A  B  C  Č  D  E  F  G  H  I  J  K  L  Lj  M  N  O  P  R  S  Š  T

Instrukcije iz biologije - Stanična jezgra

Stanična jezgra je okrugla ili ovalna stanična tvorba veličine 5 – 10 µm. Sadrži nasljednu uputu.
Unutar jezgre uočljiva je i jezgrica (nukleolus). Ostali dio jezgrine tvari je nukleoplazma. 
Jezgra je obavijena ovojnicom. Jezgrina ovojnica sastoji se od dvije membrane (vanjske i unutrašnje), između kojih je međumembranski prostor debljine 20 – 40 nm. Svaka membrana je dvosloj lipida s uklopljenim bjelančevinama.
Ovojnica ima brojne pore koje su omeđene bjelančevinastim prstenom, čime je omogućen promet molekula između jezgre i citoplazme.
Sadržaj jezgre zove se KROMATIN (grč. chroma – boja) i dobro se boji karminom. 
Kromatin se sastoji od DNA i bjelančevina.

Epitelne stanice usne šupljine

Dokazi da je nasljedna tvar pohranjena u staničnoj jezgri

1831. R. Brown otkrio je staničnu jezgru.
U stanici obično postoji samo jedna jezgra, no u nekih algi i gljiva stanice su višejezgrene (polienergidne).

Energida – tvorevina koja se sastoji od jezgre i pripadajuće citoplazme kojom ta jezgra upravlja.

Pokusi na amebama dokazali su da je jezgra nužna za život i diobu stanice (ako se stanica razreže na dva dijela, samo dio s jezgrom nastavlja život).

J. Hämmerling
Izvodio je pokuse transplantacije (presađivanja)  na jednostaničnoj zelenoj algi Acetabularia, koju čini velika stanica (oko 5 cm) koja oblikuje stapku i klobučić.
Na dnu stapke je proširenje u kojem je smještena stanična jezgra.
Različite vrste alge razlikuju se izgledom klobučića.

Acetabularia sp.

Na dio alge A. mediterranea s jezgrom nacijepljen je dio alge A. wettsteinii bez jezgre.
Alga obnavlja klobučić koji izgledom odgovara vrsti od koje potječe jezgra.
Pokus pokazuje da jezgra određuje građu i oblik (morfologiju).

Dokazi da je nasljedna uputa zapisana u DNA

1928. F. Griffith
Izvodio pokuse s bakterijama roda Pneumococcus.
Zarazio je dvije skupine miševa, jednu s pneumokokima S, a drugu s pneumokokima R.
bakterije S – obavijene su sluzavim omotačem, pa na hranidbenoj podlozi stvaraju sjajne glatke kolonije (eng. smooth = gladak).
bakterije R – nemaju omotač i oblikuju hrapave kolonije (eng. rough = hrapav).

Miševi zaraženi bakterijama S uginuli su od upale pluća, a zaraženi bakterijama R ostali su zdravi.
Ako se miševi zaraze mrtvim stanicama S ostaju zdravi.
miševi su ugibali nakon što su primili izmiješane mrtve stanice S i žive R.

Griffith je zaključio da su se neke bakterije tipa R pretvorile u tip S. Pojava se naziva transformacija.

1944. O.T. Avery
Objavio otkriće da je nukleinska kiselina deoksiriboznog tipa osnovna jedinica principa pretvorbe pneumokoka.
Ustanovio je da komadići DNA izlaze iz mrtvih bakterija S. Neki od njih sadrže gen za sintezu sluzava omotača. Kada takav komadić DNA dospije u živu stanicu R, on se ugradi u njezinu DNA, a time stanica R počinje sintetizirati omotač (pretvara se u stanicu S).
 
Osnovna jedinica nasljeđivanja je gen.
Gen – dio molekule DNA koji sadrži uputu za sintezu nekog proteina ili ribonukleinske kiseline.
 
J.D. Watson i F. H. Crick
Na temelju fotografija Rosalind Franklin odgonetnuli su prostorni raspored atoma u molekuli DNA (strukturu DNA).

Slika DNA (dobivena ogibom x-zraka pri prolasku kroz kristale DNA)

Instrukcije iz kemije - Kovalentna veza II

Kovalentna veza između raznovrsnih atoma

Povezivanje klora s atomom vodika prilikom nastanka klorovodika:

Nastala je jednostruka veza jer je nastao samo jedan zajednički elektronski par.

Svi halogeni elementi s vodikom tvore halogenovodike (molekule u kojima je uvijek jedan atom halogenog elementa povezan s atomom vodika jednostrukom vezom).

Atomi halkogenih elemenata (16. skupina) imaju u valentnoj ljusci šest elektrona.

Nastajanje vode:

Kako bi ostvario elektronsku konfiguraciju neona, atom kisika u spojevima s vodikom veže se sa dva atoma vodika (dvije jednostruke veze).

U 15. skupini atomi u valentnoj ljusci imaju pet elektrona. Pri spajanju s vodikom moraju nastati tri zajednička elektronska para s tri atoma vodika da bi postigli energetski povoljnu elektronsku konfiguraciju.

Atomi elemenata 14. skupine imaju četiri elektrona u valentnoj ljusci. Za postizanje energetski najpovoljnije elektronske konfiguracije potrebna su četiri zajednička elektronska para s vodikom. Nastaju četiri jednostruke veze.

Nastajanje ugljikovog (IV) – oksida:

Nastaju dvije dvostruke kovalentne veze između jednog atoma ugljika i dva atoma kisika (jer ugljik u valentnoj ljusci ima četiri nesparena elektrona, a kisik dva).

