Biološki leksikon

- 3' – KRAJ – kraj lanca molekule DNA ili RNA koji
sadrži na trećem C – atomu šećera slobodnu OH – skupinu.
- 5' – KRAJ - kraj lanca molekule DNA ili RNA na kojem
je slobodan fosfat.
- KACIGA – pet od šest tepala u orhideja koje su
okrenute prema gore.
- KALAVAC – suhi plod koji se u zrelom stanju raspada
na dva ili više jednosjemenih plodića, na primjer u štitarki.
- KALEMLJENJE – cijepljenje, presađivanje ili
transplantacija dijela vegetativnog tijela jedne biljke, plemke, na vegetativno tijelo druge biljke, podloge, pri čemu se na podlozi razvija
biljka koja ima osobine plemke.
- KALIPTRA – ili korijenova kapa, trajno parenhimsko tkivo bogato
intercelularima, na
površini sluzavo, koje u obliku naprstka obavija vegetacijski vršak korijena te
ima zaštitnu ulogu.
- KALORIMETAR – sprava kojom se mjeri energetska
vrijednost hrane.
- KALUP (kamena jezgra) – fosili koji nastaju tako
da se unutrašnjost organizma ispunjava anorganskom tvari, a organska tvar
istrune.
- KALUSNO TKIVO – nakupina nediferenciranih stanica biljnog
tkiva, nastaje na ranjenoj
površini ili se može umjetno proizvesti u kulturi biljnih stanica i tkiva.
- KAMBIJ – prsten bočnog ili lateralnog meristemskog
tkiva u drvenastoj stabljici dvosupnica, između ksilema i floema, omogućuje
sekundaran rast stabljike u debljinu.
- KANALNA
BJELANČEVINA – prijenosna bjelančevina organizirana kao kanal u staničnoj
membrani kroz koju se odvija prijenos malih polarnih molekula određenog naboja
i iona.
- KANCEROGEN (KARCINOGEN) – tvar koja izaziva
nastanak raka (karcinom).
- KANINI
– zubi očnjaci.
- KAPACITET
OKOLIŠA (K) – označava maksimalnu veličinu populacije što je stanište sa svojim
resursima može prihvatiti.
- KAPENSIS – jedno od flornih područja, jug Afrike.
- KAPILARE – najsitniji ogranci krvnih žila s iznimno
tankim stijenkama, kroz
koje se zbiva izmjena tvari i plinova između krvi i stanica.
- KAPILARNOST – pojava podizanja tekućine u uskim
cjevčicama ili kapilarama zbog djelovanja privlačnih sila adhezije i kohezije.
- KAPLAN R. - objavio matematički dokaz abiotičkog
nastanka prvih organizama.
- KAPSIDA – vanjska ovojnica virusa izgrađena od
proteinskih molekula.
- KAPSULA – sluzavi omotač koji obavija stanice nekih
bakterija, a nalazi se periferno od stanične stijenke.
- KAPURA – dio želuca u preživača.
- KARAKTERISTIČNE
VRSTE – vrste koje su velikim postotkom stalnosti vezane za određenu životnu
zajednicu.
- KARANTENA
– odvajanje zaraženih, na određeno vrijem, od zdravih osoba.
- KARBAMINOHEMOGLOBIN – hemoglobin na koji je vezan
ugljikov (IV) oksid.
- KARBON – ugljeno doba. Jedno od geoloških razdoblja
nazvanih po bogatim naslagama ugljena; započeo je otprilike prije 275 milijuna
godina i trajao je 50 milijuna godina. U vrijeme karbona vlažna i topla
klima omogućila je razvoj biljnog svijeta, posebno drvenastih papratnjača od
kojih je nastala najveća količina kamenog ugljena.
- KARCINOM – rak, maligni izraštaj površinskih tkiva
(npr. koža, sluznice unutrašnjih organa – mjehura, crijeva, žlijezda – dojke, prostate). Ima sposobnost stvaranja
metastaza.
- KARDIJA
– mjesto ulaska jednjaka u želudac s prstenastim mišićem (sfinkterom).
- KARDIOVASKULARNI SUSTAV – krvožilni sustav.
