Biološki leksikon

• DALEKOVIDNOST – poremećaj vida u kojem je očna jabučica prekratka. Pri akomodaciji leće slika pada iza mrežnice. Dalekovidnost se ispravlja konveksnim lećama (pozitivna dioptrija).
• DALTONIZAM – nesposobnost raspoznavanja boja koja se nasljeđuje kao spolno vezano svojstvo.
• DARVINIZAM – teorija evolucije prema kojoj su temeljni evolucijski činitelji mutacije i prirodno odabiranje.
• DARWIN C. - engleski prirodoslovac, utemeljitelj selekcijske teorije evolucije.
• DDT – pesticid, diklor – difenil – trikloretan
• DEAMINACIJA – postupak kojim se aminokiseline prije ulaska u metaboličke procese oslobode aminoskupine iz koje nastaje toksičan amonijak, a zatim manje toksična urea.
• DEBELO CRIJEVO – organ probavnog sustava, nastavak debelog crijeva, dugačko 1,5 do 2 metra. Aktivnost debelog crijeva sastoji se od primanja himusa iz tankog crijeva, lučenja sluzi, reapsorpcije vode i minerala, bakterijskog truljenja ostataka neprobavljene hrane, inaktiviranje štetnih produkata probave (indol, fenol), sinteze vitamina, formiranje i nakupljanje stolice (feces), te refleksnog i kontroliranog pražnjena crijeva (defekacija).
• DECIDUA STANICE – stanice vanjskog sloja sluznice maternice koje sadrže hranjive tvari potrebne za razvitak zametka u ranijim stadijima embrionalnog razvitka.
• DEFEKACIJA – pražnjenje crijeva, izlučivanje izmeta ili fecesa.
• DEGENERACIJA – propadanje stanica, tkiva ili organa s posljedicom funkcionalne nesposobnosti i promjenom građe.
• DEGRADACIJA OTROVA – razgradnja otrova.
• DEGRADACIJA TLA – proces smanjenja bioloških, kemijskih i fizikalnih osobina tla.
• DELECIJA (genska mutacija) – gubitak nukleotidnog para iz DNA.
• DELECIJA (kromosomska mutacija) – mutacija nastala gubitkom dijela kromosoma.
• DEM – skupina genetički sličnih, vremenski i prostorno blisko povezanih jedinki.
• DEMOGRAFIJA – znanost o kretanju broja stanovnika na Zemlji.
• DENDRITI – kratka živčana vlakna. Izdanak živčane stanice koji prima živčane impulse od drugih živčanih stanica.
• DENDROLOGIJA – znanost o drvenastom bilju (grmlje i drveće).
• DENITRIFIKACIJA – proces kojim se amonijak cijepa na slobodni dušik i vodik djelovanjem denitrificirajućih bakterija.
• DEOKSIGENIRANA KRV – reducirana krv, krv koja transportira ugljikov dioksid prema plućima.
• DEOKSIRIBONUKLEINSKA KISELINA (DNA)– dvolančana molekula sastavljena od parova deoksiribonukleotida. Redoslijed nukleotida u DNA predstavlja uputu za strukturu i funkcioniranje živih organizama.
• DEOKSIRIBONUKLEOTID – građevna jedinica (monomer) molekule DNA: Sastoji se od jedne molekule šećera deoksiriboze na čijem je prvom C – atomu vezana jedna od četiri dušične baze (adenin, timin, citozin, gvanin), a na petom C – atomu fosfat.
• DEOKSIRIBOZA – kemijski spoj iz skupine monosaharida, pentoza opće formule C₅H₁₀O_4. Izgrađuje nukleotide deoksiribonukleinske kiseline (DNA).
• DEPLAZMOLIZA – pojava povećanja obujma vakuole te potiskivanje protoplasta prema staničnoj stijenci. Kada je stanica u hipotoničnoj otopini voda ulazi u stanicu i vakuolu (prema mjestu niže koncentracije vode). Suprotan proces je plazmoliza.
• DERATIZACIJA – postupak uništavanja glodavaca (štakora i miševa)
• DERMIS – usmina, unutrašnji sloj kože.
• DETOKSIKACIJA – različiti postupci smanjenja otrovnosti otrova u organizmu.
• DETRITOFAGI – hrane se mrtvom organskom tvari (biljnog i životinjskog podrijetla) zajedno s bakterijama i saprofitskim gljivama.
• DEZINFEKCIJA – postupak uništavanja živih klica fizikalnim i kemijskim postupcima.
• DEZINSEKCIJA – postupak uništavanja štetnik kukaca (buha, stjenica itd.).
• DIABETES MELLITUS – šećerna bolest.
• DIDEOKSIRIBONUKLEOTID – nukleotid koji ne sadrži – OH skupinu na trećem C – atomu šećera. Koristi se u sekvencioniranju.
• DIFERENCIJACIJA STANICA – proces u kojem stanice tijekom razvitka postaju strukturno i funkcionalno različite od roditeljske stanice.
• DIFERENCIJALNA AKTIVNOST GENA – pojava aktivnosti samo male specifične skupine gena u nekoj stanici.