Strukturna formula CO₂:

Strukturna formula pokazuje način vezivanja i raspored atoma u molekuli.

Biološki leksikon

• AB0 SUSTAV – sustav krvnih grupa koji obuhvaća četiri krvne grupe: A, B, AB i 0; definirane su prisutnošću eritrocitnih antigena A i B.
• ABERACIJE (kromosomske anomalije) – mutacije na kromosomu.
• ABIOTIČKA SINTEZA – sinteza organskih spojeva izvan živog organizma u uvjetima koji su vladali u davnoj prošlosti.
• ABIOTIČKI ČIMBENICI – različiti fizikalni i kemijski čimbenici okoliša koji utječu na život nekog organizma (temperatura, voda, svjetlost itd.).
• ABISAL – dubokomorski (oceanski) sloj izvan granice prodora svjetla i pod visokim tlakom (dubina oko 3000 do 6000 m).
• ABORTUS – pobačaj.
• ABUNDANCIJA – brojnost vrste ili populacije na određenom području ili na globalnoj razini.
• ACETIL – KOENZIM A – sastoji se od acetilne skupine vezanu na koenzim A. Početni spoj Krebsova ciklusa. Produkt razgradnje ugljikohidrata, masnih kiselina i aminokiselina.
• ACETILKOLIN – neurohormon koji se luči iz živčanih završetaka nakon živčanog impulsa.
• ACIDO – BAZNA RAVNOTEŽA – odnos stupnja kiselosti i lužnatosti tjelesnih tekućina.
• ACIDOFILNE BILJKE – biljke koje rastu na kiselim tlima (pH 4,5 – 5,5). To su pitomi kesten, vrijes, borovnica, bujad.
• ACIDOZA – stanje sniženih pH vrijednosti tjelesnih tekućina.
• ACTH – adenokortikotropni hormon, hormon iz hipofite
• ADAPTACIJA OKA - sposobnost oka da se prilagodi različitim razinama tame i svjetlosti.
• ADAPTIVNA OBOJENOST – zaštitna obojenost
• ADAPTIVNA RADIJACIJA – (MAKROEVOLUCIJA) – evolucijski procesi iznad razine vrste koji dovode do nastajanja viših sistemskih grupa (rodova, porodica, redova, razreda, koljena).
• ADAPTIVNA VRIJEDNOST – mjera reproduktivnog uspjeha genotipa (fitnes genotipa).
• ADENIN – purinska dušična baza koja sudjeluje u građi nukleotida u DNA i RNA.
• ADENOHIPOFIZA – prednji režanj hipofize (pars distalis) koji izlučuje hormon rasta, gonadotropne hormone, adenokortikotropni hormon i tireotropni hormon.
• ADENOKORTIKOTROPNI HORMON – sintetizira se u prednjem režnju hipofize (adenohipofiza). Stimulira koru nadbubrežne žlijezde na izlučivanje kortikosteroidnih hormona kortizona i aldosterona.
• ADENOZIN – TRIFOSFAT (ATP) – molekula koja se sastoji od adenina, riboze i tri fosfatne skupine. Hidrolizom fosfatnih skupina oslobađa se slobodna energija.
• ADHEZIJA – privlačna sila između molekula različitih tvari koje se dotiču. Povezanost molekula vode s drugim molekulama (npr. uz staničnu stijenku kapilara kod biljaka) omogućuje uzlazni tok vode u biljci.
• ADICIJA (genska mutacija) – ugradnja (insercija) jednog ili nekoliko nukleotidnih parova u postojeći slijed deoksiribonukleotida.
• ADRENALIN – hormon kojeg izlučuje srž nadbubrežne žlijezde. Uzrokuje pojačani intenzitet rada srca, stezanje perifernih krvnih žila, širenje očnih zjenica, širenje bronhiola, pojačani intenzitet i brzinu disanja, stezanje mnogih mišića, povećani broj limfocita u cirkulaciji.
• ADSORPCIJSKA IZMJENA IONA – proces kojim biljke zamjenjuju pojedine ione iz koloidnih čestica tla izlučujući u tlo odgovarajuće ione radi zamjene.
• ADULTNI HEMOGLOBIN – hemoglobin koji nakon rađanja zamjenjuje fetalni hemoglobin. Razlikuje se od fetalnog po sastavu polipeptidnih lanaca globina.
• ADVENTIVNO – slučajno nastalo na neuobičajenome mjestu; tkiva i organi nastali ma neuobičajenom položaju.
• AERENHIM – rahlo raspoređene parenhimske stanice s velikim pravilnim međustaničnim prostorom. Služi kod prozračivanja i lakšem plutanju biljnih organa.
• AEROBAN – označuje prisutnost kisika, odnosi se na organizme, okoliš ili na stanične procese koji zahtijevaju prisustvo kisika
• AEROBNE BAKTERIJE – bakterije koje trebaju kisik za svoje životne procese
• AEROCISTE – mjehurići na vršnim izdancima nekih alga ispunjeni zrakom.
• AFLATOKSIN – snažni toksini koje luče gljive mješinarke iz rodova Aspergillus i Penicillium
• AGAR – želatinozni polisaharid koji se dobiva iz crvenih alga rodova Gelidium i Gracilaria. Koristi se za izradu hranjivih podloga za uzgoj bakterija i u prehrambenoj industriji.