- KARIJES – propadanje zubnog tkiva uzrokovano
kiselinama što ih izlučuju bakterije prisutne u zubnim naslagama.
- KARIOGAMIJA – stapanje dviju jezgara koje nastupa nakon
stapanja plazmi.
- KARIOKINEZA
– dioba jezgre na kraju telofaze.
- KARIOTIP – fotografija ili crtež mitotskih metafaznih
kromosoma poredanih prema veličini i položaju centromera.
- KARNIVORI – drugi naziv za mesojede.
- KARNIVORNE
BILJKE (mesojedne) – biljke koje se povremeno hrane sitnim životinjama, najčešće
kukcima (kukcojedne ili insektivorne biljke) čijom probavom dobivaju potrebne
mineralne tvari (posebno dušik).
- KAROTENI – pigmenti narančaste do svijetlocrvene
boje, dolaze u kromoplastima i kloroplastima, ali i raspršeni u kromoplazmi
cijanobakterija. Sudjeluju u
fotosintezi dopunjujući fotosintetsku aktivnost klorofila, daju boju cvjetovima i plodovima.
- KATABOLIZAM – razgradnja organskih spojeva uz
oslobađanje energije.
- KATADROMNE SELICE – ribe koje žive u slatkoj vodi, a radi
mriještenja zalaze u more (npr. jegulje).
- KATALAZA – enzim koji katalizira tj. ubrzava kemijsku
reakciju razgradnje vodikovog peroksida na vodu i kisik.
- KATALIZA – kemijska reakcija ubrzana utjecajem
(bio)katalizatora (enzim).
- KATALIZATORI – materija koja povećava brzinu kemijskih
reakcija, a pri tome se ne mijenja.
- KAULOID
– stabalce, tvorevina nalik stabljici, ali bez građe prave stabljike. Nalazimo
ga u algi složenije građe i mahovina.
- KAVERNA
– šupljina nastala u plućima razgradnjom tkiva pod djelovanjem uzročnika
tuberkuloze.
- KAVIJAR
– ikra nekih vrsta riba koja se koristi u prehrani kao specijalitet.
Najpoznatija je ikra ribe jesetre crnobiserne boje.
- KEMIJSKA
ENERGIJA – energija pohranjena u kemijskim vezama različitih kemijskih spojeva.
- KEMIJSKA EVOLUCIJA – postanak sve složenijih kemijskih
spojeva u prvobitnim oceanima prije 4 milijarde godina.
- KEMOAUTOTROFI – organizmi koji energiju potrebnu za
fiksaciju CO2 dobivaju oksidacijom anorganskih spojeva.
- KEMOFOSILI – najstariji oblici fosila kemijskog
podrijetla.
- KEMOSINTETSKE
BAKTERIJE – autotrofne bakterije koje energiju za sintezu organskih spojeva
dobivaju oksidacijom anorganskih tvari.
- KEMOSINTEZA – sinteza organskih spojeva iz anorganskih
pomoću kemijske energije dobivene oksidacijom pojedinih anorganskih tvari.
- KEMOTAKSIJA – orijentacija životinja prema kemijskim
podražajima.
- KERATIN – strukturalna bjelančevina koja izgrađuje
npr. kosu, nokte i perje.
- KEROGEN – netopljive organske tvari koje nastaju u
stijenama u obliku kemofosila.
- KIN – SELEKCIJA – tip selekcije gdje je osnovni čimbenik
koji utječe na preživljavanje jedinki i populacije osjećaj obiteljske
pripadnosti, tj. spremnosti jedinke da
žrtvuje sebe za dobrobit zajednice.
- KINETOHOR – pričvrsnica (koju oblikuju specifični
proteini) na području centromera; mjesto vezivanja niti diobenog vretena.
- KISELE KIŠE – kiše u kojima su razrijeđene kiseline koje
s kišom dospijevaju na tlo.
- KISIK – element, nemetal, plin teži od zraka,
slabo topiv u vodi, nužan za gorenje i aerobno stanično disanje; produkt
fotosinteze.
- KISTAC
– zelena plijesan iz skupine gljivica.