• DIFERENCIJALNA KRVA SLIKA (DKS) – sastav različitih vrsta leukocita u krvi.
• DIFUZIJA – spontano gibanje neke tvari iz područja više koncentracije u područje niže koncentracije do izjednačavanja koncentracija.
• DIHIBRIDNO KRIŽANJE – križanje u kojem se analizira nasljeđivanje gena sa dva svojstva.
• DIJAFIZA – srednji dio cjevaste kosti.
• DIJAFRAGMA (disanje)- mišićna opna koja dijeli prsni koš od trbušne šupljine i važna je za mehaniku disanja (ošit).
• DIJAFRAGMA (kontracepcija) – mehaničko sredstvo kontracepcije.
• DIJALIZA – postupak razdvajanja tvari kada molekule jedne otopljene tvari iz područja veće koncentracije prelaze u područje manje koncentracije kroz polupropusnu membranu kroz koju ne mogu proći molekule druge tvari.
• DIJAREA – proljev.
• DIJASTOLA – razdoblje kada je srce u relaksiranom stanju pa se klijetke pune krvlju.
• DIJASTOLIČKI (donji) TLAK – najniži tlak u arteriji za vrijeme dijastole srca.
• DIJELJENJE KORIJENJA – način vegetativnog razmnožavanja nekih biljaka.
• DIJETA – označava specifičan način prehrane.
• DIKTIOSOMI – sastavni dijelovi Golgijeva tijela. Građeni su od plosnatih šupljina (Golgijevih cisterni) naslaganih jedna iznad druge, a odvojenih membranama.
• DIM – heterogena smjesa plinova (CO₂, NO_x, CO itd.), čestica (prašina, pepeo, čađa i dr.) i para (vodena para) koji nastaju kao produkt izgaranja.
• DINEIN – proteinski sastojak dvostrukih mikrocjevčica trepetljika ili bičeva.
• DIOBENO VRETENO – organizirani niz mikrotubula (sitnih proteinskih cjevčica) koje stvaraju centrioli za vrijeme diobe stanice (mitoze, mejoze). Njegova je uloga da veže kromosome i omogući njihovo razdvajanje i kretanje prema suprotnim polovima stanice.
• DIPLOBLASTIČNE (DVOSLOJNE) ŽIVOTINJE – životinje čije se tijelo razvilo od samo dva zametna listić (ektoderma i endoderma).
• DIPLOIDI – organizmi koji u somatskim stanicama sadrže dvije genetičke upute.
• DIPLOIDNA STANICA – stanica s dva seta kromosoma (jednim majčinim i jednim očevim setom). Npr. tjelesne (somatske) stanice čovjeka sadrže 46 kromosoma (23 potječu od majke, a 23 od oca).
• DIPOLNA MOLEKULA – molekula u kojoj je jedan dio nabijen pozitivno, a drugi dio negativno.
• DISAHARID – složeni ugljikohidrat građen od dviju molekula jednostavnih ugljikohidrata.
• DISANJE (respiracija) – fiziološki proces izmjene kisika i ugljikova dioksida.
• DISIMILACIJA – razgradnja složenih organskih tvari u jednostavnije radi dobivanja energije.
• DISPNEJA – subjektivni osjećaj nedostatka zraka.
• DIŠNI KOENZIMI – različito građene molekule sposobne primati ili otpuštati elektrone.
• DIŠNI LANAC – lanac u kojemu sudjeluje niz bjelančevinastih prenositelja (citokroma) koji prenose elektrone bogate energijom).
• DIURETICI – sredstva koja ubrzavaju i povećavaju odstranjivanje mokraćom viška vode iz tijela. Smanjujući volumen vode u krvi snizuju krvni tlak. Diuretici inhibiraju lučenje antidiuretskog hormona (ADH).
• DIUREZA – povećano lučenje vode; odstranjivanje viška vode iz tijela mokrenjem.
• DIVERGENTNA SPECIJACIJA – specijacija tijekom koje se iz jedne vrste razvija nekoliko različitih vrsta.
• DIVLJI TIP (fenotip) – najučestalije fenotipske značajke određene vrste organizama.
• DIZENTERIJA (srdobolja, griža) – crijevna zarazna bolest praćena proljevom (dijarea) i bolovima u trbušnoj šupljini. Najčešći uzročnik je bacil roda Shigellae koji napada sluznicu debelog crijeva.
• DJEČJA GLISTA – oblić, crijevni nametnik čovjeka.
• DJEČJA PARALIZA (polio, poliomyelitis) – zarazna bolest koju uzrokuje virus (poliovirus) koji napada središnji živčani sustav i izaziva paralizu udova.
• DJEVIČANSKI ZALISTAK – himen.
• DNA – DNA HIBRIDIZACIJA – povezivanje lanca jedne molekule DNA vodikovim vezama s lancem druge molekule DNA. Hibridizirati mogu molekule s istim ili sličnim redoslijedom nukleotida.
