Pomoć u učenju i savladavanju gradiva iz kemije i biologije (osnovna i srednja škola, fakulteti, pripreme za državnu maturu) . . . pomoć u savladavanju ostalih predmeta osnovne škole (matematika, fizika, zemljopis i slično) . . .
e-mail: kemibio@gmail.com Skype: kemibio
MAJČINSKI UČINAK – nasljeđivanje gena koje
nose mitohondriji i kloroplasti, a prenose se samo majčinskom linijom jer samo
jaje donosi citoplazmu u zigotu. Potomci imaju samo majčinski citoplazmatski
genotip i fenotip.
MAJMUNI – skupina sisavaca s najrazvijenijim
mozgom, očima usmjerenim prema naprijed, pokretljivim prstima na dugačkim
rukama i nogama te plosnatim noktima.
MAKIJA – jedan od razvojnih stadija sukcesije
(šikara). Biocenoza u priobalnom mediteranskom pojasu.
MAKROELEMENTI – kemijski elementi koji su za
rast i razvitak organizma potrebni u većim količinama.
MAKROEVOLUCIJA (ADAPTIVNA RADIJACIJA) –
evolucijski procesi iznad razine vrsta koje vode nastajanju viših sistematskih
grupa.
MAKROFAGI – stanice koje nastaju iz monocita,
imaju fagocitnu ili citotoksičnu sposobnost.
MAKROMOLEKULE – velike molekule građene od
većeg broja manjih podjedinica.
MAKROMUTACIJE – mutacije u genu koji
kontrolira važne metaboličke procese u organizmu.
MAKROSPOROGENEZA – proces kojim se matična
stanica embrionske vrećice u biljaka dijeli mejozom dajući četiri haploidne
stanice od kojih tri propadaju, a jedna se razvija u embrionsku vrećicu.
MAKROVIJAK – veliki vijak na mikroskopu koji
služi za pronalaženje i izoštravanje slike na malom povećanju.
MALARIJA – bolest koju uzrokuje nametnička
praživotinja plazmodij, a u čovjeka ga slinom unosi komarac malaričar.
MALI (PLUĆNI) KRVOTOK – krvne žile koje
prenose vensku krv iz desne klijetke srca plućnim arterijama do pluća i te
natrag arterijsku krv u lijevu pretklijetku plućnim venama.
MALI MOZAK (cerebellum) – u stražnjem dijelu lubanje, ispod velikog mozga.
Građen je od vanjske sive i unutarnje bijele tvari. Kontrolira mišićni tonus,
osigurava ravnotežu, koordinira mišićne kretnje.
MALIGNI TUMOR – zloćudni tumor, rak.
MALOČETINAŠI – skupina kolutićavaca koja ima
malo četina.
MALPIGIJEVE CJEVČICE – duge i tanke cjevčice
za ekskreciju dušičnih ostataka, nastale izvratom probavila u paučnjaka,
stonoga i kukaca.
MALTOZA – disaharid građen od dviju molekula
glukoze.
MALJE – sitnije i nježnije dlake sisavaca
koje se nalaze uz samu kožu.
MANDIBULA – donja pokretna vilica.
MARIKULTURA – uzgoj morskih organizama.
MASLAČNO VRENJE – vrenje kod kojega bakterije
u anaerobnim uvjetima glukozu pretvaraju u maslačnu kiselinu.
MASNO TKIVO – vezivno tkivo s posebnom ulogom
u skladištenju masti (energije).
MASOVNA IZUMIRANJA – nestanak velikog broja
jedinki i vrsta zbog neke elementarne nepogode, klimatskih promjena ili
geoloških promjena.
MAST – ester trovalentnog alkohola glicerola
i masnih kiselina među kojima su pretežno zasićene masne kiseline.
MATERNICA (uterus) – dio ženskog spolnog sustava u kojem se razvija zametak
(embrij) i poslije plod tijekom trudnoće.
MATIČNICA – matriks mitohondrija.
MATRIKS MITOHONDRIJA – polutekući sadržaj unutar
mitohondrija.
MAXILLA (MAKSILA) – gornja
nepokretna vilica.
MDK – maksimalno dozvoljena koncentracija
otrova u namirnicama.