- KITOVI
– skupina sisavaca prilagođenih životu u moru.
- KLADODIJ – metamorfoza stabljike u organ koji služi
fotosintezi i pohranjivanju vode.
- KLAMIDIJE – bakterije koje se mogu razmnožavati samo u
živoj domaćinskoj stanici, pa prema tome nalikuju virusima.
- KLAMIDOSPORE – crne spore snijeti.
- KLAS – cvat s uspravnom glavnom osi na kojoj su sjedeći
cvjetovi.
- KLASIĆ (strobilus) – dio klasa ili metlice trava
koji se sastoji od dvije pljeve i jednog ili više cvjetova, a svaki cvijet
obavijaju dvije pljevice, obuvenac i košuljica.
- KLEIDONIČKO
JAJE – posjeduje tri ovojnice koje štite embrio: alantois, amnion i horion.
Ovakva zaštita je omogućila neovisnost o vodi i tijekom razmnožavanja.
- KLEKOVINA BORA – šuma kleke i bora na gornjoj visinskoj
granici.
- KLICA – ili embrio, zametak buduće biljke, nalazi
se u sjemenci i njezin je najvažniji dio.
- KLICIN KORIJENAK – dio klice iz kojeg se tijekom klijanja
razvija korijen.
- KLICIN PUPOLJAK – dio klice iz kojeg se tijekom klijanja
razvija izdanak.
- KLICONOŠA
– nosilac zaraznih klica (mikroorganizama).
- KLIJANJE PELUDNE MJEŠINICE – kemotropni rast
unutarnje ovojnice peludnog zrna u cjevčicu do mikropile sjemenog zametka, kroz koju se spuštaju generativne jezgre
radi oplodnje.
- KLIJEŠTA (HELICERE) – kliještasti privjesci u paučnjaka
ispred usta iza kojih je pet pari nogu.
- KLIMAKS
– završna točka sukcesije u razvoju biocenoze.
- KLIMAKTERIJ
– endokrine, somatske i psihičke promjene koje se pojavljuju na kraju
reprodukcijskog razdoblja.
- KLINEFELTEROV SINDROM – sindrom koji nastaje kao posljedica
viška X – kromosoma u muškaraca (XXY, XXXY).
- KLIP – cvat koji se sastoji od uspravne i jako zadebljane
glavne osi na kojoj se nalaze jednospolni cvjetovi, na primjer u kukuruza.
- KLITORIS (DRAŽICA) – dio ženskog spolnog sustava koji po
građi odgovara vršnom dijelu penisa; obiluje osjetilnim stanicama čije
podraživanje dovodi do osjeta ugode i orgazma.
- KLOAKA
– nečisnica.
- KLOBUK – gornji dio plodišta u gljiva stapčarki,
klobučarki, u većine s donje strane ima zrakasto raspoređene lamele s himenijem
od bazidija s bazidiosporama.
- KLONIRANJE GENA – tehnika genetičkog inženjerstva kojom se
proizvodi veliki broj kopija nekog gena.
- KLONIRANJE ORGANIZAMA – proces kojim nastaju jedinke s
identičnom genetičkom uputom.
- KLONIRANJE STANICA – poticanje stanica na diobu. Mitozom
nastaju stanice s identičnom genetičkom uputom.
- KLONOVI – jedinke koje sadrže identičan genetički
materijal. U prirodi mogu nastati nespolnim razmnožavanjem.
- KLOROFIL A – evolucijski stariji oblik molekule
klorofila, tamnozelene ili modrozelene boje.
- KLOROFIL B – evolucijski mlađi oblik molekule
klorofila.
- KLOROFILI – pigmenti zelene boje koji služe apsorpciji
Sunčeve svjetlosti, četiri su osnovna tipa: a, b, c i d; najrasprostranjeniji su a i b.
- KLOROFLUOROUGLJIKOVODICI
(CFC) – relativno malo toksični, stabilni i nezapaljivi spojevi koji se koriste
za hlađenje u rashladnim uređajima ili kao potisni plinovi u sprej bocama.
Uništavaju ozonski omotač.