• AGLUTINACIJA – pojava sljepljivanja krvnih stanica u slučaju primitka krvi neodgovarajuće krvne grupe.
• AGLUTININI – protutijela koja sudjeluju u aglutinaciji.
• AGLUTINOGENI – antigeni na membrani eritrocita koji uzrokuju aglutinaciju.
• AGRANULOCITOZA – bolest smanjenog ili zaustavljenog stvaranja granulocita u koštanoj moždini. Kao posljedica agranulocitoze često se javlja pojačana sklonost bakterijskim ili gljivičnim infekcijama.
• AGROBIOLOGIJA – znanstvena poddisciplina biologije koja primjenjuje biološke zakonitosti u poljodjelstvu, radi povećanja poljoprivrednih prinosa.
• AIDS – kratica za sindrom stečene imunodeficijencije. Smanjenje broja leukocita u krvi, smanjen broj limfocita u limfatičnim organima (limfnim čvorovima i slezeni), smanjen broj zrelih T limfocita, manja količina protutijela (Ig). Uzročnik je virus HIV (Human Immunodeficiency Virus - humani virus nedostatka imnuniteta), koji napada i uništava T4 – limfocite.
• AKARACIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija grinja.
• AKCIJSKI POTENCIJAL – nagla promjena membranskog potencijala stanice zbog ulaska Na⁺ iona u citoplazmu.
• AKLIMATIZACIJA – prilagodba organizma klimi i geografskom podneblju, različitom od onoga gdje je prije živio.
• AKOMODACIJA OKA – prilagođavanje oka na gledanje blizu i daleko.
• AKROCENTRIČAN KROMOSOM (akrocentrik) - kromosom u kojem se centromera nalazi bliže kraju nego sredini kromosoma.
• AKROMEGALIJA – nenormalan rast pojedinih dijelova tijela kao što su šaka, stopalo, pojedini zglobovi; zbog pojačanog lučenja hormona rasta.
• AKROSOM – vršno tjelešce koje se nalazi na vršnom dijelu glave spermija. Sadrži hidrolitičke enzime i omogućuje prodiranje spermija u jajnu stanicu prilikom oplodnje.
• AKROZIN – specifičan enzim koji sadržavaju ljudski spermiji za oslabljivanje zaštitne opne (zona pellucida) oko jajne stanice.
• AKSON - citoplazmatski ogranak živčanih stanica koji proizvodi živčani impuls u suprotnom smjeru od staničnog tijela.
• AKTIN – stezljiva bjelančevina iz koje su sastavljena tanka mišićna vlakanca u mišićnim stanicama; susreću se također i u mnogim drugim stanicama.
• AKTIVNA IMUNOST – imunost koju stvara organizam nakon dodira s antigenom.
• AKTIVNI PRIJENOS – kretanje molekula kroz staničnu membranu koje se vrši uz utrošak energije.
• AKUTAN – bolest koja nastupa naglo, razvija se brzo i ne traje dugo.
• AKVAKULTURA – uzgoj vodenih organizama (npr. riba, školjkaša i rakova) u komercijalne, znanstvene i rekreacijske svrhe.
• ALANIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• ALANTOIS – druga zametna ovojnica koja obavija zametak, prokrvljena kapilarama, a sudjeluje u disanju i hranjenju zametka.
• ALBEDO – omjer energije zračenja koja se odbila od neke površine i upadnog zračenja na istu površinu.
• ALBINIZAM – odsutnost pigmentacije u ljudi, životinja i biljaka normalno pigmentiranih. Organizmi s tim nedostatkom zovu se albino.
• ALBUMINI – bjelančevine u krvnoj plazmi, sudjeluju u održavanju osmotskog tlaka krvne plazme, djeluju kao puferi, tj. održavaju stalnu pH vrijednost krvi, prenose niz tvari.
• ALDOSTERON – hormon kore nadbubrežne žlijezde. Održava stalnu razinu iona natrija, klora i kalija u tijelu.
• ALELI – par gena koji određuju isto svojstvo, a nalaze se na paru homolognih kromosoma.
• ALELOPATIJA - pojava kada neke biljke izlučuju u tlo kemijske tvari koje inhibiraju rast drugih biljaka.
• ALERGEN – tvar koja uzrokuje alergijsku reakciju.
• ALERGIJE – reakcije imunološke preosjetljivosti.
• ALFA – MEZOSAPROBNE VODE – jedan od stupnjeva onečišćenja voda, predstavlja snažno onečišćene vode.
• ALGANATI – soli alganske kiseline.
• ALGE – autotrofni eukariotski organizmi jednostanične ili jednostavne višestanične građe.
• ALGICIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija alga.
• ALKALOZA – stanje povišenih pH vrijednosti tjelesnih tekućina (normalan pH je oko 7,4)
• ALKAPTONURIJA – nasljedni nedostatak enzima, zbog čega se nakuplja homogenetizinska kiselina u mokraći, koja na zraku potamni.
• ALKOHOLIZAM – ovisnost o alkoholu.
