subota, 18. kolovoza 2012.

Bor

Skupina: 13
Perioda: 2
Atomski broj: 5
Relativna atomska masa: 10,811
Oksidacijski brojevi: +3
Element: polumetal
Talište (°C): 2076
Vrelište (°C): 3927
Elektronegativnost (Paulingova skala): 2,04
Najstabilnija kristalna struktura (pri 20°C): romboedarska
Element u čvrstom stanju
Atomski polumjer (pm): 79,5
Gustoća (g cm-3): 2,34 (20°C)
Prva energija ionizacije (kJ mol-1): 800,64
Druga energija ionizacije (kJ mol-1): 2427,09
Treća energija ionizacije (kJ mol-1): 3659,78

Elektronska konfiguracija: [He] 2s22p1

Otkriće: Humphry Davy, Joseph-Louis Gay-Lussac, Louis-Jaques Thénard (1808.)

http://periodictable.com/Elements/005/index.html

IZOTOPI:
10B
• relativna atomska masa: 10,0129370
• maseni udio: 19,9%

11B
• relativna atomska masa: 11,0093055
• maseni udio: 80,1%

Bor je rijedak element. U Zemljinoj kori ga ima u masenom udjelu od 0,0003%. Znatne količine bora nalaze se na nekoliko mjesta na Zemlji, uglavnom u Sjevernoj i Južnoj Americi i Indiji.
Bor u prirodi dolazi isključivo vezan s kisikom, najčešće u obliku poliborata; kao što su boraks Na2[B4O5(OH)4] · 8H2O, kernit Na2B4O7 · 4H2O ili kolemanit Ca[B3O4(OH)3] · H2O.
Elementarni bor može postojati u kristaliziranom i amorfnom obliku.
Kristalizirani bor može se dobiti prolazom smjese para borovog tribromida i vodika preko usijane tantalove žice (1100 do 1300°C):

2BBr3(g) + 3H2(g) → 2B(s) + 6HBr(g)

Kristalizirani bor izvanredno je tvrd. Kemijski je ekstremno inertan. Od kiselina reagira polagano s vrućom koncentriranom nitratnom i sulfatnom kiselinom. Slabo vodi električnu struju, a s porastom temperature vodljivost mu se povećava.

Amorfni borov prah, u odnosu na kristalni oblik, je prilično reaktivan. Zagrijavanjem na zraku sam se zapali kod 700°C i dalje izgara do B2O3.

4B(s) + 3O2(g) → 2B2O3(s)

Amorfni bor

Boraks
http://nevada-outback-gems.com/mineral_information/Borax_mineral_info.htm

petak, 17. kolovoza 2012.

Berilij

Skupina: 2
Perioda: 2
Atomski broj: 4
Relativna atomska masa: 9,012182
Oksidacijski brojevi: +2
Element: zemnoalkalijski metal
Talište (°C): 1278
Vrelište (°C): 2970
Elektronegativnost (Paulingova skala): 1,5
Najstabilnija kristalna struktura (pri 20°C): heksagonska
Element u čvrstom stanju
Atomski polumjer (pm): 111,3
Gustoća (g cm-3): 1,85 (20°C)
Prva energija ionizacije (kJ mol-1): 899,51
Druga energija ionizacije (kJ mol-1): 1757,12
Treća energija ionizacije (kJ mol-1): 14848,87

Elektronska konfiguracija: [He] 2s2

Otkriće: Louis-Nicholas Vauquelin (1798.)

http://periodictable.com/Items/004.1/index.html


IZOTOPI:
9Be
• relativna atomska masa: 9,0121821
• maseni udio: 100%

Zastupljenost berilija u Zemljinoj kori je mala (0,006%). Jedan od najvažnijih minerala je beril (Be3Al2Si6O18). Zeleno obojani beril poznat je kao dragi kamen smaragd, čija boja potječe od primjesa kroma.
Berilij je čelično siv metal koji je na zraku stabilan. Zagrijavanjem se presvuče zaštitnim slojem oksida.Praškasti berilij zagrijavanjem na zraku izgara u smjesu oksida i nitrida. S vodikom ne reagira čak ni pri 1000°C. Otapa se u kloridnoj i sulfatnoj kiselini ali ne i u nitratnoj, bez obzira na njenu koncentraciju.
Berilijev oksid (BeO) koristi se u nuklearnoj i keramičkoj industriji.
S usitnjenim berilijem (i s njegovim spojevima) rukuje se oprezno jer su to ekstremno otrovne tvari. Prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (engl. International Agency for Research on Cancer - IARC), berilij spade u skupinu 1 kancerogenih tvari.
Berilij od svih metala koji su stabilni na zraku najbolje propušta rendgenske zrake, pa se od njega izgrađuju rendgenske cijevi.
Elementarni berilij se industrijski dobiva redukcijom berilijeva fluorida (BeF2) s magnezijem pri temperaturi 1300°C:

BeF2(s) + Mg(l) → Be(s) + MgF2(s)


http://www.gemstonebuzz.com/emerald

četvrtak, 9. kolovoza 2012.