- KLOROPLASTI – zeleni plastidi, u stablašica sadrže
pigmente: klorofil a, klorofil b, karotene i ksantofile, u smeđih alga
klorofile a i c, a u crvenih a i d.
- KLJEŠTARI
– skupina člankonožaca koju čine praklještari, paučnjaci i morski pauci.
- KNAUS – OGINOVA METODA – prirodna metoda kontracepcije koja
se temelji na određivanju ovulacije mjerenjem bazalne temperature.
- KNIDOCITI
(žarne stanice) – okrugla ili jajolika stanica žarnjaka u kojoj se stvara
žarnica (knida).
- KNJIŽAVCI – dio želudca preživača preko kojeg se hrana
vraća u sirište na enzimsku razgradnju. Sadrži nabore poput listova u knjizi.
- KOACERVATNE KAPLJICE – eventualni prijelazni oblici od
nežive tvari prema živoj stanici; mikroskopske koloidne kapljice obavijene
opnom (protobionti).
- KOAGULACIJA
KRVI – stvaranje krvnog ugruška.
- KOCH R. – njemački bakteriolog koji je identificirao
bacil koji uzrokuje tuberkulozu.
- KODIRAJUĆI
DNA – LANAC – lanac koji se ne prepisuje u molekulu RNA, a prema redoslijedu
dušičnih baza „identičan“ je molekuli RNA.
- KODOMINANTNI ALELI – aleli koji dolaze do potpunog
fenotipskog izražaja u heterozigota.
- KODON – uzastopni redoslijed od tri ribonukleotida
u mRNA koji se tijekom sinteze proteina prevodi u određenu aminokiselinu.
Kodoni se čitaju od 5' prema 3' kraju.
- KOENZIM – molekula vezana na enzim, sudjeluje u
reakcijama koje katalizira enzim.
- KOEVOLUCIJA – oblik evolucije kod kojeg je prisutan
paralelan razvoj adaptacija nekoliko populacija (vrsta), a kao rezultat njihove interakcije i snažnog
međusobnog utjecaja; ovakav oblik evolucije čest je u odnosu biljaka i njihovih
oprašivača.
- KOHEZIJA – privlačne sile između molekula iste tvari.
- KOITUS
– spolni čin.
- KOKI
– bakterijske stanice okruglastog oblika.
- KOKON – tvorevina od niti koju neke životinje
ispletu oko jajašaca i u njemu se razvija mlada jedinka (npr. gujavica,
paučnjaci).
- KOLAGEN – nitasta bjelančevina u koži koja joj daje
čvrstoću.
- KOLAPS
– nagli nastup opće slabosti.
- KOLENHIM
– potporno tkivo od živih stanica sa stijenkama bogatima pektinom. Biljci daje
plastičnost. Nalazi se u organima koji rastu.
- KOLEOPTILA – zaštitni ovoj oko pupoljka trava,
podrijetlom je od supke.
- KOLEORIZA – zaštitni ovoj oko korijenka trava,
podrijetlom je od supke.
- KOLESTEROL – steroid u staničnim membranama
životinjskih stanica i stanica čovjeka. Nužan za sintezu steroidnih hormona, u većim količinama pridonosi začepljenju
krvnih žila i razvoju bolesti kardiovaskularnog sustava.
- KOLIFORMNE
BAKTERIJE – bakterije čije je prirodno stanište probavni sustav ljudi i
životinja. Njihova prisutnost u hrani i vodi pokazatelj je fekalnog
onečišćenja.
- KOLIKA
– trbušna bol.
- KOLITIS
– upala debelog crijeva.
- KOLOIDNE ČESTICE TLA – molekule i ioni, u tankom sloju
vezani slabim privlačnim silama na čvrste, netopljive čestice tla.
- KOLON
– debelo crijevo.
- KOLONIJALNA TEORIJA – teorija po kojoj su višestanični
organizmi nastali iz kolonijalnih bičaša.
- KOLONIJE – nakupina jednakih jedinki.
- KOLONOSKOPIJA
– metoda optičkog pregleda crijeva kolonoskopom.
- KOLOSTRUM – majčino mlijeko koje nastaje prvih
nekoliko dana nakon poroda, sadrži veliku količinu imunoglobulina.
