Biološki leksikon

• C3 BILJKE – biljke u kojih prvi stabilni spoj koji nastaje u sekundarnim reakcijama fotosinteze (Calvinov ciklus) sadrži tri atoma ugljika.
• C4 BILJKE – biljke u kojih sekundarne reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus) počinju sa spojem koji ima četiri atoma ugljika.
• CALVINOV CIKLUS – reakcije fotosinteze koje se zbivaju u tami (fiksiranje i ugradnja atmosferskog CO₂ u ugljikohidrate).
• CAM BILJKE (biljke s dnevnim kiselinskim ritmom) – biljke koje noću primaju CO₂ i ugrađuju ga u organske kiseline, a danju ga otpuštaju i upotrebljavaju u Calvinovom ciklusu
• CARDIA – gornji dio želuca u kojem završava jednjak, u njemu se nalazi kružni mišić (sfinkter) koji sprečava vraćanje želučanog sadržaja u jednjak.
• CARL LINNÉ – švedski prirodoslovac koji u 18. stoljeću uvodi dvoimeno nazivlje za sva mu poznata živa bića.
• CARSTVO – taksonomska kategorija prema kojoj razvrstavamo živa bića.
• CEA (karcinoembrijski antigen) – bjelančevina u krvi za utvrđivanje karcinoma u tijelu.
• CEFALIZACIJA – pojava tijekom evolucije životnija koju obilježava koncentriranje živčanog i osjetilnog sustava u prednjem dijelu tijela – glavi.
• CELIKALIJA – crijevna bolest netolerancije prema glutenu i gijadinu iz većine žitarica.
• CELOM – sekundarna tjelesna šupljina) – oblik tjelesne šupljine koja se razvija za vrijeme embrionalnog života, a obavijena je stanicama mezoderma. Postoji kod razvijenih beskralješnjaka (bodljikaši, člankonošci, kolutićavci) i u svih kralješnjaka (ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci)
• CELOMATA – životinje koje imaju celom (sekundarnu tjelesnu šupljinu).
• CELOMSKA TEKUĆINA – tekućina koja ispunjava tjelesne šupljine.
• CELULOZA (polisaharid) – kemijski spoj koji nastaje međusobnim spajanjem 8 do 12 tisuća molekula šećera glukoze. Opća formula je (C₆H₁₀O₅)_n. Izgrađuje glavninu staničnih stijenki biljnih stanica.
• CENTIMORGAN (cM) – jedinica za relativnu udaljenost gena u molekuli DNA koja je jednaka postotku rekombinantnih potomaka.
• CENTRALNI CILINDAR – središnji dio korijena endodremom odijeljen od kore. U centralnom cilindru smješteni su provodni elementi (ksilem i floem) i pericikal (kambij koji omogućava stvaranje ogranaka korijena).
• CENTRIOLI – stanični organeli valjkastog oblika građeni od tankih proteinskih cjevčica (mikrotubula). Nalaze se u citoplazmi svih životinjskih stanica i nekih alga.
• CENTROMERA – mjesto suženja na kromosomu za koje se prihvaćaju niti diobenog vretena tijekom diobe stanice.
• CENTROSOM - stanični organel izgrađen od dva centriola. Ima važnu ulogu u procesu diobe stanice (sudjeluje u formiranju diobenog vretena).
• CEREBELLUM – mali mozak.
• CEREBRUM – veliki mozak.
• CERKARIJE – ličinke metilja koje imaju repiće. Nastaju iz ličinki redija.
• CIJANOBAKTERIJE (modrozelene alge) – prokariotski organizmi bez prave jezgre. Autotrofni fotosintetski organizmi koji sadrže klorofil.
• CIJANOSOM – zrnce u unutrašnjosti cijanobakterija koje sadrži bojila crvene i plave boje.
• CIJEPLJENJE (kalemljenje) – oblik vegetativnog uzgoja drvenastih biljaka.
• CIJEPLJENJE (vakcinacija, aktivna imunizacija)– unašanje u organizam uzročnika bolesti ili njihovih produkata koji su izgubili patogeničnost, ali su zadržali svoju antigeničnost (sposobnost imunizacije).
• CIKAS – primitivna golosjemenjača kod koje se oplodnja zbiva pokretnim muškim gametama, spermatozoidima.
• CIKLUS LIMUNSKE KISELINE – Krebsov ciklus. Ciklus reakcija koji se u aerobnim uvjetima zbivaju u mitohondriju (acetil – CoA se razgrađuje do ugljikovog dioksida).
• CIRKADIJSKI RITMOVI (lat. circa = približno, dies = dan) – pravilni fiziološki ciklusi koji se ponavljaju u periodama od oko 24 sata. Prisutni su u svih eukariota.
• CIRKULACIJA – optok krvi kroz žilni sustav.
