četvrtak, 11. studenoga 2010.

Biološki leksikon



  • C3 BILJKE – biljke u kojih prvi stabilni spoj koji nastaje u sekundarnim reakcijama fotosinteze (Calvinov ciklus) sadrži tri atoma ugljika.
  • C4 BILJKE – biljke u kojih sekundarne reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus) počinju sa spojem koji ima četiri atoma ugljika.
  • CALVINOV CIKLUS – reakcije fotosinteze koje se zbivaju u tami (fiksiranje i ugradnja atmosferskog CO2 u ugljikohidrate).
  • CAM BILJKE (biljke s dnevnim kiselinskim ritmom) – biljke koje noću primaju CO2 i ugrađuju ga u organske kiseline, a danju ga otpuštaju i upotrebljavaju u Calvinovom ciklusu
  • CARDIA – gornji dio želuca u kojem završava jednjak, u njemu se nalazi kružni mišić (sfinkter) koji sprečava vraćanje želučanog sadržaja u jednjak.
  • CARL LINNÉ – švedski prirodoslovac koji u 18. stoljeću uvodi dvoimeno nazivlje za sva mu poznata živa bića.
  • CARSTVO – taksonomska kategorija prema kojoj razvrstavamo živa bića.
  • CEA (karcinoembrijski antigen) – bjelančevina u krvi za utvrđivanje karcinoma u tijelu.
  • CEFALIZACIJA – pojava tijekom evolucije životnija koju obilježava koncentriranje živčanog i osjetilnog sustava u prednjem dijelu tijela – glavi.
  • CELIKALIJA – crijevna bolest netolerancije prema glutenu i gijadinu iz većine žitarica.
  • CELOM – sekundarna tjelesna šupljina) – oblik tjelesne šupljine koja se razvija za vrijeme embrionalnog života, a obavijena je stanicama mezoderma. Postoji kod razvijenih beskralješnjaka (bodljikaši, člankonošci, kolutićavci) i u svih kralješnjaka (ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci)
  • CELOMATA – životinje koje imaju celom (sekundarnu tjelesnu šupljinu).
  • CELOMSKA TEKUĆINA – tekućina koja ispunjava tjelesne šupljine.
  • CELULOZA (polisaharid) – kemijski spoj koji nastaje međusobnim spajanjem 8 do 12 tisuća molekula šećera glukoze. Opća formula je (C6H10O5)n. Izgrađuje glavninu staničnih stijenki biljnih stanica.
  • CENTIMORGAN (cM) – jedinica za relativnu udaljenost gena u molekuli DNA koja je jednaka postotku rekombinantnih potomaka.
  • CENTRALNI CILINDAR – središnji dio korijena endodremom odijeljen od kore. U centralnom cilindru smješteni su provodni elementi (ksilem i floem) i pericikal (kambij koji omogućava stvaranje ogranaka korijena).
  • CENTRIOLI – stanični organeli valjkastog oblika građeni od tankih proteinskih cjevčica (mikrotubula). Nalaze se u citoplazmi svih životinjskih stanica i nekih alga.
  • CENTROMERA – mjesto suženja na kromosomu za koje se prihvaćaju niti diobenog vretena tijekom diobe stanice.
  • CENTROSOM - stanični organel izgrađen od dva centriola. Ima važnu ulogu u procesu diobe stanice (sudjeluje u formiranju diobenog vretena).
  • CEREBELLUM – mali mozak.
  • CEREBRUM – veliki mozak.
  • CERKARIJE – ličinke metilja koje imaju repiće. Nastaju iz ličinki redija.
  • CIJANOBAKTERIJE (modrozelene alge) – prokariotski organizmi bez prave jezgre. Autotrofni fotosintetski organizmi koji sadrže klorofil.
  • CIJANOSOM – zrnce u unutrašnjosti cijanobakterija koje sadrži bojila crvene i plave boje.
  • CIJEPLJENJE (kalemljenje) – oblik vegetativnog uzgoja drvenastih biljaka.
  • CIJEPLJENJE (vakcinacija, aktivna imunizacija)– unašanje u organizam uzročnika bolesti ili njihovih produkata koji su izgubili patogeničnost, ali su zadržali svoju antigeničnost (sposobnost imunizacije).
  • CIKAS – primitivna golosjemenjača kod koje se oplodnja zbiva pokretnim muškim gametama, spermatozoidima.
  • CIKLUS LIMUNSKE KISELINE – Krebsov ciklus. Ciklus reakcija koji se u aerobnim uvjetima zbivaju u mitohondriju (acetil – CoA se razgrađuje do ugljikovog dioksida).
  • CIRKADIJSKI RITMOVI (lat. circa = približno, dies = dan) – pravilni fiziološki ciklusi koji se ponavljaju u periodama od oko 24 sata. Prisutni su u svih eukariota.
  • CIRKULACIJA – optok krvi kroz žilni sustav.