• ALKOHOLNO VRENJE – vrenje pri kojem iz glukoze nastaje etanol (alkohol), ugljikov dioksid i dvije molekule ATP-a.
• ALOHTONE VRSTE – vrste unesene u stanište u kojem nisu dosad obitavale.
• ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA – divergentna specijacija u kojoj je presudni činitelj prostorna izdvojenost.
• ALOPOLIPLOIDI - organizmi koji sadrže u somatskim stanicama više od dva genoma različitih vrsta organizama.
• ALVEOLE – plućni mjehurići u kojima se obavlja izmjena plinova između zraka i krvi.
• ALZHEIMEROVA BOLEST – progresivna degenerativna bolest živčanog sustava koju karakterizira zaboravljivost i promjena svjesnog ponašanja (demencija).
• AMENOREJA – izostanak mjesečnice. Ako ne dolazi do pojave prve mjesečnice u pubertetu govori se o primarnoj amenoreji, a ako izostanu mjesečnice kod žena koje su ih imale redovite govori se o sekundarnoj amenoreji.
• AMEBA – praživotinja iz skupine korjenonožaca.
• AMEBOIDNE STANICE – stanice između ektoderma i endoderma u kojima nastaju iglice u spužvi.
• AMENZALIZAM - odnos između različitih vrsta, koji je za jednu negativan, a za drugu neutralan.
• AMFIPATSKE MOLEKULE – molekule koje na jednom svom kraju privlače vodu, a na drugom odbijaju.
• AMILAZA – enzim za razgradnju škroba (u slini α amilaza (ptijalin), u dvanaesniku pankreasna amilaza).
• AMINOKISELINE – organski spojevi koji izgrađuju proteine.
• AMNEZIJA – smetnja u pamćenju, gubitak pamćenja, zaboravljivost.
• AMNIOCENTEZA – postupak u kojem se stanice iz plodne vode, u kojoj pliva plod, uzimaju za dijagnozu prije poroda pri sumnji za nasljednu promjenu.
• AMNION – prva unutarnja zametna ovojnica koja obavija i zaštićuje zametak.
• AMNIOTA – skupina životinja (gmazovi, ptice, sisavci) kod kojih se pojavljuju tri zaštitne zametne ovojnice – amnion, alantois, seroza.
• AMONITI – izumrli glavonošci s kućicom koja je podijeljena na nastanjeni dio i zračne komorice.
• AMPLIFIKACIJA GENA – višestruke kopije sljedova DNA za specifične molekule RNA.
• ANABOLIZAM – sintetički procesi u kojima se od malih građevnih elemenata izgrađuju ili polimeriziraju veće molekule.
• ANAEROBAN – označuje odsutnost kisika; odnosi se na organizme, okoliš ili na stanične procese za koje nije potrebna prisutnost kisika.
• ANAEROBNE BAKTERIJE – bakterije koje žive u uvjetima bez kisika i ne podnose njegovu prisutnost.
• ANAFAZA – stadij mitoze tijekom kojeg sestrinske kromatide istog kromosoma putuju na suprotne polove stanice.
• ANAFAZA I – stadij prve mejotske diobe, tijekom kojeg homologni kromosomi putuju prema suprotnim polovima stanice.
• ANAFAZA II – stadij druge mejotske diobe, tijekom kojeg sestrinske kromatide istog kromosoma putuju prema suprotnim polovima stanice.
• ANAFILAKTIČKI ŠOK – teško alergijsko stanje u kojem drastično padne minutni volumen srca i arterijski tlak. Stanice imunološkog sustava ispuštaju histamin.
• ANALGETIK – sredstvo protiv bola.
• ANALOGNI ORGANI – organi u različitih skupina organizama koji su različitog podrijetla, a imaju sličnu funkciju (npr. krilo ptice i krilo kukaca). Takvi organi su prilagodba na slične uvjete života.
• ANATOMIJA – znanost koja proučava makroskopsku građu tijela svih živih bića.
• ANDRECEJ – skup svih prašnika u cvijetu.
• ANDROGENI – muški spolni hormoni koje kora nadbubrežne žlijezde izlučuje i u muškaraca i u žena.
• ANEMIJA (slabokrvnost) – poremećaj pri kojem dolazi do slabe opskrbe stanica kisikom zbog nedostatka hemoglobina ili eritrocita.
• ANEMOGAMIJA – oprašivanje cvjetova vjetrom.
• ANEMOHORIJA – rasprostranjivanje biljaka i životinja uz pomoć vjetra.
• ANESTETIK – sredstvo koje uzrokuje neosjetljivost.
• ANEUPLOIDIJA – promjene broja kromosoma koje zahvaćaju samo pojedine kromosome.
• ANEURIZMA – proširenje stijenke arterije.
• ANEURIZMA – vrećasto izbočenje arterijske stijenke.
• ANGINA – grlobolja tj. upala ždrijela i krajnika, često praćena otežanim gutanjem.
• ANGIOGRAFIJA – metoda rentgenskog snimanja krvnih žila nakon ubrizgavanja kontrastnog sredstva.
• ANGIOPLASTIKA – metoda za širenje suženih krvnih žila s balonskim kateterom.
