PROMJENE

Promjene tvari mogu biti fizičke i kemijske.

• Fizičke promjene su promjene pri kojima jedna tvar ne prelazi u drugu, novu tvar (npr. prijelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo, mijenjanje vanjskog oblika tvari).

• Kemijske promjene su sve promjene u kojima iz jedne ili više tvari nastaju nove tvari ili se složene tvari rastavljaju na jednostavnije.

Kemijska reakcija je događaj pri kojem dolazi do pregrupiranja kemijskih veza. Razaraju se postojeće i stvaraju nove uz sudjelovanje valentnih elektrona.

Kemijska jednadžba je opis jedne kemijske pretvorbe na atomskoj (odnosno molekulskoj, ionskoj) razini.

Zakon o očuvanju masa

Ukupna masa tvari koje nastaju kemijskom reakcijom jednaka je ukupnoj masi tvari koje ulaze u kemijsku reakciju.

Svaka kemijska promjena može se ispitivati kvalitativno i kvantitativno.

• Kvalitativnim praćenjem kemijske promjene utvrđuje se koje su tvari sudjelovale u reakciji.

• Kvantitativnim praćenjem kemijske reakcije utvrđuje se množina, odnosno masa tvari koje su sudjelovale u reakciji.

Instrukcije iz biologije

STANIČNI METABOLIZAM

Dio svjetlosne energije, u crvenom i plavom djelu spektra, apsorbira se u kloroplastima i pretvara u kemijsku energiju (fotosinteza).

STANIČNI METABOLIZAM – sve kemijske reakcije koje se događaju u stanici.

Pri svakoj kemijskoj reakciji zbiva se pretvorba energije.

AUTOTROFNI ORGANIZMI – mogu iz anorganskih tvari primljenih iz okoliša sintetizirati organske spojeve koristeći:

• svjetlosnom energijom → FOTOAUTOTROFI (biljke)

• kemijskom energijom oslobođenom u različitim kemijskim reakcijama → KEMOAUTOTROFI (prokarioti)

HETEROTROFNI ORGANIZMI – ovisni o organskim spojevima koje su sintetizirali autotrofni organizmi (primarni producenti).

Biljne stanice pretvaraju svjetlosnu energiju u kemijsku energiju pohranjenu u obliku potencijalne energije u molekuli šećera (glukoze).

GLIKOLIZA

Oslobađanje energije iz molekule glukoze započinje procesom glikolize.

Molekula glukoze se oksidira do dvije molekule piruvata uz nastajanje po dvije molekule ATPa i NADH.

Glikoliza se događa u citoplazmi.

Piruvat se dalje razgrađuje u jednom od dva moguća metabolička puta. Prvi je anaeroban (bez sudjelovanja kisika), a drugi aeroban (disanje), u kojem se energija oslobađa uz pomoć kisika.

Instrukcije iz biologije - Građa biljne stanice III

Građa biljne stanice III

MITOHONDRIJI

Semiautonomni organeli koji sadrže vlastitu genetsku informaciju. Obavijeni su dvjema visokospecijaliziranim membranama. Unutrašnja membrana je naborana (kriste).

U mitohondrijima se odvija proces staničnog disanja.

 

Proces staničnog disanja

RIBOSOMI

Makromolekularne nakupine ribonukleinske kiseline i proteina na kojima se aminokiseline povezuju u proteine. Mogu se nalaziti na površini hrapavog endoplazmatskog retikuluma ili slobodno u citoplazmi.

MIKROTJELEŠCA

PEROKSISOMI

Okrugle membranske vezikule obavijene jednostrukom membranom. Imaju važnu ulogu u oksidaciji štetnih u netoksične tvari.

GLIOKSISOMI

Obavijeni su jednostrukom membranom, a nalaze se u sjemenkama koje za pričuvne tvari imaju ulja. U njima se događa pretvorba masnih kiselina u šećere.

VAKUOLA

Vakuola je okružena plazmatskom membranom – tonoplastom.

U vakuoli je stanični sok koji sadrži anorganske ione, organske kiseline, šećere, hidrolitičke enzime i brojne sekundarne metabolite.

 

Instrukcije iz biologije - Građa biljne stanice II

Građa biljne stanice II

GOLGIJEVO TIJELO

Golgijevo tijelo se sastoji od diktiosoma.

Pojedinačni diktiosomi su nakupine 5–10 plosnatih membranskih vrećica –Golgijevih cisterni.

Tu se sintetiziraju polisaharidi stanične stijenke (hemiceluloza i pektini).

PLASTIDI

PROPLASTIDI – plastidi meristemskih stanica koji ne pokazuju fotosintetsku aktivnost. Preteča su različitih tipova plastida (kloroplasta, kromoplasta, leukoplasta).

KLOROPLASTI – fotosintetski aktivni plastidi prisutni u stanicama zelenih dijelova biljke (listu, stabljici, plodu). Okrugla ili ovalna tjelešca promjera 4 – 8 μm. Obavijeni su ovojnicom koju čine dvije membrane.

Unutarašnja membrana odvaja stromu; u kojoj se sintetiziraju škrob i mast; i pohranjuju u obliku škrobnih zrnaca ili kapljica masti. U stromi se nalazi i prstenasta DNA, te ribosomi.

U unutrašnjosti kloroplasta je membranski sustav tilakoida. Pojedinačni tilakoidi nazivaju se stroma – tilakoidima, a višeslojne naslage grana – tilakoidima. Na tilakoidne membrane vezani su pigmenti (klorofil, karoteni i ksantofil).

KROMOPLASTI –  plastidi koji su obojeni žuto, narančasto ili crveno. Daju boju zrelim plodovima, laticama cvijeća i korijenu nekih biljnih vrsta. Mogu nastati iz proplastida ili kloroplasta.

Ne fotosintetiziraju jer nemaju klorofil. Od pigmenata sadrže karotenoide.

LEUKOPLASTI – plastidi koji ne sadrže pigmente, a nalaze se u spremišnim tkivima kao što su sjemenke, gomolji i korijen.

AMILOPLASTI – leukoplasti s velikim škrobnim zrncima

PROTEINOPLASTI – leukoplasti s proteinskim tjelešcima

ELAIOPLASTI – leukoplasti koji sadrže lipide

ETIOPLASTI – plastidi prisutni u stanicama biljaka koje rastu u tami. Izlaganjem svjetlosti u njima se formiraju funkcionalni tilakoidi.