  • CIRKUMNUTACIJA – pojava obavijanja mladih vitica oko podloge zbog nejednolikog rasta gornje i donje strane vitica.
  • CIROZA – kronični stadij bolesti nekog organa, gdje zbog propadanja funkcionalnih stanica dolazi do bujanja nefunkcionalnog vezivnog tkiva (npr. ciroza jetre).
  • CISTEIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina.
  • CISTITIS – upala mokraćnog mjehura.
  • CISTOZIGOTA – zigota obavijena čvrstom staničnom stijenkom koja omogućuje preživljavanje nepovoljnih okolišnih uvjeta (suše, zime). Cistozigote stvaraju neke alge.
  • CITOGENETIKA – područje genetike koje se bavi istraživanjem nasljeđivanja na razini kromosoma i stanica.
  • CITOGENETSKE HIMERE – jedinke koje sadrže stanice s različitim brojem kromosoma. Promijenjen broj kromosoma posljedica je nepravilne raspodjele tijekom diobe stanice.
  • CITOKINEZA – dioba citoplazme nakon diobe jezgre (kariokineze).
  • CITOKININI – skupina biljnih hormona koji odgađaju starenje, stimuliraju staničnu diobu, utječu na diferencijaciju i sudjeluju u kontroli apikalne dominacije.
  • CITOKROMI – bjelančevine koje sadrže željezo, dio transportnog lanca elektrona u mitohondrijima i kloroplastima.
  • CITOLOGIJA – znanost koja proučava građu i funkciju stanice.
  • CITOPLAZMA – osnovna tekuća faza stanice u kojoj se nalaze organeli.
  • CITOPLAZMATSKO NASLJEĐIVANJE – nasljeđivanje gena koji se nalaze u citoplazmi (u plastidima i mitohondrijima u eukariota ili na plazmidima u prokariota).
  • CITOSKELET – sustav tankih proteinskih vlakana i cjevčica u citoplazmi. Daje stanici mehaničku strukturu, omogućuje gibanje organela itd.
  • CITOSOL – dio citoplazme eukariotske stanice bez organela.
  • CITOSTATICI – lijekovi koji se koriste u liječenju zloćudnih bolesti (kemoterapiji).
  • CITOZIN – pirimidinska dušična baza koja sudjeluje u građi nukleotida u DNA i RNA.
  • CJEPIVO – umrtvljeni ili oslabljeni virus koji ne uzrokuje bolest (ili prouzrokuje samo neznatne simptome), ali potiče nastajanje specifičnih protutijela koja ne dopuštaju da dođe do zaraze opasnim oblikom virusa.
  • COECUM – slijepo crijevo; početni dio debelog crijeva na kojem se nalazi crvuljak, a smješten je u donjem desnom dijelu abdomena.
  • COITUS INTERRUPTUS – prekinuti snošaj koji se rabi kao metoda kontracepcije.
  • COLON – dio debelog crijeva koji se proteže od cekuma do rektuma.
  • CORPUS ALBICANS – bijelo tijelo. Višestanična tvorevina koja nastaje u jajniku 10 do 14 dana nakon ovulacije u slučaju kada nije došlo do oplodnje jajne stanice. Nastaje propadanjem žutog tijela.
  • CORPUS LUTEUM – žuto tijelo. Tvorba koja nastaje u jajniku sisavaca iz Graafovog mjehurića nakon ovulacije. Sastoji se od luteinskih stanica koje sadrže masti. Luteinske stanice izlučuju hormone estrogene i progesteron.
  • CORTIJEVE STANICE – osjetilne stanice za sluh u pužnici unutarnjeg uha.
  • CRICK F. – britanski fizičar koji je zajedno s američkim biologom Watsonom 1953. godine opisao strukturu molekule DNA.
  • CROSSING OVER – proces zamijene dijelova homolognih molekula DNA.
  • CRVENA OČNA PJEGA – struktura kojom euglena prima svjetlosne podražaje.
  • CRVENE KNJIGE – pregled stanja ugroženih biljnih i životinjskih vrsta.
  • CRVENE KRVNE STANICE (ERITROCITI) – vrsta krvnih stanica čija je uloga prijenos kisika do svih stanica.
  • CRVENI POPIS – popis ugroženih divljih vrsta raspoređenih po kategorijama ugroženosti.
  • CRVOTOČINE – najprimitivnije papratnjače, na vrhu stabljike imaju klasiće sa sporangijima.
  • CT – kompjutorizirana tomografija.
  • CVAT – skupina cvjetova na biljci.
  • CVIJET – ogranak ograničena rasta koji nosi reproduktivne organe (prašnike i tučak) i ovojne listove (lapove i latice).
  • CVJETANJE VODA (mora) – prekomjerno razmnožavanje cijanobakterija u zagađenim vodama.
  • CVJETIŠTE – proširena cvjetna os.
  • CVJETNA STAPKA – preobraženi dio stabljike koji na svom vrhu nosi cvijet.