• ANGIOTENZIN – tvar koja povisuje krvni tlak vazokonstrikcijom i povećavanjem volumena krvi; nastaje od angiotenzinogena djelovanjem renina.
• ANIMALNI VIRUS – virus koji uzrokuje bolesti čovjeka i životinja.
• ANIZOGAMIJA – oblik oplodnje pri kojem se stapaju pokretne gamete, muška manja i ženska veća.
• ANOKSIJA – nedostatak kisika u nekom području tijela ili u čitavu organizmu.
• ANOMALIJA VODE – svojstvo vode da je najgušća na 4°C.
• ANOREKSIJA – poremećaj prehrane koji nastaje kao posljedica psihičkih problema i manifestira se prestankom uzimanja hrane.
• ANORGANSKE TVARI – kemijske tvari podrijetlom iz nežive prirode.
• ANTABUS – sredstvo za liječenje kroničnog alkoholizma.
• ANTAGONIST – onaj koji ima suprotno djelovanje.
• ANTERA – peludnica, gornji dio prašnika u kojem nastaju peludna zrna. Obično je građena od dvije polutke (teke), a svaka od njih od dva lokula (mikrosporangija) u kojima mejozom nastaju peludna zrna (mikrospore).
• ANTERIDIJ – višestanični muški spolni organ (gametangij) u kojem nastaju muške gamete. Prisutan kod mahovina i papratnjača.
• ANTIBIOGRAM – mikrobiološka metoda kojom se ispituje djelovanje niza različitih antibiotika na izoliranu bakteriju uzročnika bolesti. Metoda kojom se utvrđuje najdjelotvorniji antibiotik za liječenje određene bakterijske bolesti.
• ANTIBIOTICI – lijekovi za suzbijanje bakterijske infekcije.
• ANTIBIOZA - štetno djelovanje izlučevina nekih plijesni roda Penicillium na određene bakterije.
• ANTIDIURETSKI HORMON (ADH) – hormon hipotalamusa koji se izlučuje preko neurohipofize, a povećava reapsorpciju vode u nefronima bubrega.
• ANTIGEN – strana tvar ili bjelančevina koja uđe u tijelo, a potom izazove reakciju antitijela.
• ANTIHELMENTICI – sredstva protiv crijevnih parazita.
• ANTIHISTAMINICI – lijekovi protiv alergija, imaju suprotno djelovanje od histamina (liječe simptome, ali ne i samu bolest).
• ANTIKOAGULANS – sredstvo koje sprečava zgrušavanje krvi.
• ANTIKODON – tri uzastopna nukleotida u molekuli tRNA koji su komplementarni kodonu i osiguravaju vezivanje pravilne tRNA na ribosom tijekom sinteze proteina.
• ANTIPIRETICI – sredstva koja snizuju povišenu temperaturu.
• ANTISEPTIK – sredstvo za suzbijanje mikroorganizama na površini tijela (npr. alkohol, jodna tinktura, fenoli i dr.).
• ANTITIJELO – protein kojeg proizvode limfociti, a koja se veže za specifični antigen.
• ANTITOKSIN – protuotrov protiv toksina.
• ANTROPOHORIJA – širenje biljaka i životinja uz pomoć čovjeka.
• ANTROPOIDEA – pravi majmuni, majmuni Novog svijeta, majmuni Starog svijeta i čovjekoliki majmuni. Posjeduju određene prilagodbe za život na drveću i pored njega. Imaju veći mozak i složeniju moždanu strukturu od ostalih primata.
• ANTROPOLOGIJA – znanost koja proučava čovjeka, posebno ljudske rase, evoluciju, ponašanje i dr.
• ANURIJA – prestanak lučenja mokraće.
• ANUS – čmar; otvor debelog crijeva prema van.
• AORTA – najveća arterija koja odvodi krv iz lijeve srčane klijetke.
• APENDICTIS – upala crvuljka.
• APENDIKS – crvuljak.
• APERIODIČKI EKOLOŠKI ČIMBENICI - iznenadne snažne pojave na koje živa bića u pravilu nisu prilagođena (vulkanske erupcije, jaki potresi, poplave).
• APIKALNA DOMINACIJA – pojava u kojoj vršni pup djelomično ili potpuno inhibira rast bočnih pupova.
• APNEJA – privremeni prestanak disanja (npr. pri ronjenu na dah).
• APOMIKSIJA – razmnožavanje sjemenkama koje se razvijaju bez oplodnje.
• APOPTOZA – programirana smrt stanica uzrokovana genskim defektom, radijacijom, ishemijom, infekcijom ili autoimunim bolestima.
• APOSEMANTIČKA OBOJENOST – opominjuća obojenost tijela životinja kojom se one prilagođavaju okolišu.
• APOSEMIJA – upozoravajuća obojenost.
• APSCES – lokalizirana žarišna nakupina gnoja.
• APSCIZIJA – otpadanje biljnih listova, cvjetova i plodova.
• APSCIZINSKA KISELINA (ABA) – biljni hormon koji inhibira rast, potiče dormanciju i pomaže biljci da preživi u stresnim uvjetima.
• APSORPCIJA – upijanje; procesi transporta tvari kroz stijenke različitih organa; u slučaju fotosinteze dio energije svjetlosti koju molekule fotosintetskih pigmenata zadržavaju u svojim kemijskim vezama i pretvaraju ju u kemijsku energiju (ATP).