MEDULLA
OBLONGATA
– produžena moždina.
MEDULLA
SPINALIS
– leđna moždina.
MEDUZE – slobodnoplivajući oblik žarnjaka u
moru.
MEĐUDOMADAR (MEĐUDOMAĆIN) – životinja koja je
posrednik u razvoju nekog parazita.
MEĐUSTANIČNA TVAR – mreža polisaharida i
proteina koju proizvode stanice.
MEGAEVOLUCIJA – evolucija osnovnih i najviših
sistematskih grupa živog svijeta.
MEGAFIL – pravi list papratnjača i
sjemenjača.
MEGAKARIOCITI – stanice čijim raspadanjem
nastaju trombociti ili krvne pločice.
MEGAPROTALIJ – protalij koji klije u
megaspori i nosi arhegonije. U golosjemenjača megaprotalij je primarni
endosperm.
MEGASPORA – haploidna spora iz koje se u
biljaka razvija ženski gametofit (embrionska vreća s osam haploidnih jezgara,
među kojima je jedna jezgra jajne stanice).
MEGASPOROFIL – list koji nosi megasporangij,
plodni list u sjemenjača.
MEHANIČKO TKIVO (POTPORNO TKIVO) – tkivo
kojim biljka učvršćuje svoje tijelo. Čine ga stanice zadebljalih stijenki, može
biti građeno od živih stanica (kolenhim) ili od mrtvih stanica (sklerenhim).
MEHANIZAM POVRATNE SPREGE – niz fizioloških
reakcija u organizmu kojima se održava ravnoteža ili homeostaza. Princip na
kojem se temelji rad svih žlijezda s unutarnjim izlučivanjem.
MEJOZA – redukcijska dioba kojom nastaju
stanice sa polovičnim brojem genetičkih uputa u odnosu na ishodišnu stanicu.
Mejoza je uključena u stvaranje gameta.
MEKUŠCI – životinje mekana i nekolutićava
tijela koje se sastoji od glave, stopala, plaštene šupljine i plašta.
MELANIN – tamni pigment koji daje boju
životinjskoj koži. Štiti od štetnog djelovanja UV zraka. Prisutan i u mrežnici
i žilnici oka, kosi (dlakama).
MELANOCIT – stanice koje sintetiziraju
pigment melanin. Nalaze se između bazalnih stanica epiderme kože.
MELANOCIT STIMULACIJSKI HORMON (MSH) – hormon
koji služi za raspodjelu kožnog pigmenta melanina. Luči ga srednji režanj
hipofize.
MELANOM – tumor melanocitnih stanica u koži.
MELIORACIJA – isušivanje poplavnih terena u
svrhu dobivanja plodnog i obradivog tla.
MEMBRANA
TYMPANICA
– bubnjić.
MEMBRANSKI PROTEINI – proteini koji dolaze u
sastavu stanične membrane.
MEMORIJSKE STANICE (STANICE IMUNE MEMORIJE) –
stanice imunološkog sustava koje pamte antigene s kojima je organizam bio u
kontaktu te nastavljaju sintezu antitijela.
MENARHA – prva menstruacija.
MENDEL G. – čeki znanstvenik koji je objasnio
mehanizme prenošenja nasljeđa s roditelja na potomstvo.
MENDELIZAM (klasična genetika ili Mendelova
genetika) – područje genetike koji se bavi istraživanjem nasljeđivanja na
razini jedinki.
MENDELOVA POPULACIJA – ograničena zajednica
iste vrste sastavljena od organizama sa spolnom reprodukcijom i slobodnim
parenjem, gdje svaki član ima jednaku mogućnost parenja s bilo kojim članom u
populaciji.
MENDELOVI ZAKONI – zakoni nasljeđivanja koje
je postavio Mendel radeći pokuse s biljkama.
MENINGITIS – upala moždanih ovojnica.
MENINGOENCEFALITIS – upala mozga i moždanih
ovojnica.
MENOPAUZA – životno razdoblje žena nakon
reprodukcijske faze kada se smanjuje lučenje spolnih hormona, prestaju
ovulacije i menstruacijska krvarenja.
MENORAGIJE – obilna krvarenja tijekom
mjesečnice koja traju dulje od sedam dana, uz izbacivanje većih ugrušaka krvi.