• DNA – LIGAZA – enzim koji može kovalentno povezivati krajeve molekula DNA u kontinuiranu cjelinu.
• DNA – POLIMERAZA – enzim koji sintetizira molekulu DNA povezujući deoksiribonukleotide u lanac na temelju redoslijeda nukleotida u komplementarnom lancu – kalupu.
• DNA – TRIPLET – redoslijed od tri uzastopna deoksiribonukleotida koji određuju jednu aminokiselinu.
• DNEVNE ŽIVOTINJE (diurnalne) – životinje koje su aktivne danju.
• DNEVNO NEUTRALNE BILJKE – biljke na čije cvjetanje ne utječe fotoperiod.
• DOBNA STRUKTURA – udio pojedinih dobnih (starosnih) kategorija u populaciji.
• DODOPAMIN – vrsta neurotransmitera.
• DOJENJE – izlučivanje mlijeka iz žljezdanih stanica dojke kao reakcija na podražaj djeteta pri sisanju. Hormoni koji omogućuju dojenje su prolaktin i oksitocin.
• DOMAĆIN (DOMADAR)– organizam u kojemu ili n kojemu živi nametnik (parazit).
• DOMINANTNE VRSTE (u biocenozi) – vrste koje prevladavaju brojnošću ili biomasom.
• DOMINANTNI ALELI – aleli koji određuju fenotip u heterozigota.
• DOPING – sredstva i postupci za postizanje boljih rezultata sportaša. Može imati štetan učinak na zdravlje.
• DORMANCIJA (stanje mirovanja) – stanje smanjene fiziološke aktivnosti u sjemenkama i pupovima
• DORZIVENTRALNI LIST – list koji ispod gornje epiderme ima asimilacijski parenhim, a iznad donje epiderme transpiracijski parenhim.
• DOSJEMENICI (epididymis) – dio muškog spolnog sustava u kojem sjemene stanice sazrijevaju i dobivaju mogućnost pokretanja.
• DOWNOV SINDROM (mongolizam) – poremećaj izazvan trisomijom (na 21. kromosomu).
• DRIFT (genska snaga, genska slučajnost) – jedna od pokretačkih sila evolucije. Pojava kada neki mutirani recesivni gen u populaciji može doći do izražaja u potomstvu ili se može izgubiti ne pojavivši se više u potomstvu.
• Drosophila melanogaster (VINSKA MUŠICA) – kukac pogodan za istraživanja u svim područjima genetike. Genom vinske mušice u cijelosti je sekvenciran.
• DUPLIKACIJA (kromosomska mutacija) – udvostručenje dijela kromosoma.
• DUŠIČNE BAZE – organski dušikovi spojevi koji sudjeluju prvenstveno u izgradnji neukleotida odnosno nukleinskih kiselina i ATP-a. Postoje purinske (adenin i gvanina) i pirimidinske (timin, citozin, uracil) dušične baze.
• DUŠIKOVE BAKTERIJE – bakterije koje vežu dušik u tlu i pretvaraju ga u amonijev ion.
• DUŠNIK (traheja) – cjevasti dio dišnog sustava s hrskavičnim prstenovima.
• DVANAESNIK (duodenum) – početni dio tankog crijeva. U njega se ulijevaju izvodni kanali jetre i gušterače.
• DVOBOČNA (BILATERALNA) SIMETRIJA – tijelo životinja koje možemo podijeliti s dvije ravnine na zrcalno slične (simetrične) polovice.
• DVODIHALICE – stara skupina riba; u sušnim razdobljima dišu pomoću plivaćeg mjehura koji preuzima ulogu pluća, a u vodi škrgama.
• DVODOMNE BILJKE – biljke u kojih jedna jedinka nosi samo muške, a druga samo ženske cvjetove.
• DVOJNA DIOBA – oblik nespolnog razmnožavanja gdje se matična stanica dijeli na dvije stanice kćeri koje su genetski identične (npr. u bakterija, heterotrofnih protoktista).
• DVOJNO NAZIVLJE (DVOIMENO NAZIVLJE; BINARNA NOMENKLATURA) - način imenovanja u kojem se svaka vrsta označuje dvostrukim latinskim nazivom, pri čemu je prva riječ imenica koja označuje rod, a druga pridjev koji pobliže označava vrstu.
• DVOSPOLAC (HERMAFRODIT) – jedinka koja ima i muške i ženske spolne žijezde (sjemenke i jajnike) u kojima se proizvode spermiji i jaja.
• DVOSPOLNA ŽLIJEZDA – organ u kojem nastaju muške (spermiji) i ženske spolne stanice (jaja).
• DVOSPOLNI CVJETOVI – cvjetovi koji imaju i tučak i prašnike.
• DVOSTRUKA MEMBRANA – ovojnica staničnih organela; vanjska je glatka i odvaja prostor organela od citoplazme, dok je unutarnja naborana radi povećanja površine na kojoj se zbivaju određene reakcije.
• DVOSTRUKI KROMOSOM – kromosom građen od dviju kromatida.
• DVOSUPNICE – kritosjemenjače čije sjemenke imaju dvije supke.