Biološki leksikon

• EDAFSKI FAKTORI – grupa ekoloških čimbenika koji se odnose na fizikalne, kemijske i biološke osobine tla.
• EDEM – prekomjerno nakupljanje tekućine u izvanstaničnim prostorima.
• EFEKT STAKLENIKA – ugljikov dioksid, vodena para i drugi plinovi u atmosferi ne dopuštaju odlazak suvišne topline iz Zemljine atmosfere, a uzrokuju globalno zatopljenje.
• EGZOCITOZA – izbacivanje tvari iz stanice pomoću membranskih mjehurića koji se stapaju sa staničnom membranom. Suprotan proces je endocitoza.
• EGZOKRINE ŽLIJEZDE – žlijezde s vanjskim izlučivanjem koje svoje produkte izlučuju na površinu kože, u odvodne kanaliće te u dijelove tijela koji su u direktnom kontaktu s vanjskom okolinom (npr. probavni ili dišni sustav).
• EGZOSKELET – vanjski kostur u člankonožaca.
• EGZOSPORE – spore koje nastaju utegnućima stanice tako da poprimaju izgled perli.
• EGZOTOKSINI – toksini koje oslobađaju živi organizmi.
• EHINOKOK – pasja trakavica, jedna je od najmanjih, ali za čovjeka najopasnijih vrsta trakavice.
• EJAKULACIJA – izbacivanje sjemene tekućine kroz uretru, najčešće praćeno orgazmom.
• EJAKULAT – sjemena tekućina izbačena na kraju spolnog čina.
• EKOFIZIOLOGIJA – znanost koja proučava djelovanje različitih ekoloških čimbenika na funkciju stanica, tkiva, organa, organskih sustava i populacija organizama
• EKOLOGIJA – (grč oikos = dom, logos = riječ, govor) je znanost koja proučava odnose živih bića i okoliša
• EKOLOŠKA NIŠA – obilježava mjesto i ulogu jedne vrste u životnoj zajednici. Niša nekog živog organizma određena je čimbenicima kao što su stanište, hrana i temperatura.
• EKOLOŠKA POTENCIJA – sposobnost nekog biljnog ili životinjskog organizma da se nosi s kolebanjima određenog ekološkog čimbenika.
• EKOLOŠKA VALENCIJA – je razmak između gornje i donje granice vrijednosti nekog ekološkog čimbenika (temperatura, svjetlo, voda) u okviru kojeg je moguć život nekog organizma, različita je za svaki čimbenik i za svaku vrstu.
• EKOLOŠKI MAKSIMUM – najveći intenzitet nekog čimbenika koji može neki organizam podnijeti.
• EKOLOŠKI MINIMUM – najmanji intenzitet nekog čimbenika koji mora postojati da organizam živi.
• EKOLOŠKI OPTIMUM – optimalna vrijednost djelovanja nekog čimbenika na organizam.
• EKOSFERA – svi ekosustavi na Zemlji.
• EKOSUSTAV (EKOLOŠKI SUSTAV) – sustav bioloških, kemijskih i fizičkih zbivanja koji obuhvaća biotop i biocenozu.
• EKOTIP – nasljedno izmijenjen oblik neke biljke ili životinje uslijed prilagodbe na specifičnost okoliša.
• EKOTOKSIKOLOGIJA – znanost koja proučava posredni ili neposredni učinak stranih tvari (ksenobiotika) na prirodu, na sve živuće organizme i njihovu organizaciju, odnos prema neživoj tvari, međuodnose i odnos prema čovjeku
• EKSINA – vanjska, hrapava i ljepljiva ovojnica peludnog zrnca.
• EKSKRECIJA – izlučivanje (bubrezima ili kroz kožu) nekorisnih i štetnih tvari
• EKSPERIMENT (pokus) – promatranje pojave koja se ispituje po točno određenim uvjetima koji dozvoljavaju da se prati tijek pojave, te da se ona svaki put uz ponavljanje istih uvjeta ponovno izazove
• EKSTRACELULARNA (izvanstanična) PROBAVA – hranjive tvari se probavljaju u probavnoj šupljini mnogostaničnih životinja.
• EKSTRASISTOLA – posebna tj. izvanredna kontrakcija miokarda.
• EKSTREMOFILI – organizmi prilagođeni ekstremnim okolišnim uvjetima.
• EKTODERM – vanjski zametni sloj stanica gastrule iz kojeg se razvijaju kod kralješnjaka živčani sustav i osjetila, epitelno tkivo.
• EKTOPLAZMA – vanjski, periferni dio protoplazme.
• EKVACIJSKA DIOBA – dioba kojom nastaju stanice s istim brojem kromosoma kao i početna stanica; ta dioba jednaka je mitozi.
• ELASTIN – elastična vlakna u koži i hrskavicama.
• ELEKTROENCEFALOGRAM (EEG) – moždani valovi dobiveni mjerenjem moždane aktivnosti elektroencefalografom.
• ELEKTROFOREZA –razdvajanje molekula prema pokretljivosti u električnom polju. Pokretljivost ovisi o njihovoj veličini i obliku.