MENSTRUACIJA – mjesečnica. Mjesečno krvarenje
koje se periodično pojavljuje zbog ljuštenja stijenke maternice (endometrija)
ako nije došlo do oplodnje.
MENSTRUACIJSKI CIKLUS – ženski spolni ciklus
karakteriziran periodičkim promjenama koje se odvijaju u jajnicima i maternici,
a započinje u pubertetu.
MERISTEM – trajno embrionsko biljno tkivo
čije se stanice mogu dijeliti tako dugo dok biljka živi, omogućavajući
neograničen rast.
MESOJEDNE BILJKE – autotrofni fotosintetski
organizmi koji su razvili prilagodbe za hvatanje i probavu sitnih životinja,
najčešće kukaca.
MESOŽDERI – karnivori. Heterotrofni organizmi
koji koriste hranu životinjskog podrijetla.
METABOLIČKA VODA – voda koja nastaje u tijelu
tijekom biokemijskih reakcija.
METABOLIZAM – proces izmjene tvari i energije
koji se zbiva u svakoj živoj stanici.
METABOLIZAM MASTI – skup svih biokemijskih
reakcija u organizmu kojima se iz masti dobiva energija.
METABOLIZAM PROTEINA – skup svih biokemijskih
reakcija u organizmu kojima se iz proteina dobiva energija.
METABOLIZAM UGLJIKOHIDRATA - skup svih
biokemijskih reakcija u organizmu kojima se iz ugljikohidrata dobiva energija.
METACENTRIČAN KROMOSOM (METACENTRIK) –
kromosom koji ima svoj centromer u sredini kromosoma.
METAFAZA – stadij kada se dvostruki kromosomi
smještaju u ekvatorijalnu ravninu stanice pričvršćeni za niti diobenog vretena.
METAFAZA I - stadij prve mejotske diobe
tijekom kojeg se bivalenti nalaze u ekvatorijalnoj ravnini stanice pričvršćeni
za niti diobenog vretena.
METAFAZA II - stadij druge mejotske diobe
tijekom kojeg se dvostruki kromosomi nalaze u ekvatorijalnoj ravnini stanice
pričvršćeni za niti diobenog vretena.
METAGENEZA – izmjena spolne i nespolne
generacije.
METALIMNIJ – sloj jezerske vode između
epilimnija i hipolinija u kojem dolazi do naglog pada temperature.
METAMORFNE STIJENE – stijene koje nastaju
preobrazbom sedimentnih, magmatskih ili starijih metamorfnih stijena pod
djelovanjem promijenjenih fizikalnih i/ili kemijskih uvjeta.
METANEFRIDIJ – parne cjevčice koje se slijepo
otvaraju lijevkom u tjelesnu šupljinu i imaju osmoregulacije i ekskrecije u
mnogih beskralježnjaka.
METANSKE BAKTERIJE – bakterije koje od vodika
i ugljikova (IV) oksida stvaraju metan i vodu.
METAPLAZIJA – reverzibilna promjena u kojoj
se nakon oštećenja jedna vrsta stanica zamjenjuje drugim tipom stanica.
METASTAZA – stanice raka koje se odvajaju od
matičnog tumora i putuju tjelesnim tekućinama u druge dijelove tijela u kojima
se mogu razviti novi tumori.
METILJAVOST – bolest uzrokovana metiljima.
METILJI – životinje plosnatog tijela
(plošnjaci), nametničkog načina života.
METIONIN – kemijski spoj iz skupine
aminokiselina.
MEZODERM – srednji zametni listić
životinjskog zametka od kojega nastaje vezivno i mišićno tkivo te krvožilni
sustav.
MEZOFIL – tkivo lista koje se nalazi između
gornje i donje epiderme, a specijalizirano je za fotosintezu.
MEZOFILNE ŽIVOTINJE – životinje prilagođene
životu na umjereno vlažnim staništima.
MEZOFITI – biljke prilagođene umjerenoj
vlažnost zraka i tla (umjereno vlažnim staništima).
MEZOGLEJA – nestanični želatinozni sloj koji
je umetnut između vanjskog i unutrašnjeg sloja u spužava. Sadrži ameboidne
stanice i spikule.