• CIRKUMNUTACIJA – pojava obavijanja mladih vitica oko podloge zbog nejednolikog rasta gornje i donje strane vitica.
• CIROZA – kronični stadij bolesti nekog organa, gdje zbog propadanja funkcionalnih stanica dolazi do bujanja nefunkcionalnog vezivnog tkiva (npr. ciroza jetre).
• CISTEIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• CISTITIS – upala mokraćnog mjehura.
• CISTOZIGOTA – zigota obavijena čvrstom staničnom stijenkom koja omogućuje preživljavanje nepovoljnih okolišnih uvjeta (suše, zime). Cistozigote stvaraju neke alge.
• CITOGENETIKA – područje genetike koje se bavi istraživanjem nasljeđivanja na razini kromosoma i stanica.
• CITOGENETSKE HIMERE – jedinke koje sadrže stanice s različitim brojem kromosoma. Promijenjen broj kromosoma posljedica je nepravilne raspodjele tijekom diobe stanice.
• CITOKINEZA – dioba citoplazme nakon diobe jezgre (kariokineze).
• CITOKININI – skupina biljnih hormona koji odgađaju starenje, stimuliraju staničnu diobu, utječu na diferencijaciju i sudjeluju u kontroli apikalne dominacije.
• CITOKROMI – bjelančevine koje sadrže željezo, dio transportnog lanca elektrona u mitohondrijima i kloroplastima.
• CITOLOGIJA – znanost koja proučava građu i funkciju stanice.
• CITOPLAZMA – osnovna tekuća faza stanice u kojoj se nalaze organeli.
• CITOPLAZMATSKO NASLJEĐIVANJE – nasljeđivanje gena koji se nalaze u citoplazmi (u plastidima i mitohondrijima u eukariota ili na plazmidima u prokariota).
• CITOSKELET – sustav tankih proteinskih vlakana i cjevčica u citoplazmi. Daje stanici mehaničku strukturu, omogućuje gibanje organela itd.
• CITOSOL – dio citoplazme eukariotske stanice bez organela.
• CITOSTATICI – lijekovi koji se koriste u liječenju zloćudnih bolesti (kemoterapiji).
• CITOZIN – pirimidinska dušična baza koja sudjeluje u građi nukleotida u DNA i RNA.
• CJEPIVO – umrtvljeni ili oslabljeni virus koji ne uzrokuje bolest (ili prouzrokuje samo neznatne simptome), ali potiče nastajanje specifičnih protutijela koja ne dopuštaju da dođe do zaraze opasnim oblikom virusa.
• COECUM – slijepo crijevo; početni dio debelog crijeva na kojem se nalazi crvuljak, a smješten je u donjem desnom dijelu abdomena.
• COITUS INTERRUPTUS – prekinuti snošaj koji se rabi kao metoda kontracepcije.
• COLON – dio debelog crijeva koji se proteže od cekuma do rektuma.
• CORPUS ALBICANS – bijelo tijelo. Višestanična tvorevina koja nastaje u jajniku 10 do 14 dana nakon ovulacije u slučaju kada nije došlo do oplodnje jajne stanice. Nastaje propadanjem žutog tijela.
• CORPUS LUTEUM – žuto tijelo. Tvorba koja nastaje u jajniku sisavaca iz Graafovog mjehurića nakon ovulacije. Sastoji se od luteinskih stanica koje sadrže masti. Luteinske stanice izlučuju hormone estrogene i progesteron.
• CORTIJEVE STANICE – osjetilne stanice za sluh u pužnici unutarnjeg uha.
• CRICK F. – britanski fizičar koji je zajedno s američkim biologom Watsonom 1953. godine opisao strukturu molekule DNA.
• CROSSING OVER – proces zamijene dijelova homolognih molekula DNA.
• CRVENA OČNA PJEGA – struktura kojom euglena prima svjetlosne podražaje.
• CRVENE KNJIGE – pregled stanja ugroženih biljnih i životinjskih vrsta.
• CRVENE KRVNE STANICE (ERITROCITI) – vrsta krvnih stanica čija je uloga prijenos kisika do svih stanica.
• CRVENI POPIS – popis ugroženih divljih vrsta raspoređenih po kategorijama ugroženosti.
• CRVOTOČINE – najprimitivnije papratnjače, na vrhu stabljike imaju klasiće sa sporangijima.
• CT – kompjutorizirana tomografija.
• CVAT – skupina cvjetova na biljci.
• CVIJET – ogranak ograničena rasta koji nosi reproduktivne organe (prašnike i tučak) i ovojne listove (lapove i latice).
• CVJETANJE VODA (mora) – prekomjerno razmnožavanje cijanobakterija u zagađenim vodama.
• CVJETIŠTE – proširena cvjetna os.
• CVJETNA STAPKA – preobraženi dio stabljike koji na svom vrhu nosi cvijet.