• APSTINENCIJA – sustezanje, odricanje.
• APSTINENCIJSKI SINDROM (kriza) – skup simptoma koji se pojavljuje pri prestanku uzimanja nekog sredstva ovisnosti (droga); strah, tjeskoba, drhtavica, nesanica, povraćanje, grčenje, delirij.
• ARBORETUM – nasad raznovrsnog drveća i grmlja, a služi u znanstvene i dekorativne svrhe.
• AREAL – ukupan prostor na kojem je rasprostranjena neka vrsta.
• ARGININ – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
• ARHEGONIJ – višestanični ženski spolni organ (gametangij) u kojem nastaje jajna stanica.
• ARHEJE – jednostanični prokariotski organizmi koji oblikom nalikuju na bakterije iako su s obzirom na srodstvo bliži eukariotima.
• ARHENTERON (pracrijevo) – prostor koji nastaje uvrtanjem (invaginacijom) endoderma u šupljinu gastrule, preteča je crijeva. Nastaje u jednoj od etapa embrionalnog razvoja složenih životinjskih organizama.
• ARITMIJA SRCA – poremećaji srčanog ritma poput ekstrasistola i bradikardije.
• ARTERIJE – krvne žile koje odvode krv iz srca.
• ARTERIOLE – manje krvne žilice koje se nadovezuju na arterije.
• ARTRITIS – upala i ukočenost zgloba ili zglobova.
• ARTROZA – degeneracija zglobne hrskavice.
• ASIMILACIJA – sinteza organskih spojeva iz anorganskih tvari.
• ASIMILACIJSKI PARENHIM – parenhimsko tkivo zaduženo za fotosintezu.
• ASIMILACIJSKI ŠKROB – primarni škrob koji nastaje u listovima polimerizacijom glukoze koja je neposredno sintetizirana iz CO₂.
• ASKOGON – mnogojezgreni ženski spolni organ u gljiva mješinarki (Ascomycota).
• ASKOSPORA – spora gljiva mješinarki. Askospore nastaju mejozom i najčešće ih ima osam po askusu.
• ASKUS – mješinasti sporangij po kojem su gljive mješinarke dobile ime. U njemu se zbiva kariogamija, mejoza.
• ASTIGMATIZAM – bolest oka koja nastaje kada je prednja površina rožnice zakrivljena u različitim smjerovima pa slika na mrežnici nije pravilna.
• ASTMA – povremeni napadi otežanog disanja zbog stezanja mišićnog sloja u bronhiolama kod pojave alergije, udisanja hladnog zraka ili zbog uzbuđenja.
• ATAVIZAM – ostatak iz prošlosti, pojava osobina davnih predaka.
• ATEROSKLEROZA – ovapnjenje krvnih žila.
• ATMOSFERA – plinoviti višeslojni omotač oko Zemlje; samo donji sloj (12 km visine).
• ATOLI – koraljni otoci pretežito tropskih mora.
• ATOM – građevna jedinica živoga i neživog svijeta.
• ATP – adenozin – trifosfat.
• ATRIJ – srčana pretklijetka.
• ATRIO – VENTRIKULARNI ČVOR (AV – ČVOR) – sekundarno središte automacije srca koje se nalazi u srcu između pretklijetki i klijetki.
• ATROFIJA – smanjenje volumena stanica, a time se smanjuje i veličina tog organa.
• AUKSINI – skupina biljnih hormona koji stimuliraju produžni rast stanica, sekundarni rast biljaka i razvoj plodova.
• AUTOIMUNE BOLESTI – bolesti koje nastaju kao posljedica djelovanja imunološkog sustava protiv stanica i tkiva vlastitog organizma.
• AUTONOMNA GIBANJA – nisu prouzročena vanjskim čimbenicima, već procesima u samom organizmu, a to su rast u razvoj; odnosno promjene turgora.
• AUTONOMNI (VEGETATIVNI) ŽIVČANI SUSTAV – dio živčanog sustava koji nije pod kontrolom naše volje, nadzire rad većine unutarnjih organa, dijelimo ga na simpatikus i parasimpatikus.
• AUTOPURIFIKACIJA VODA – samoočišćenje voda.
• AUTORADIOGRAFIJA – pronalaženje položaja i rasporeda neke radioaktivne molekule u stanici. Sastoji se u tome da se stanice dovedu u dodir s fotografskom emulzijom. Izlože joj se  neko vrijeme, a zatim se emulzija razvija (fotografskim postupkom).
• AUTOSOM – kromosom koji ne određuje spol.
• AUTOTROFNI ORGANIZMI – organizmi koji za sintezu organskih spojeva iskorištavaju Sunčevu energiju ili energiju dobivenu oksidacijom anorganskih spojeva.
• AVERY O.T. – zajedno sa suradnicima 1944. Godine utvrđuje i pojašnjava rezultate Griffithovog pokusa dokazavši da je DNA tvar koja uzrokuje pretvorbu (transformaciju) pneumokoka.
• AVICIDI – otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija ptica.
• AVITAMINOZA – potpuni nedostatak jednog ili više vitamina.
• AZBESTOZA – bolest prouzročena udisanjem azbestne prašine i vlakana. Česta je posljedica karcinom dišnih putova.