MEZOSOM – nabor stanične membrane s enzimima
disanja u prokariotskoj stanici.
MEZOTROFNA JEZERA – obilježava ih srednja
koncentracija hranjivih soli (nutrijenata) i srednja organska proizvodnja.
MICELIJ – tijelo gljiva, građeno od tankih,
dugih hifa.
MIGRACIJE – masovne selidbe životinja radi
traženja prostora za razmnožavanje, hrane i mjesta za preživljavanje
nepovoljnih razdoblja, te bijega od napadača.
MIJELINSKA OVOJNICA – lipoproteinska tvar
bijele boje koja omata većinu aksona živčanih stanica, formira se iz
Schwannovih stanica.
MIKOLOGIJA – znanost o patogenim gljivicama.
MIKOPLAZMA – najjednostavniji predstavnik
prokariota, karakterizira ga nepostojanje stanične stijenke.
MIKORIZA – simbiotska zajednica između
korijena biljaka i gljiva. Gljive olakšavaju biljci crpljenje vode s mineralnim
tvarima, a biljke su gljivama izvor hranjivih tvari.
MIKOTOKSINI – tvari koje izlučuju organizmi
iz skupine gljiva.
MIKOZA – bolest uzrokovana bljivicama.
MIKROBI – mikroorganizmi.
MIKROBIOLOGIJA – grana biologije koja
proučava mikroskopski sitne organizme.
MIKROBIOLOŠKA UŠICA – platinska žica čiji je
kraj savijen u ušicu, utaknuta u plastičnu ili metalnu drški. Služi za
precjepljivanje bakterijskih kolonija s jedne hranjive podloge na drugu.
MIKROBIOM – sveukupni sastav bakterijskih
vrsta koje žive na određenom staništu.
MIKROELEMENTI – kemijski elementi koji su za
normalan rast i razvitak organizama potrebni u malim količinama.
MIKROEVOLUCIJA – procesi evolucije u kraćim
razdobljima koji teku do razine vrste.
MIKROFIL – list jednostavne građe u
crvotočina.
MIKROFILAMENT – nakupina bjelančevina u
obliku vlakanaca, dio citoskeleta.
MIKROKLIMA – uvjeti svjetlosti, temperature i
vlažnosti zraka na ograničenom području.
MIKROPILA – otvor na vršnom dijelu sjemenog
zametka u sjemenjača.
MIKROPROTALIJ – protalij koji klija u mikrospori
i nosi anteridije.
MIKROSFERE – proteinske kapljice koje nastaju
spontano, obavljaju određene metaboličke procese i koje su mogle prethoditi
razvoju prve stanice.
MIKROSKOP – instrument pomoću kojega se mogu
promatrati predmeti nevidljivi ljudskom oku.
MIKROSKOPSKO POVEĆANJE – omjer veličine slike
i predmeta koje pokazuje koliko je puta slika predmeta veća od samog predmeta.
Ukupno mikroskopsko povećanje jednako je umnošku povećanja objektiva i okulara.
MIKROSPORA – haploidna spora iz koje se u
biljaka razvija muški gametofit (peludna mješinica s dvije spermalne stanice).
MIKROSPOROFIL – list koji nosi
mikrosporangij, prašnik u sjemenjača.
MIKROTUBUL – nakupina bjelančevina u obliku
cjevčica, dio citoskeleta.
MIKROVIJAK – mali vijak na mikroskopu koji
služi za fino izoštravanje slike na velikom povećanju.
MIMIKRIJA – pojava kod nekih životinja i
biljaka da bi se zaštitile od prirodnih neprijatelja, oblikom tijela i bojom
oponašaju druge životinje ili okoliš u kojem se nalaze.
MINERALIZACIJA – razgradnja organskih spojeva
uginulih životinja i biljaka na anorganske tvari. Provode je razlagači ili
saprofiti.
MINERALNA ISHRANA BILJAKA – primanje,
provođenje i iskorištavanje anorganskih tvari u biljkama.
MINUTNI VOLUMEN DISANJA – količina zraka koja
svake minute stigne u pluća, prosječno oko 6 L.
MINUTNI VOLUMEN SRCA – količina krvi koju
svaka klijetka istisne u arterije svake minute. U prosjeku iznosi oko 5 L krvi.