Litij



Skupina: 1
Perioda: 2
Atomski broj: 3
Relativna atomska masa: 6,941
Oksidacijski brojevi: -1, +1
Element: metal
Talište (°C): 180,54
Vrelište (°C): 1342
Elektronegativnost (Paulingova skala): 0,98
Najstabilnija kristalna struktura (pri 20°C): prostorno centrirana kubična
Element u čvrstom stanju
Atomski polumjer (pm): 152
Gustoća (g cm-3): 0,534 (20°C)
Prva energija ionizacije (kJ mol-1): 520,23
Druga energija ionizacije (kJ mol-1): 7298,22
Treća energija ionizacije (kJ mol-1): 11815,13

 Elektronska konfiguracija: [He] 2s1

Otkriće: Johan August Arfwedson (1817.)

 
http://easycalculation.com/chemistry/elements/test.php?name=lithium

IZOTOPI:
6Li
• relativna atomska masa: 6.0151223
• maseni udio: 7,5%

7Li
• relativna atomska masa: 7.0160040
• maseni udio: 92,5%

 Litij je najlakši od svih poznatih metala. Mali polumjer atoma i još manji polumjer iona uzrokuju veću jakost metalne veze u kristalnoj rešetki u odnosu na ostale alkalijske metale.
Najmanje je reaktivan od svih alkalijskih metala.
Litije je mekani, srebrno bijeli metal koji sporo reagira s kisikom iz zraka.
Litij je relativno rijedak element, no vrlo rasprostranjen. Maseni udio litija u Zemljinoj kori je 0,0065%. Najčešće se javlja u nekim silikatima (tinjci) i fosfatima.
Litij i njegovi spojevi plamen daju plamenu intenzivno crvenu boju.


Elementarni litij i njegovi spojevi imaju široku upotrebu, u metalurgiji, analitičkoj kemiji. Zbog visokog toplinskog kapaciteta litij se koristi kao sastojak maziva (litijeva mast).


Litijevi spojevi (litijev karbonat) koriste se u medicini kao antidepresivi, npr. u liječenju duševnih bolesti kao što je biolarni poremećaj.
Izotopi litija korišteni su u proizvodnji litijeve bombe.
Također se upotrebljava za izradu specijalnih stakala i keramike. Zbog svog velikog elektrokemijskog potencijala koristi se kao anoda u baterijama.
Malim dodatkom litija poboljšavaju se mehaničke osobine aluminija i korozijska postojanost magnezija.



četvrtak, 2. kolovoza 2012.

Helij



Skupina: 18
Perioda: 1
Atomski broj: 2
Relativna atomska masa: 4,002602
Oksidacijski brojevi: [0]
Element: nemetal (plemeniti plin)
Talište (°C): -272,2
Vrelište (°C): -268,93
Najstabilnija kristalna struktura (pri 20°C): heksagonska
Element u plinovitom stanju
Atomski polumjer (pm): 37,3
Gustoća (g dm-3): 0,1785 (plinovito stanje, 0°C)
Prva energija ionizacije (kJ mol-1): 2372,34
Druga energija ionizacije (kJ mol-1): 5250,56

Elektronska konfiguracija: 1s2

Otkriće: Pierre Jules César Janssen i Joseph Norman Lockyer (1868.)

http://images-of-elements.com/helium.jpg

 
IZOTOPI:
3He
• relativna atomska masa: 3.016029310
• maseni udio: 0.000137%

4He
• relativna atomska masa: 4.002603250
• maseni udio: 99.999863%

Helij je kemijski inertan, nezapaljivi plin, bez boje i mirisa. Drugi element po rasprostranjenosti u svemiru. U industrijske svrhe dobiva se iz prirodnih plinova prisutnih u nalazištima nafte u Teksasu (Amarillo), SAD, gdje mu je volumni udio 2%. Zbog malene gustoće, kombinirane s inertnošću, helij se upotrebljava za punjenje balona.
„Helijev zrak“ (21% O2 i 79% He) se daje roniocima kod zaranjanja na velike dubine kako bi se izbjegla embolija (zbog manje topljivosti helija u odnosu na dušik).

http://www.clusterballoon.org/

srijeda, 1. kolovoza 2012.

Vodik


Skupina: 1
Perioda: 1
Atomski broj: 1
Relativna atomska masa: 1,00794
Oksidacijski brojevi: +1, -1
Element: nemetal
Talište (°C): -259,34
Vrelište (°C): 252,87
Elektronegativnost (Paulingova skala): 2,2
Najstabilnija kristalna struktura (pri 20°C): heksagonska
Element u plinovitom stanju
Atomski polumjer (pm): 37,3
Gustoća (g L-1): 0,08988 (plinovito stanje, 0°C)
Prva energija ionizacije (kJ mol-1): 1312,0

Elektronska konfiguracija: 1s1

Otkriće: Henry Cavendish (1766.)

http://images-of-elements.com/hydrogen.jpg

IZOTOPI:
1H (procij)
• relativna atomska masa: 1,007825032
• maseni udio: 99,985%

2H (deuterij)
• relativna atomska masa: 2,014101778
• maseni udio: 0,015%

3H (tricij)
• relativna atomska masa: 3.016049268

Uzimajući u obzir cijeli svemir čini se da je vodik izrazito najrasprostranjeniji element. Zvijezde su uglavnom sastavljene od vodika (maseni udio oko 90%). Na Zemlji je vodik znatno rjeđi, što je posljedica manje Zemljine gravitacije u odnosu na zvijezde (gravitacija je premalena da zadrži lake molekule vodika). Vodik kao elementarna tvar na Zemlji dolazi samo u najvišim slojevima atmosfere i kao sastavni dio vulkanskih plinova.

U laboratoriju se vodik najčešće dobiva u Kippovu aparatu reakcijom cinka i razrijeđene kloridne ili sulfatne kiseline:

Zn(s) + 2H+ → Zn2+ + H2(g)