Biološki leksikon

• OBJEKTIV – leća mikroskopa koja se nalazi uz preparat koji se promatra.
• OBLIĆI – životinje nečlankovita tijela prekrivene kutikulom iz skupine oblenjaka.
• OBRUBNJACI – zadružni i pojedinačno živući žarnjaci koji su svi, osim hidre, morski organizmi.
• OCAT – vodena otopina octene kiseline (w = najmanje 6%), koja se dobiva octeno - kiselinskim vrenjem. Upotrebljava se kao začin ili konzervans.
• OCEANOGRAFIJA – znanost o oceanima i morima.
• OCELE – najjednostavnije oči ili očne pjege mnogih beskralježnjaka.
• OCTENA KISELINA – organska (karboksilna) kiselina s dva C – atoma (etanska kiselina).
• OCTENO VRENJE – vrenje kod kojega bakterije etanol u anaerobnim uvjetima pretvaraju u octenu kiselinu.
• OCVIJEĆE – skup lapova koji zajedno tvore čašku i latica koje tvore vjenčić.
• OČNA JABUČICA – kuglasto tijelo promjera oko 25 mm. Vanjski dio očne jabučice sastoji se od tri koncentrična sloja tkiva: bjeloočnice, žilnice i mrežnice.
• OČNA LEĆA – prozirna i bikonkavna tvorevina, smještena iza šarenice, a ispod staklovine. Lomi svjetlost koja dolazi u oko i važna je za akomodaciju oka jer joj se zakrivljenost mijenja pomoću okolinih mišića oka.
• OČNA PJEGA – organel u tijelu euglene koji služi za primanje svjetlosnih podražaja.
• ODRASLA MATIČNA STANICA – matična stanica koja postoji u odraslom organizmu i služi kao „zaliha“ za obnovu stanica nekog tkiva ili organa.
• ODRŽIVI RAZVOJ – rast koji uključuje odgovornost prema okolišu i prirodi. To je okvir za oblikovanje politike i strategija stalnog gospodarskog i socijalnog napretka, bez štete za okoliš i prirodne izvore bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti.
• ODUŠCI – otvori na zatku kukaca i paučnjaka kroz koje ulazi kisik. Povezani su s uzdušnicama.
• OFTAMOLOGIJA – grana medicine za liječenje i sprječavanje očnih bolesti.
• OGRANIČAVAJUĆI ČIMBENICI – čimbenici koji su udaljeniji od ekološkog optimuma ili čak prelaze granice ekološke valencije.
• OKAMENJIVANJE (PETRIFIKACIJA) – proces zamjene organskih tvari mineralnim tvarima (kalcijevim karbonatom ili silicijevim dioksidom).
• OKO – osjetilo za vid.
• OKOLIŠ – svi biotički i abiotički činitelji koji djeluju na organizam.
• OKOŠTAVANJE – stvaranje koštane mase, tj. postupni prelazak hrskavičnog tkiva u koštano.
• OKOŽDRIJELNI PRSTEN – živci koji produžno povezuju nadždrijelne (cerebralne) ganglije s prvim sljedećim parom ganglija (podždrijelnim) u ljestvičastom živčanom sustavu.
• OKSIDACIJA – otpuštanje elektrona, povećanje oksidacijskog broja i vezanje tvari s kisikom, pri čemu nastaju oksidi.
• OKSIDACIJSKA (OKSIDATIVNA) FOSFORILACIJA – stvaranje ATP-a iskorištenjem energije oslobođene u redoks reakcijama transportnog lanca elektrona.
• OKSIGENACIJA – opskrba tkiva kisikom.
• OKSIGENIRANA KRV – krv koja transportira kisik.
• OKSIHEMOGLOBIN – hemoglobin koji na sebi ima vezan kisik.
• OKSITOCIN –hormon koji nastaje u stražnjem režnju hipofize (neurohipofizi). Regulira kontrakcije maternice za vrijeme porođaja te kontrakcije mliječnih žlijezda tijekom dojenja.
• OKULAR – leća mikroskopa na koju se pri promatranju preparata prislanja oko.
• OLAKŠANA DIFUZIJA – difuzija uz pomoć prijenosnih (transportnih) bjelančevina.
• OLIGOELEMENT – kemijski element koji u živoj tvari dolazi u vrlo niskim koncentracijama.
• OLIGOSAHARID – složeni ugljikohidrat nastao povezivanjem manjeg broja molekula jednostavnih ugljikohidrata.
• OLIGOSAPROBNE VODE – sadrže malo saprofitnih bakterija za razlaganje organske tvari.
• OLIGOTROFNA JEZERA – obilježava ih niska koncentracija hranjivih soli (nutrijenata) i niska organska proizvodnja (produkcija).
• OMATIDIJE (OKAŠCA) – dijelovi složenih očiju kod kukaca i rakova.
• OMNIVORA – svejedi.
• ONEČIŠĆENJE – unošenje štetnih tvari (ksenobiotika, otrova) u okoliš.
• ONEČIŠĆENJE VODA – svaka fizička ili kemijska promjena obilježja površinskih ili podzemnih voda, koja ima negativan utjecaj na žive organizme.
• ONKOGENI – geni koji dovode do nekontrolirane diobe stanica, odnosno do nastanka tumora.
• ONKOGENI VIRUSI – virusi koji mogu uzrokovati tumorsku aktivnost.
• ONKOLOGIJA – medicinska grana koja proučava nastajanje i liječenje tumora.
• OOCITA – stanica iz koje mejozom nastaju ženske gamete.