MIOCIT – stanica mišićnoga tkiva.
MIOFIBRILA – mišićno vlakance građeno od
bjelančevina aktina i miozina.
MIOKARD – srčano mišićno tkivo.
MIOPIJA – kratkovidnost.
MIOZIN – bjelančevina koja, uz aktin,
izgrađuje mišićna vlakanca (miofibrile), omogućuje kontrakcije mišića.
MIRACIDIJ – trepetljikavi slobodnoplivajući
prvi ličinački stadij dvorodnih metilja.
MIŠIĆNA ATROFIJA – kržljanje mišića uslijed
slabe mišićne aktivnosti ili prestanka upotrebe pojedine skupine mišića.
MIŠIĆNA HIPERTROFIJA – povećanje mišićne mase
uzrokovano povećanom mišićnom aktivnosti.
MIŠIĆNA KONTRAKCIJA – skraćenje i nabreknuće
mišićnih vlakana.
MIŠIĆNO TKIVO – tkivo izgrađeno od stanica
koje se mogu stezati na podražaj zahvaljujući mikroskopskim vlaknima proteinske
naravi (miozin i aktin).
MITARENJE – sezonsko mijenjanje perja u
ptica.
MITOHONDRIJI – organeli eukariota u kojima se
zbiva stanično disanje.
MITOZA – dioba tjelesnih stanica kojom
nastaju genetički identične stanice.
MLIJEČ – sperma mužjaka riba.
MLIJEČNA CIJEV – žlijezda u biljaka koja se u
obliku cijevi proteže kroz neke biljke i izlučuje mliječni sok.
MLIJEČNA KISELINA – produkt mliječno –
kiselinskog vrenja koji se u ljudskim stanicama događa za vrijeme većih
fizičkih napora kad stanica ne dobiva dovoljnu količinu kisika.
MLIJEČNI ŠEĆER – laktoza.
MLIJEČNO – KISELINSKO VRENJE – vrenje kod
kojeg bakterije u anaerobnim uvjetima glukozu pretvaraju u mliječnu kiselinu.
MNOGOČETINAŠI – skupina kolutićavaca nazvana
po četinama koje se nalaze na parapodijima.
MNOGOSLOJNI EPITEL – epitelno tkivo gdje su
epitelne stanice poredane u dva ili više slojeva.
MNOGOSTANIČNE ŽIVOTINJE (Metazoa) – sastoje se od velikog broja specijaliziranih stanica
različitih oblika.
MOČVARE – skup vodenih (lokve, bare, jezera,
tekućice) i kopnenih (poplavne i vlažne livade, trščaci, šume) staništa.
MOĆ RAZLUČIVANJA (RAZDVAJANJA) MIKROSKOPA –
sposobnost mikroskopa da dvije bliske točke prikaže razdvojeno.
MODEL DVOSTRUKE UZVOJNICE – model prema
kojemu je molekula DNA spiralne strukture, sastavljena od dva lanca suprotne
orijentacije.
MODEL ISPREKIDANE RAVNOTEŽE – specijacija
koja se dogodila u kratkom vremenskom razdoblju od svega nekoliko tisuća
godina.
MODEL TEKUĆEG MOZAIKA – model prema kojemu su
membrane prikazane kao dvodimenzionalni tekući dvosloj fosfolipidnih molekula u
koji su uronjene bjelančevine.
MODIFIKACIJE – promjene osobina organizama
koje se ne nasljeđuju, a nastale su djelovanjem nekih vanjskih čimbenika.
MODROZELENE ALGE (CIJANOBAKTERIJE) – prvi
fotosintetski jednostanični organizmi na Zemlji. Organizmi čije stanice nemaju
oblikovanu jezgru, sadrže klorofil.
MOKRAĆA (URIN) – izlučevina bubrega kojom se
iz organizma odstranjuju suvišne i štetne tvari topljive u vodi.
MOKRAĆNA CIJEV (uretra) – završni dio mokraćnog sustava.
MOKRAĆNI (URINARNI) SUSTAV – sustav organa
koji mokraćom izlučuju štetne tvari iz organizma. To su bubreg, mokraćovod,
mokraćni mjehur i mokraćna cijev.