- KOLUTIĆAVCI
– beskralježnjaci kolutićava tijela te gole i sluzave kože.
- KOLUTIĆAVOST
(segmentiranost) – pojava ponavljanja kolutića (segmenata) duž uzdužne osi.
- KOLJENCE – čvor ili nodij, jače istaknuti ili
zadebljani dio stabljike na kojem se nalazi jedan ili više listova.
- KOLJENO – jedna od najviših kategorija u sistematici
(klasifikaciji) živih bića.
- KOMENZALIZAM
– odnos između različitih vrsta u kojem jedna vrsta ima koristi, a druga nema
ni koristi niti trpi štetu.
- KOMPARATIVNA EMBRIOLOGIJA – poredbeno
istraživanje različitih stadija embrionalnog razvoja objašnjava zajedničko
podrijetlo kralježnjaka.
- KOMPETICIJA (konkurencija)– oblik međuodnosa između
dvije ili više vrsta organizama koji su ograničeni nekim čimbenikom, primjerice
plijenom.
- KOMPLEMENTARNE DUŠIČNE BAZE – dušične baze koje
se međusobno povezuju vodikovim vezama: adenin i timin, te gvanin i citozin.
- KOMPLEMENTARNI DNA LANCI – dva lanca molekule
DNA koji su međusobno povezani ili se mogu povezati vodikovim vezama.
- KOMUŠKA – suhi plod, sastoji se od dva plodna lista
i između njih tanke opne na kojem su sjemenke, otvara se s dva zaklopca, imaju ga krstašice.
- KONCENTRACIJSKI
GRADIJENT – razlika u koncentracijama otopljenih tvari u otopinama odijeljenim
polupropusnom membranom.
- KONCEPTAKULI
– udubine na steljci jadranskog bračića u kojima se nalaze rasplodni organi
(gametangiji).
- KONDOM – mehaničko sredstvo kontracepcije koje uz
to djelomično štiti od prijenosa nekih spolno prenosivih bolesti
(prezervativi).
- KONHIOLIN – bjelančevina u ljušturama školjkaša u koju
je ugrađen vapnenac.
- KONIDIJE – spore koje nastaju septiranjem vršnih
dijelova hife, egzogeno (ražina gljivica i kistaci).
- KONIDIOSPORE
– haploidne nespolne spore koje se javljaju u nekim skupinama gljiva i služe
nespolnom razmnožavanju.
- KONSTIPACIJA
– začepljenost.
- KONTRACEPCIJSKE METODE – postupci kojima se nastoji
spriječiti oplodnja ili trudnoća.
- KONTRAINDIKACIJA
– štetna nuspojava nekog lijeka ili operativnog zahvata.
- KONTRAKTILNA
VAKULA – stežljivi mjehurić.
- KONTUZIJA
– prignječenje tkiva s krvnim podljevom.
- KONVERGENCIJA – pojava izrazite morfološke sličnosti
filogenetski udaljenih grupa organizama.
- KONVERGENTNA EVOLUCIJA – nastanak sličnih struktura kod
nesrodnih organizama (ili onih s dalekim pretkom) koji je prilagodba na slične
uvjete okoliša kojem žive; npr. ihtiosauri, morski psi, pingvini i
delfini imaju sličan, aerodinamičan oblik
tijela i peraje.
- KONZERVIRANJE – proces nastajanja fosila smrzavanjem ili
isušivanjem.
- KONZUMENTI
(potrošači) – organizmi koji se hrane isključivo organskom tvari, biljkama ili
životinjama.
- KONJUGACIJA – paraspolni proces u bakterija tijekom
kojeg dio genetičkog materijala jedne stanice prelazi preko citoplazmatskog
mostića u drugu stanicu i ugrađuje se rekombinacijom u genetičku uputu stanice
primateljice. Prijelaz kopije
plazmida preko citoplazmatskog mostića iz jedne u drugu stanicu.
- KOPITARI
NEPARNOPRSTAŠI – veliki biljojedi iz skupine sisavaca. Na nogama imaju 1 i 3
prsta obložen rožnatim kopitom (npr. konj, magarac, zebra, nosorog).
