Kemija

Kemija je znanost koja proučava ustroj, osobine, sastav i pretvorbu tvari. bavi se kemijskim elementima i spojevima koji se sastoje od atoma i molekula, kao i njihovim odnosima.

Preteča kemije, alkemija bila je mješavina magije i filozofije. To je vještina preobrazbe neplemenitih metala u plemenite, te težnja za pronalaskom kamena mudraca odnosno potraga za životnim eliksirom. Najraniji zapisi o alkemiji dolaze iz Egipta (1500 godina pr.Kr.), Kine (600 godina pr.Kr.) i Grčke (500 godina pr.Kr.).

Naziv alkemija došao je u Europu u 13. stoljeću prilikom prevođenja arapskog naziva al-kimiaal, te ga je ostavio u izvorniku. Tako je u europsku kulturu ušao oblik alkemija. Arapski oblik kimia potječe pak od starogrčkog χυμεία hymeia, u značenju mješavina, koju je, kao naziv za umijeće pretvorbe metala, prvi upotrijebio Zosim iz Panopolisa oko 300. godine (الكيمياء) na latinski. Engleski prevoditelj nije znao prevesti arapski određeni član.

Jedna od osnovnih teorija iz doba alkemije bila je teorija o četiri elementa. Prema tadašnjim učenjima sve se tvari sastoje od smjese samo četiri elementa: zrak zemlja, vatra i voda. Svaki element sastoji se od parova četiriju svojstava: hladno, suho, vruće i mokro. Vatra je spoj vrućeg i suhog, zemlja suhog i hladnog, zrak vrućeg i mokrog, a voda mokrog i hladnog.

Mnogi su znanstvenici svojim radom i otkrićima pridonijeli razvoju prirodnih znanosti, no temelje suvremene kemije postavio je francuski kemičar Antoine Laurent Lavoisier (1743.-1794.).

Uveo vaganje kao objektivno mjerenje. Otkrio je zakon o očuvanju mase, sastav vode i zraka i njegovu ulogu u sagorijevanju i disanju.

Zakon o očuvanju mase

Ukupna masa svih tvari koje sudjeluju u kemijskoj reakciji ne mijenja se tijekom kemijske reakcije.