Biološki leksikon

• BABINJE (puerperium) – razdoblje nakon porođaja (4 do 5 tjedana) u kojem se maternica smanjuje i vraća u normalno stanje prije poroda.
• BACILI – bakterijske stanice štapićastog oblika.
• BAKTERICIDI – dezinfekcijska sredstva koja usmrćuju mikro-organizme.
• BAKTERIJE – jednostanični prokariotski organizmi.
• BAKTERIOFAGI (bakterijski virusi) – posebna skupina virusa koja napada bakterije.
• BAKTERIOLOGIJA – znanost koja proučava bakterije kao najčešće uzročnike zaraznih bolesti.
• BAKTERIOZA – zarazna bolest izazvana bakterijama.
• BARE - plitke stajaćice, kod kojih svjetlo prodire do dna, pa su zbog toga izuzetno produktivne.
• BAROFILI – organizmi prilagođeni visokom hidrostatskom tlaku (žive na velikim dubinama).
• BARORECEPTORI – mehanoreceptori koji reagiraju na rastezanje stijenki arterija uzrokovano porastom krvnoga tlaka.
• BATALJICA – parapodij.
• BATIJAL – životno područje dubokomorskog dna koje se proteže od 200 do 3000 m dubine.
• BAZALNA TEMPERATURA – temperatura koju mjerimo ujutro, uvijek u isto vrijeme, prije početka bilo kakve aktivnosti.
• BAZALNI METABOLIZAM (BM) – osnovni promet tvari i energije u organizmu koju tijelo troši za održavanje temeljnih životnih funkcija.
• BAZALNO TJELEŠCE – struktura na bazi trepetljike ili biča slična centriolu.
• BAZIDIJ – spolni organ stapčarki u kojem egzogeno nastaju bazidiospore.
• BAZIDIOSPORE – egzospore stapčarki (Basidiomycotina).
• BAZOFILNE BILJKE (vapnenačke) – biljke koje žive na tlima s relativno visokom pH vrijednošću (pH 6,5 – 7,5).
• BCG – zaštitno cijepljenje djece u kožu protiv tuberkuloze.
• BENIGNI TUMOR – tzv. dobroćudni tumor.
• BENTOS – životne zajednice vezane na dno jezera ili mora.
• BESKOLUTIĆAVCI (Ameria) – beskralješnjaci jednostavnog, nekolutićavog tijela.
• BETA – BLOKATORI – skupina lijekova koji snizuju krvni tlak smanjenjem snage kontrakcije srca.
• BETA – MEZOSAPROBNE VODE – jedan od stupnjeva onečišćenja vode (umjereno onečišćene vode).
• BEZGREBENKE – ptice koje ne lete; nemaju greben s letnim mišićima.
• BEZKRILCI – skupina kukaca koja ni u jednom stadiju života nema krila niti su ih imali tijekom evolucije.
• BEZNOŠCI – malobrojni vodozemci bez udova za kretanje; kreću se zmijolikim pokretom tijela.
• BEZREPCI – najmnogobrojnija skupina vodozemaca kojima otpada rep tijekom ličinačkog razvoja.
• BIČ – izdanak na staničnoj površini koji može uvjetovati kretanje. Sastavljen je od mikrocjevčica.
• BIČASTE STANICE – posebna vrsta stanica u tijelu spužve i žarnjaka koje pomažu u procesu razgradnje hrane.
• BIČAŠI – jednostanični eukariotski organizmi iz skupine alga.
• BIG BANG – veliki prasak.
• BIJELA GLISTICA – oblić, nametnik u čovjeka.
• BIJELA TVAR (medulla) – tvar koja se u velikom i malom mozgu nalazi unutra, a u produženoj moždini i kralježničkoj moždini izvana. Čine je nastavci neurona (aksoni).
• BIJELE KRVNE STANICE – leukociti.
• BIJELO TIJELO – višestanična tvorevina koja nastaje u jajniku 10 do 14 dana nakon ovulacije u slučaju kada nije došlo do oplodnje jajne stanice. Bijelo tijelo nastaje propadanjem žutoga tijela.
• BILATERALNA SIMETIRIJA – dvobočna simetrija.
• BILIRUBIN – žučna tvar koja nastaje razgradnjom hemoglobina.
• BILLINGSOVA METODA – prirodna metoda kontracepcije bez korištenja sredstava, temelji se na promjenama konzistencije sluzi u cerviksu.
• BILO (puls) – niz tlačnih valova u arterijama, nastaju kontrakcijama lijeve srčane klijetke.
• BILJKE – autotrofni fotosintetski eukarioti.
• BILJKE DUGOG DANA – biljke koje cvjetaju krajem proljeća ili početkom ljeta kada su dugi dani, a razdoblje tame kraće od kritičnog (mnoge trave i žitarice).
• BILJKE KRATKOG DANA – biljke koje cvjetaju krajem ljeta, u jesen ili zimi kada su dani kratki, a razdoblje tame dulje od kritičnog (krizantema).
• BILJNA ZAJEDNICA (FITOCENOZA) – obuhvaća sve biljne vrste koje žive na određenom staništu.
• BILJNI HORMONI (regulatori rasta) – spojevi koji utječu na rast i diferencijaciju biljnih tkiva i organa.
• BILJNO BOJILO (pigmenti) – tvari koje apsorbiraju svjetlosnu energiju i pretvaraju ju u kemijsku energiju, koja se pohranjuje u kemijskim vezama šećera i drugih organskih molekula koje nastaju u procesu fotosinteze.
• BINARNA NOMENKLATURA – način imenovanja u kojem se svaka vrsta označuje dvostrukim latinskim nazivom, pri čemu je prva riječ imenica koja označuje rod, a druga pridjev koji pobliže označava vrstu.
• BIOAKUMULACIJA - povećanje koncentracije toksičnih i drugih tvari u organizmima prema krajevima hranidbenih lanaca.
• BIOCENOLOGIJA – znanost o biocenozama. Znanost koja se bavi proučavanjem odnosa članova u biocenozi i odnosima biocenoze i uvjeta okoliša.
• BIOCENOZA (životna zajednica) – organizacijska jedinica koju čine sve biljke i životinje koje žive na nekom prostoru.
• BIOCIDI – tvari namijenjene uništavanju različitih životnih oblika (npr. herbicidi, insekticidi, fungicidi, antibiotici).
• BIOGENI ELEMENTI - kemijski elementi koji sudjeluju u biogeokemijskim ciklusima.
• BIOGEOKEMIJSKI CIKLUSI - različiti elementi kruže izmeu živih bića i njhovog okoliša i pritom ulaze u različite kemijske spojeve. 
• BIOINDIKATORI – organizam koji svojim (ne) pojavljivanjem na određenom staništu upućuje na određene ekološke prilike (npr. kiselost tla, količina vode, intenzitet svjetla, prisutnost određenih onečišćivača i sl.).