• ELEKTROKARDIOGRAF – naprava za mjerenje električne aktivnosti srca.
• ELEKTROKARDIOGRAM (EKG) – snimka električne aktivnosti srca dobivena na elektrokardiografu.
• ELEKTRONSKI MIKROSKOP – mikroskop kod kojega je preparat koji se promatra obasjan snopom elektrona koji se kreću velikom brzinom.
• ELEKTROPORACIJA – unošenje dijelova molekule DNA u stanicu primjenom električne struje.
• EMBOLIJA – začepljenje krvne žile ugruškom, kapljicom masti, otrgnutim stanicama.
• EMBRIJ – stadij razvoja mnogostaničnog životinjskog organizma koji traje od zigote do rođenja; u biljaka je dio sjemenke.
• EMBRIOBLAST – skup stanica u blastocisti iz kojega će se razviti sva tkiva i organi u zametku.
• EMBRIOGENEZA – proces diferencijacije stanica u različita tkiva i organe.
• EMBRIOLOGIJA – znanost o razvoju živih bića iz oplođene jajne stanice.
• EMBRIONALIZACIJA – pretvaranje već diferenciranih tkiva u embrionalno radi stvaranja novih tkiva i razvoja potrebnih dijelova biljke.
• EMBRIONALNA MATIČNA STANICA – stanica embrioblasta iz koje se mogu u laboratoriju uzgojiti različite vrste tkiva.
• EMBRIONALNI LISTIĆ – sloj stanica nastao gastrulacijom (ektoderm, endoderm ili mezoderm) iz kojeg će se razviti različite vrste stanica i tkiva.
• EMBRIONSKA VREĆA – ženski gametofit (megaprotalij) u kritosjemenjača. Razvija se od megaspore unutar nucela (megasporangija) i obično je građena od osam stanica (jajne stanice s dvije sinergide, dvije središnje stanice i tri antipode).
• EMFIZEM PLUĆA – bolest dišnog sustava u kojoj dolazi do oštećenja i smanjenja broja alveola u plućima.
• EMISIJA – ispuštanje štetnih plinova u atmosferu.
• ENDEMI – vrste organizama koje žive samo na vrlo ograničenom, obično zemljopisno izoliranom području, a koje su se razvile evolucijom zbog zemljopisne izdvojenosti.
• ENDOCIOTOBIOZA – ulazak jednog jednostaničnog organizma u drugi koji ga ne probavlja nego nastavlja živjeti u simbiozi s njim. Endocitobiozom se tumači postanak mitohondrija i plastida u eukariotskoj stanici.
• ENDOCITOZA – unošenje tvari u stanicu uvrtanjem stanične membrane.
• ENDODERM – unutarnji zametni sloj stanica gastrule iz kojeg se razvijaju kod kralješnjaka probavilo i probavne žlijezde, pluća, škrge, te drugi unutarnji organi.
• ENDOKARD – unutrašnji sloj stijenke srca.
• ENDOKRINE INTERSTICIJSKE STANICE (Leydigove stanice) – specijalizirane stanice sjemenika koje leže između sjemenih kanalića, a luče hormon testosteron.
• ENDOKRINE ŽLIJEZDE (žlijezde s unutarnjim izlučivanjem) – žlijezde koje svoje produkte izlučuju u krv.
• ENDOLIMFA – tekućina koja ispunjava prostore unutarnjeg uha.
• ENDOMETRIJ – unutarnja sluznica maternice čija se debljina mijenja tijekom menstruacijskog ciklusa, ljušti se uz krvarenje za vrijeme menstruacije.
• ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM (endoplazmatska mrežica) – sustav kanalića omeđenih membranom koji se pružaju kroz citoplazmu eukariotskih stanica. Omogućuje transport tvari između stanice i okoliša, povezuje staničnu membranu s ovojnicom jezgre.
• ENDORFINI – neurotransmiteri, imaju važnu ulogu u sustavu sprječavanja prijenosa signala boli.
• ENDOSIMBIONT – prokariot koji je ušao u pretka eukariotske stanice i živio s njime u simbiozi.
• ENDOSIMBIOZA – način zajedničkog života kada jedan organizam živi u drugome. U toj zajednici oba organizma imaju korist.
• ENDOSPERM – hranjivo staničje koje služi prehrani klice (embrija) prilikom klijanja sjemenke.
• ENDOSPORA – tvorba koja nastaje unutar stanice nekih bakterijskih vrsta u uvjetima nepovoljnim za život.
• ENDOTOKSINI – toksini oslobođeni iz mrtvih organizama.
• ENERGIDA – tvorevina koja se sastoji od jezgre i pripadajuće citoplazme kojom ta jezgra upravlja.
• ENERGIJA – sposobnost tijela da obavlja rad.
• ENTOMOGAMIJA – oprašivanje cvjetova kukcima.
• ENZIMI – proteini koji kataliziraju biokemijske reakcije.
• EON – vremensko razdoblje od milijardu godina.
• EOZINOFILNI LEUKOCITI (eozinofili) – vrsta granuliranog leukocita u krvi.