MOKRAĆNI MJEHUR – neparni šuplji organ, a
služi sa skupljanje mokraće nastale u bubrezima.
MOKRAĆOVOD (ureter) – tanka cijev koja se od bubrega spušta u mokraćni mjehur.
MOLARI – zubi kutnjaci.
MOLEKULARNA GENETIKA – područje genetike koje
istražuje nasljeđivanje na razini molekula.
MONOCITI – vrsta leukocita koja ima ulogu
makrofaga.
MONOFILETIČKO PODRIJETLO – taksonomska
skupina organizama koja se razvila od samo jednog pretka.
MONOGENSKO SVOJSTVO – fenotipska značajka
određena jednim genom.
MONOHIBRID – potomak križanja između
homozigotnih roditelja koji se razlikuju u jednom paru alela.
MONOHIBRIDNO KRIŽANJE – križanje tijekom
kojeg se analizira nasljeđivanje jednog gena.
MONOMERI – građevne jedinice velikih
organskih molekula tj. manje organske molekule koje se međusobno povezuju u
veće.
MONOPLOID – haploid; stanica tkivo ili
organizam s jednim setom kromosoma.
MONOSOMIK – gubitak kromosoma u diploidu (2n
– 1).
MORBIDITET – broj oboljelih stanovnika u nekom
području, u određenom razdoblju.
MORBILI – ospice.
MORFOGENEZA – razvojni proces oblikovanja
strukture nekog organa.
MORFOLOGIJA – znanost o građi živih
organizama i njihovih sastavnih dijelova.
MORTALITET (pomor) – smrtnost stanovništva,
broj umrlih na nekom području u određenom razdoblju.
MORULA – kuglasta nakupina stanica nastala
brazdanjem.
MOŠNJA (scrotum)
– kožna vrećica u kojoj se nalaze testisi.
MOZGOVNI (MOŽDANI) ŽIVCI – 12 pari živaca
koji izlaze iz središnjeg živčanog sustava na bazi velikog mozga.
MR – elektromagnetska rezolucija.
MREŽASTI ŽIVČANI SUSTAV – živčani sustav
žarnjaka kod kojeg su brojne živčane stanice međusobno povezane živčanim
vlaknima tako da tvore mrežu.
MREŽNICA (retina)
– sloj osjetilnih živčanih stanica u oku na kojima nastaje slika. Sadrži
fotoreceptore (štapiće i čunjiće).
MRIJEŠTENJE – proces odlaganja i oplodnje
jaja u vodi (kod riba i žaba).
mRNA (engl. messenger RNA, glasnička RNA) – jednolančana molekula RNA koja
nastaje prepisivanjem s DNA i koja prenosi informaciju kodiranoga gena na
ribosom gdje se zbiva biosinteza bjelančevina.
mtDNA – mitohondrijska kružna molekula DNA.
MUKOZA – sluz koju luče mukozne stanice.
Oblaže želučanu stijenku i služi kao obrana od razgradnje stijenke želuca
pepsinom i kloridnom kiselinom.
MULTIPLA SKLEROZA (MS) – degenerativna bolest
središnjeg živčanog sustava koja se sporo razvija i pri kojoj dolazi do
demijelinizacije u mozgu i kralježničkoj moždini.
MULTIPLI ALELI – 3 i više alela koji
kontroliraju isto svojstvo na razini populacije.
MUŠKI SPOLNI ORGANI – sastoje se od
unutarnjih organa (sjemenika, dosjemenika ili pasjemenika, sjemenovoda i
pomoćne spolne žlijezde prostate) i vanjskih organa (spolnog uda i mošnje).
MUTACIJA – iznenadna, trajna, nasljedna
promjena genetičke upute.
MUTAGEN – kemijski ili fizikalni agens iz
okoliša koji uzrokuje mutaciju.
MUTANTNI TIP – organizam ili stanica s
mutacijom; fenotipski odmak od divljeg tipa.
MUTIRANJE – promjena glasa u dječaka u
pubertetu, a pod utjecajem hormona testosterona.
MUTUALIZAM – zajednički život dvaju
organizama različitih vrsta u kojemu svaki od njih ima neku korist.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.