- KOPITARI
PARNOPRSTAŠI (papkari) – biljojedi iz skupine sisavaca. Obično hodaju na dva
prsta (npr. svinje, vodenkonji, deve, jeleni, žirafe, antilope, koze, ovce).
- KOPLJAČA
– najpoznatiji predstavnik svitkovaca koji najveći dio života provodi djelomice
zakopan u pijesku.
- KOPNENE BILJKE (TERESTRIČKE BILJKE) – biljke čija su tkiva
i organi prilagođeni životu na kopnu (korijen i potporna tkiva za
pričvršćivanje, pokrovno tkivo štiti
od isušivanja, oplodnja bez vode).
- KOPRIVNJAČA
(urtikarija) – oblik alergijske reakcije koji se javlja kao preosjetljivost na
alergen.
- KOPROFAG
– heterotrofni organizmi koji se hrane životinjskim izmetom.
- KORA
– pokrivno tkivo na površini višegodišnje stabljike i višegodišnjeg korijena
drvenastih biljaka.
- KORALJI
– žarnjaci sa samo polipnim oblikom.
- KORALJNI GREBEN – grebeni u tropima nastali od kamenih
koralja u toplom i plitkom moru.
- KORIJEN – organ biljaka stablašica koji pričvršćuje
izdanak za podlogu i opskrbljuje bilju vodom i mineralnim tvarima.
- KORIJENOV TLAK – pojava aktivnog podizanja vode u žilama
ksilema.
- KORIJENOVA
KAPA – nakupina stanica na vrhu korijena koja zaštićuje vršni meristem.
- KORIJENOVE DLAČICE – posebno oblikovane stanice epiderme
korijena, crpe vodu i mineralne tvari iz šupljina među česticama tla.
- KORIJENSKI GOMOLJČIĆI (NODULI) – tvorevine na
korijenu viših biljaka nastale infekcijom korijena nitrofikacijskim bakterijama
i obrastanjem stanicama korijena.
- KORION – jedna od embrionskih ovojnica.
- KORJENONOŠCI
– praživotinje koje se kreću uz pomoć pseudopodija.
- KORMUS
– biljno tijelo koje ima razvijene osnovne prehrambene (vegetativne) organe:
korijen, stabljiku i list.
- KORONARNI KRVOTOK – krve žile koje opskrbljuju hranjivim
tvarima i kisikom samo srce (srčani mišić).
- KORONAROGRAFIJA
– snimanje koronarnih srčanih žila kontrastnim sredstvom.
- KORTIKOSTEROIDI
(korstikosteroidni hormoni) – hormoni koje izlučuje kora nadbubrežne žlijezde.
Najznačajniji kortikosteroidi su glukokortikoidi (kortizon, kortikosteron) koji
reguliraju promet ugljikohidrata i mineralkortikoidi (aldosteron) koji
reguliraju promet iona u organizmu.
- KORTIZON
(kortizol) – glukokortikoidni hormon koji se oslobađa u stresu pospješujući
opći metabolizam.
- KOSTUR
– potporanj tijela koji mu daje čvrstoću, oblik i omogućuje kretanje, dajući
oslonac mišićima.
- KOŠTANA MOŽDINA – nalazi se u središtu kostiju. Crvena
koštana moždina u plosnatim i kubičnim kostima je krvotvorna (proizvodi krvne
stanice), a žuta u cjevastim kostima je ispunjena masnoćom.
- KOŠTANE
STANICE (OSTEROCITI) – stanice ovalnog oblika koje izgrađuju koštano tkivo.
- KOŠTANO
TKIVO – vrsta potpornog vezivnog tkiva.
- KOŠTUNJAČE
– najpoznatiji i najbrojniji razred riba. Imaju koštani kostur.
- KOTILEDON
– supka
- KOZMOPOLIT (kozmopolitske vrste)– vrste rasprostranjene
po cijelom svijetu.
- KOŽA
– vrsta epitelnog ili pokrovnog tkiva, organ koji pokriva vanjsku površinu
tijela čovjeka i životinja.
- KRAJOBRAZ
– dio Zemljine površine koji se ističe osobitim izgledom i strukturom životnih
zajednica ili krajolik izmijenjen djelovanjem čovjeka.