• EPIDEMIJA – naglo proširenje neke zarazne bolesti u nekom kraju pri čemu u ograničenom vremenu oboli veći broj stanovnika.
• EPIDEMIOLOGIJA – znanost o epidemijama i epidemijskim bolestima.
• EPIDEMIOLOŠKI (Vogralikov) LANAC – povezani uvjeti koji su potrebni da bi došlo do širenja zaraznih bolesti.
• EPIDERMA – epitelno tkivo koje oblaže vanjsku površinu tijela; pokrovno tkivo biljaka građeno od živih stanica, najčešće bez kloroplasta.
• EPIFIT – biljka koja živi na drugoj biljci (ne kao nametnik).
• EPIFIZA – žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Nalazi se sa stražnje strane između velikog i malog mozga. Izlučuje melatonin, hormon koji sudjeluje u pigmentaciji.
• EPIGLOTIS – grkljanski poklopac.
• EPILIMNIJ – površinski, uglavnom osvijetljeni sloj jezera kojeg obilježava promjena temperature u ovisnosti s temperaturom zraka.
• EPITELNO – MIŠIĆNE STANICE – epitelne stanice koje oblažu vanjsku površinu tijela, ali u jednom dijelu sadrže i stežljive bjelančevine (aktin i miozin).
• EPITELNO TKIVO – tkivo koje prekriva površinu tijela i oblaže šupljinu organa.
• EPOHA – manja kronološka kategorija u razvoju Zemlje.
• ERA – najmanja kronološka kategorija u razvoju Zemlje.
• EREKCIJA – punjenje spužvastih tijela krvlju što dovodi do ukrućivanja i podizanja muškog spolnog uda.
• ERITROCIT – crvena krvna stanica.
• ERITROPOETIN – hormon koji stimulira razvoj i sazrijevanje eritrocita u koštanoj moždini.
• ERITROPOEZA – proizvodnja eritrocita u krvotvornim tkivima.
• EROZIJA – razaračko djelovanje voda tekućica na tlo.
• ERUPTIVNE STIJENE – stijene vulkanskog podrijetla, nastala hlađenjem i kristalizacijom lave.
• Escherichia coli (E. coli) – bakterija koja živi u debelom crijevu kao komenzal, u ostalim dijelovima tijela je patogena (kao i u debelom crijevu ako se pretjerano namnoži).
• ESENCIJALNA AMINOKISELINA – nenadoknadiva aminokiselina koju ljudski organizam ne može sam sintetizirati (npr. valin, leucin, triptofan).
• ESENCIJALNE MASTI – nenadoknadiva masna kiselina koju ljudski organizam ne može sam sintetizirati.
• ESENCIJALNI VITAMIN – nenadoknadivi vitamin koji ljudski organizam ne može sam sintetizirati (npr. vitamin C).
• ESTIVACIJA – ljetno metaboličko mirovanje (tzv. ljetno mirovanje)
• ESTROGENI – ženski spolni hormoni koje luče jajnici. Utječu na rast i razvoj ženskih spolnih organa kao primarnih spolnih značajki. Utječu i na formiranje sekundarnih spolnih značajki (razvoj dojki, rast i razvoj kostiju, odlaganje masnih tvari u potkožnom sloju).
• ESTUARIJ – tip riječnog ušća u kojem se miješaju riječna i morska voda.
• ETANOL – alkohol, produkt alkoholnog vrenja.
• ETILEN (ETIN) – plinoviti biljni hormon koji stimulira sazrijevanje plodova, inhibira rast te potiče otpadanje listova i proces starenja.
• ETIOLOGIJA – znanost koja izučava uzroke bolesti i/ili smrti
• EUCITA – eukariotska stanica.
• EUGLENA (zeleni bičaš) – praživotinja vretenastog oblika tijela koja se na svjetlu hrani autotrofno, a u tami heterotrofno.
• EUKARIOTI – organizmi koji u stanicama sadrže jezgru.
• EUMETAZOA – prave tkivne životinje, one čije su stanice udružene u tkiva (nakupine stanica specijalizirane uloge).
• EUPLOIDI – organizmi s jednim ili više setova kromosoma.
• EURIVALENTNE VRSTE (generalisti) – podnose velika kolebanja jednog ili više ekoloških čimbenika.
• EUSTAHIJEVA CIJEV – cijev koja spaja srednje uho sa ždrijelom. Omogućuje izjednačavanje tlakova u bubnjištu i ždrijelu.
• EUTROFIKACIJA – označava prirodni proces „starenja“ jezera, ali i porast intenziteta organske proizvodnje vodenih sustava uzrokovan antropogenim utjecajem.
• EUTROFNA JEZERA – obilježava ih visoka koncentracija hranjivih soli (nutrijenata) i velika organska proizvodnja (produkcija).
• EVOLUCIJA – znanost koja se bavi teorijama o postanku i razvoju života na Zemlji. Dug proces razvoja od jednostavnog prema složenom.
• EVOLUCIONIZAM – shvaćanje prema kojem je evolucija način na koji nastaju suvremene vrste.