• OOGAMIJA – oblik oplodnje pri kojem se stapaju veća i nepokretna ženska gameta (jajna stanica) i manja i pokretna muška gameta (spermatozoid).
• OOGENEZA – razvitak ženskih spolnih stanica (jajne stanice).
• OOGONIJ – jednostanični ženski spolni organ u nekih alga i gljiva u kojem se stvara jedna ili više jajnih stanica.
• OPERKULUM – zaštitni poklopac na kućici puževa.
• OPERON – skupina aktivnih gena koji imaju zajedničko djelovanje.
• OPISTOSOMA – stražnji dio tijela kod kliještara, odijeljen od prednjeg suženjem.
• OPLEMENJIVANJE – namjerno mijenjanje genetičke upute organizama radi postizanja fenotipskih obilježja korisnih čovjeku.
• OPLODNJA (FERTILIZACIJA) – proces spajanja dviju spolnih stanica kojim nastaje zigota.
• OPRAŠIVANJE – prenošenje peluda s prašničkih na plodne listove (kod golosjemenjača) ili s prašnika na njušku tučka (kod kritosjemenjača).
• OPTIMUM – uvjeti koji vladaju u nekom ekosustavu, a koji su za određenu vrstu najpovoljniji.
• OPTOK KRVI – cirkulacija krvi kroz arterijski i venski žilni sustav te kroz srce kao potisnu crpku.
• ORGAN – skupina različitih tkiva koja se povezuju u funkcionalnu cjelinu.
• ORGANELI – dijelovi stanice s određenom funkcijom.
• ORGANIZAM – životna cjelina, biološka jedinka sposobna za život.
• ORGANOGENEZA – razdoblje kada se razvijaju organi u zametku.
• ORGANOMOTORNA GIBANJA – promjene položaja pojedinih organa prouzročene vanjskim čimbenicima.
• ORGANSKE MOLEKULE – sve sadrže ugljik, a mogu se razvrstati u četiri organske skupine: ugljikohidrate, lipide, bjelančevine (proteine) i nukleinske kiseline.
• ORGANSKE OTPADNE TVARI – visokomolekulske i druge organske tvari u otpadnim vodama iz naselja i industrijskih pogona (tvornice papira, šećerane kožare i dr.).
• ORGANSKI SUSTAV – skup organa koji obavljaju neku zajedničku zadaću, npr. disanje (nos, dušnik, bronhi, plića itd.).
• ORNITOGAMIJA – oprašivanje biljaka pticama.
• OROGRAFSKI FAKTORI – čimbenici koji se odnose na reljef Zemljine površine (npr. nadmorska visina, oblik reljefa, ekspozicija).
• OSEIN – bjelančevina koja izgrađuje kosti i daje im elastičnost.
• OSFRADIJ – kemijsko osjetilo mekušaca koje nadzire kvalitetu vode u plaštanoj šupljini.
• OSIKULE – sitne vapnene pločice različitih oblika kod trpova (bodljikaša) uložene u tjelesnu stijenku (kožu) i čine unutarnji kostur.
• OSJE – čvrste, pokrovne dlake sisavaca.
• OSKULUM – izlazni otvor na tijelu spužve.
• OSMOLALNOST – koncentracija osmotski aktivnih tvari u tjelesnim tekućinama.
• OSMOTSKI TLAK – tlak bilo koje otopine (i citoplazme) na polupropusnu membranu. Proporcionalan je koncentraciji otopljenih tvari i temperaturi.
• OSMOZA – difuzija molekula vode kroz polupropusnu ili probirno propusnu membranu.
• OSNIVAČKI UČINAK – naseljavanje malih populacija na novo stanište.
• OSNOVNO (PARENHIMSKO) TKIVO – tkivo koje ispunjava prostor između ostalih tkiva u biljci i može biti specijalizirano za različite zadaće.
• OSRČJE (PERIKARD) – tanka opna koja obavija srce.
• OSTEOBLASTI – koštane stanice koje stvaraju koštano tkivo.
• OSTEOCITI – stanice koštanog tkiva.
• OSTEOKLASTI – koštane stanice koje razgrađuju i resorbiraju koštano tkivo.
• OSTEOPOROZA – stanje smanjene gustoće koštane mase.
• OŠIT (DIJAFRAGMA) – snažna mišićna opna u sisavaca koja pomaže tijekom disanja.
• OTOPINA – homogena mješavina dviju ili više tvari, gdje su tvari otopljene u nekom otapalu.
• OTPOR OKOLIŠA – kombinirano djelovanje ekoloških abiotičkih i biotičkih čimbenika koje utječe na razvoj populacije neke vrste.
• OTVORENI KRVOTOK (OTVORENI OPTJECAJNI SUSTAV) – krvotok u kojem krv iz žila ulazi izravno u šuplje prostore (sinuse ili zatone) među organima.
• OVARIJ – jajnik (ženski spolni organ).
• OVISNOST – redovita potreba uzimanja droge, nikotina ili alkohola.
• OVULACIJA – pucanje Graafova mjehurića na jajniku i izbacivanje zrele jajne stanice u trbušnu šupljinu prema jajovodu. Ciklički se pojavljuje svakih 12 do 16 dana nakon početka zadnje menstruacije.
• OZON – jedan od oblika elementarnog kisika. Molekula ozona sastoji se od triju atoma kisika.
• OZONSKA RUPA – područje u Zemljinoj atmosferi u kojemu je ozonska ovojnica stanjena, a koncentracija ozona smanjena.
• OZONSKI SLOJ – nalazi se na visini između 20 i 50 km i apsorbira 99% UV zračenja.
• OZRAČENJE – izlaganje tijela ionizirajućem ili mikrovalnom zračenju.