- KRALJEŽNICA
– unutarnji potporanj tijela svih kralježnjaka izgrađen od koštanog ili
hrskavičnog tkiva.
- KRANIJALNI
ŽIVCI – mozgovni živci.
- KRAPINSKI
PRAČOVJEK – izumrli čovjekov predak čiji su nalazi pronađeni u poluspilji u
Krapini.
- KRATKOVIDNOST – poremećaj vida pri kojem je očna jabučica
izdužen, pa se zrake
svjetlosti skupljaju u žarište koje je ispred mrežnice, ispravlja se bikonkavnim lećama.
- KREACIONIZAM – objašnjava nastanak svega živoga i neživog
djelovanjem božanske sile.
- KREBS
H. – njemački biokemičar, protumačio ciklus limunske kiseline.
- KREBSOV CIKLUS (CIKLUS LIMUNSKE KISELINE) – ciklus reakcija
koji se u aerobnim uvjetima zbiva u matriksu mitohondrijima. Oslobađa se 2 ATP-a.
- KREMENA ZEMLJA – zemlja nastala od ljušturica uginulih
kremenjašica, u obliku debelih naslaga formirala se tijekom tercijara i
kvartara.
- KREMENJAŠICE
(Diatomeae) – jednostanične alge s
čvrstom, dvodijelnom. Pravilno strukturiranom stijenkom, izgrađenom od kremena
(SiO2).
- KRETENIZAM
– bolest uzrokovana smanjenim lučenjem hormona štitne žlijezde.
- KRILA
– preobraženi prednji udovi prilagođeni za letenje.
- KRILAŠI
– skupina kukaca koji imaju 1 ili 2 para krila ili su im nestala tijekom
evolucije.
- KRIPTIČNA OBOJENOST – zaštitna obojenost organizama.
- KRIPTORHIZAM – zaostajanje jednog ili rjeđe oba sjemenika
u trbušnoj šupljini.
- KRISTE (KRIPTE) – nabori unutarnje membrane mitohondrija.
- KRITIČNO RAZDOBLJE TAME – minimalno razdoblje
tame koje zahtijevaju biljke kratkog dana da bi mogle cvjetati.
- KRITOSJEMENJAČE
– evolucijski naprednije sjemenjače. Prilagođene su životu na svim područjima
na Zemlji.
- KRIZOLAMINARIN – produkt fotosinteze u smeđih alga i
zlatnosmeđih bičaša.
- KRIŽANAC
(hibrid) – potomak nastao križanjem (hibridizacijom) genetički različita
roditelja.
- KRIŽANJE (HIBRIDIZACIJA) – miješanje genskog
materijala dvaju roditelja.
- KROMANJONAC – naziv za pripadnike vrste Homo sapiens čiju su ostaci nađeni na
području spilje Cro – Magnon.
- KROMATIDE (SESTRINSKE KROMATIDE) – dva dijela
udvostručenog kromosoma koji sadrže identične molekule DNA nastale replikacijom.
- KROMATIN – kompleks DNA i bjelančevina (histonskih i
nehistonskih bjelančevina).
- KROMATOFORI
– razgranjena stanica koja sadrži pigmentna zrnca koja se mogu različito
rasporediti po ograncima i tako pridonijeti promjeni obojenosti životinja.
- KROMATSKA
ADAPTACIJA – prilagodba sastava i odnosa asimilacijskih pigmenata valnoj
duljini svjetla koja dopire do organizma. Ova pojava česta je u cijanobakterija
i crvenih alga.
- KROMOPLASTI
– plastidi živih boja koje nalazimo u cvjetovima i zrelim plodovima.
- KROMOSOM – transportni oblik molekule DNA koji se
oblikuje tijekom diobe stanice namatanjem molekule DNA oko i pomoću različitih
proteina. Naziv se često koristi kao sinonim za molekulu DNA.
- KROMOSOMSKE MUTACIJE – promjene u strukturi i broju
molekula DNA koje se mogu uočiti proučavanjem kromosoma.
