Van der Waalsove sile su privlačne sile između molekula.
Slabije su od kovalentnih veza, a posljedice njihovog djelovanja su različita agregatna stanja tvari.
Molekule mogu imati stalan ali i inducirani dipol.
Stalan dipol imaju polarne molekule.
Privlače se suprotno nabijeni krajevi dipolni molekula (privlačne sile su elektrostatske prirode).
Privlačenje polarnih molekula |
Elektroni su u atomu i molekuli u stalnom gibanju (raspodjela naboja je nestalna). U jednom trenutku elektronski oblak može imati simetričnu raspodjelu, a u drugom trenutku elektronski oblak postaje gušći na jednoj, a rjeđi na drugoj strani atoma.
Trenutačni dipoli uzrokuju nastajanje induciranih dipola u susjednim atomima ili molekulama jer dolazi do privlačenja jezgre jednog i elektronskog oblaka drugog atoma koji nisu kemijski vezani.
Među induciranim dipolima djeluju vrlo slabe i kratkotrajne sile.
Londonove sile su van der Waalsove privlačne sile koje nemaju stalni dipol, a posljedica su trenutačnih i induciranih dipola prisutnih u svakom sustavu.
Jakost van der Waalsovih sila ovisi o:
a) raspodjeli elektronske gustoće
b) veličini molekula i atoma
c) njihovoj udaljenosti
Što su molekule i atomi veći, veći je i broj dodira između njih, pa su time i van der Waalsove sile jače.
O jakosti van der Waalsovih sila ovise tališta i vrelišta tvari, a time i agregatno stanje.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.