• BIOKATALIZATOR – enzim.
• BIOLOGIJA – znanost koja proučava živa bića.
• BIOLOŠKA EVOLUCIJA – proces postupne promjene organizama tijekom dugoga vremenskog razdoblja i njihova prilagodba okolišu.
• BIOLOŠKA FIKSACIJA DUŠIKA – određeni organizmi (neke bakterije, modrozelene alge i lišaji) imaju sposobnost prevođenja atmosferskog dušika u nitrate ili amonijak, koji su dostupni biljkama.
• BIOLOŠKA RAVNOTEŽA – usklađenost, održavanje stalnog stanja ustroja i funkcionalnosti unutar nekog biološkog sustava pod djelovanjem promjenjivih uvjeta izvana.
• BIOLUMINISCENCIJA – svjetlost koju stvaraju živi organizmi (npr. svjetleći bičaši, rebraši i sl.).
• BIOMASA – broj jedinki neke vrste ili njihova ukupna masa u suhom ili svježem stanju na nekom prostoru. Biomasa je mjerilo gustoće neke populacije.
• BIOMI - pojedini dijelovi kopnene vegetacije s karakterističnim biljnim zajednicama.
• BIORAZNOLIKOST - predstavlja sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekološkog sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava.
• BIOSFERA – tanki površinski dio Zemlje u kojem su prisutne zajednice svih živih bića i u kojem je moguć njihov opstanak. Obuhvaća litosferu, hidrosferu i troposferu. Čine je svi ekosustavi.
• BIOTIČKI ČIMBENICI – jedna od skupina ekoloških čimbenika. Uzajamni odnosi jedinki istih vrsta i jedinki različitih vrsta (simbioza, parazitizam, odnos predatora i plijena itd.).
• BIOTOKSINI – skupina otrova koje stvaraju živi organizmi (npr. fitoplanktonske alge).
• BIOTOP – (stanište) – prostor na kojem obitava određena vrsta, a obilježava ga niz ekoloških čimbenika (abiotičkih i biotičkih).
• BIVALENT – struktura koja se sastoji od dva udvostručenja homologna kromosoma spojena sinaptonemskim kompleksom, a nastaje tijekom mejoze u profazi I.
• BJELANČEVINA (protein) – organska molekula građena od aminokiselina.
• BJELOOČNICA – bijela ovojnica koja obavija gotovo svu očnu jabučicu. Na prednjoj strani je prozirna rožnica s otvorom na sredini (zjenicom).
• BLASTOCEL (primarna tjelesna šupljina) – središnja šupljina blastule, nastala je tijekom embrionalnog razvitka.
• BLASTOCISTA – blastula sisavaca.
• BLASTODERMA – površinski sloj embrionalnih stanica koji okružuje šupljinu blastule. Nastaje za vrijeme brazdanja zigote, a u kasnijem stadiju embrionalnog razvitka iz njega će se razviti zametni listići: ektoderm, endoderm i mezoderm.
• BLASTOMERE – embrionalne stanice koje nastaju brazdanjem zigote. Izgrađuju površinski sloj blastule, blastoderm.
• BLASTOPORUS – otvor formiran na mjestu uvlačenja stanica u blastocel u procesu gastrulacije.
• BLASTULA – rani oblik zametka mnogih višestaničnih životinja (ježinci, žabe) kojim završava proces brazdanja oplođene jajne stanice (zigote). Blastula ima oblik šuplje kugle, a sastoji se od površinskog sloja stanica (blastoderma) koji okružuje šupljinu ispunjenu tekućinom (blastocel).
• BM – bazalni metabolizam.
• BOČATA (BRAKIČNA) VODA – voda saliniteta između slatke i morske; nastaje njihovim miješanjem.
• BOČNA PRUGA – osjetilo koje ribama pomaže osjetiti strujanje vode uzrokovano drugim organizmima, upozorava ribe na blisku opasnost ili prisutnost plijena.
• BOČNI (LATERALNI) MERISTEMI – meristemske stanice raspoređene u obliku valjaka u stabljici i korijenu pomoću kojih biljka raste u širinu (sekundarni rast).
• BOČNI PUPOVI (BULBILI) – vegetativni pupovi u pazušcima listova ili bočnih ogranaka.
• BODLJIKAŠI – pretežno peterozrakaste morske životinje u kojih je većina vrsta pokrivena bodljikama.
• BOGINJE – teška zarazna bolest uzrokovana jednim iz skupine animalnih (životinjskih) virusa koji se širi dodirom ili kapljično.
• BOJANJE PO GRAMU – vrsta bojanja heterotrofnih bezbojnih patogenih bakterija na temelju čega se dijele na gram – pozitivne i gram – negativne bakterije.
• BOLEST SPAVANJA – bolest uzrokovana triponosomom, a prenosi je ce – ce muha.
• BOTANIKA – znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem biljnog svijeta.
• BOTULIZAM – bolest uzrokovana otrovom kojeg stvara mikrob Clostridium botulinum.
• BOWMANOVA ČAHURA – dio nefrona koji okružuje kapilarno klupko ili glomerul i u kojem se filtrira većina sastojaka krvne plazme.
• BRADIKARDIJA – usporen rad srca s frekvencijom manjom od 60 otkucaja u minuti.
• BRAHIDAKTILIJA – nasljedni poremećaj kosti prstiju, koji su abnormalno kratki.
• BRAZDANJE – mitotičke diobe oplođene jajne stanice (zigote).
• BRIS – uzimanje uzoraka sluznice ili sluzi iz tijela radi mikrobiološke pretrage.
• BRONHIOLI – tanke cjevčice, završni dijelovi sustava dušnica (bronha) u plućima. Bronhioli završavaju proširenim plućnim mjehurićima ili alveolama.
• BRONHITIS – upala sluznice bronha (dušnice) najčešće uzrokovane virusima.
• BROWN R. – britanski znanstvenik koji je 1831. godine otkrio staničnu jezgru.
• BUBNJIĆ – tanka vezivna opna koja se nalazi između vanjskog i srednjeg uha, prima zvučne valove i prenosi ih preko slušnih košćica u unutrašnje uho.
• BUBREG – parni žljezdani organ koji filtrira krv i izlučuje mokraću.
• BUBRENJE – pojava povećanja mase i volumena tijela zbog upijanja (difuzije) vode ili vodene pare u šupljine zbog kapilarnih sila i gradijenta vode te adsorpcija vode na površinu molekula i iona.
• BULBILI – rasplodni pupovi koji nastaju u pazušcu ili na rubu lista.