- KRONIČNE BOLESTI – bolesti koje se razvijaju sporo i dugo
traju, često bez jače
izraženih simptoma, npr.
kronični bronhitis.
- KROSINGOVER (CROSSING – OVER) – proces izmjene
između homolognih kromosoma tijekom mejoze, koji može prouzročiti novu
kombinaciju osobina. Nastaje prekidom i ponovnim spajanjem nesestrinskih
kromatida, u mejozi I. vidljiv je kao hijazma.
- KROŠNJA – gornji razgranati dio drveća koji se
sastoji od grana različitog reda.
- KRŠ
– krajobraz nastao na vapnenačkim, sedrenim i dolomitnim stijenama, u kojem
voda oblikuje specifičan geomorfološki tip reljefa ispresijecanog pukotinama,
spiljama, jamama i kanjonima.
- KRUŽENJE
TVARI – kretanje kemijskih elemenata kroz ekosustav u procesima izgradnje i
razgradnje živih organizama i u geološkim procesima.
- KRV
– tekuće vezivno tkivo.
- KRVNA PLAZMA – tekući dio krvi koji nastaje nakon
taloženja krvnih tjelešaca, pripada izvanstaničnim tekućinama; bistra, žućkasta
koloidna vodena otopina mineralnih soli, hranjivih tvari i krvnih bjelančevina.
- KRVNE
SKUPINE – podjela krvi prema bjelančevinama (antigenima) koji se nalaze na
membranama eritrocita (AB0 sustav krvnih skupina).
- KRVNE ŽILE – arterije, vene, kapilare.
- KRVNI SERUM – krvna plazma bez fibrinogena.
- KRVNI TLAK – tlak krvi na stijenke arterija, gornji ili
sistolički i donji ili dijastolički tlak.
- KRVOTVORNI
ORGANI (HEMATOPOETSKI) – organi specijalizirani za stvaranje pojedinih oblika
krvnih stanica.
- KSANTOFILI – žuto obojeni spojevi koji sudjeluju u
fotosintezi (kao antenske molekule hvataju fotone svjetlosti i njihovu energiju
predaju klorofilu), daju boju cvjetovima
i plodovima.
- KSENOBIOTIK – toksikant (otrov) stran, nepotreban i
štetan za organizam.
- KSENOTRANSPLANTACIJA – presađivanje životinjskih organa na
pacijente s nefunkcionalnim organima.
- KSEROFITI – biljke koje su se prilagodile sušnim
uvjetima malim, dlakavim kožnatim listovima.
- KSILEM – biljno tkivo koje provodi vodu s
mineralnim tvarima (traheje i traheide).
- KTENIDIJE – škrge u plaštanoj šupljini glavonožaca
češljastog izgleda.
- KUGA – teška zarazna bolest uzrokovana bakterijama.
- KUKCI
– skupina člankonožaca u kojih su kolutići srasli u tri osnovna dijela – glavu,
prsa i zadak.
- KUKULJICA – stadij između ličinke i odraslog oblika u
potpunoj preobrazbi kukaca.
- KULTIVARI – niža sistematska jedinica od forme,
uključuje neke vrste nastale na umjetan način (stvorio ij je čovjek), a rabe se
u prehrani ljudi.
- KULTURA STANICA (TKIVA) – rast i dioba
biljnih i životinjskih stanica u hranidbenoj podlozi.
- KUPFFEROVE
STANICE – histiomonociti (fagociti) u jetri.
- KUTIKULA – vodonepropusni neživi sloj na epidermi
svih dijelova biljke koji graniče s atmosferom, služi kao dodatna zaštita od
isušivanja, sastoji se od
hidrofobnih molekula (kutin,
suberin, vosak).
- KUTIKULARNA TRANSPIRACIJA – isparavanje vode
kroz površinu biljke (kutikulu).
- KVASCI – jednostanični eukariotski organizmi sa
svojstvima gljiva, razmnožavaju se pupanjem, provode alkoholno vrenje,
fakultativni su anaerobi.
- KWASHIORKOR
(kvašiorkor) – dječja bolest uzrokovana nedostatnom prehranom naročito
pomanjkanjem životinjskih bjelančevina u hrani trudnice i dojilje.
